Hoće li nakon Černobila prije 36 godina i nastavku filma Top Gun pomoći nova katastrofa u Ukrajini

Osamdesetih godina prošlog stoljeća reganizam je bila temeljna politička doktrina Amerike. Nazvana je po predsjedniku Ronaldu Reaganu, a obilježio ju je, između ostalog, rastući strah od Rusa i komunizma. Početkom 1986. Reagan je ušao u sedmu godinu predsjednikovanja koju je planirao obilježiti ratom protiv droge i odgovorom na epidemiju side. Sve je palo u drugi plan kad je 28. siječnja tijekom živog TV prijenosa svih sedam članova posade izgubilo život u eksploziji Challengera 73 sekunde nakon uzlijetanja. Koncem travnja iste godine dogodila se katastrofa u Černobilu. (Tek uzgred, neki teoretičari tvrde da su upravo ta dva događaja bila izvor rastućeg nepovjerenja u znanost što danas kulminira antivakserskim i ravnozemljaškim pokretom.) Apokaliptični i postapokaliptični prizori koje je kinopublika dotad imala prilike gledati samo na ekranu kao da su se preselili u stvarnost. Publici je trebalo nešto što će ih nakon izlaska iz kina napuniti ushitom ili barem zadovoljstvom. Pokazalo se da je to bio “Top Gun”, film Tonyja Scotta, koji je premijeru imao točno tri tjedna nakon černobilske eksplozije. Ništa u filmu nije podsjećalo na tmurnu stvarnost, već je predstavljao blještavo spektakularan primjerak (ne)zdravog eskapizma čija se tematika savršeno uklopila u reganizam. Filmu sigurno nije odmoglo ni to što je mjesec dana prije premijere američko zrakoplovstvo 15. travnja 1986. bombardiralo Libiju. Piloti imaju važno mjesto u američkoj kinematografiji. No nikad prije ni poslije pilotsko zanimanje nije prikazano tako glamurozno kao u filmu “Top Gun”. Pete Mitchell zvan Maverick (Tom Cruise) izluđuje ponašanjem nadređene, ali toliko je dobar pilot da je izabran za dodatnu obuku u prestižnoj pilotskoj školi neformalnog naziva Top Gun. U školi upoznaje instruktoricu Charlie (Kelly McGillis) i Icemana (Val Kilmer), koji će mu postati glavni rival među pilotima. Dok mu na intimnom planu ruže cvatu, na poslu se i dalje gloži s Icemanom. Izgleda da je Iceman bolji pilot od Mavericka, ali samo do završnog okršaja u kojem Maverick i Iceman pobjeđuju četiri ruska MiG-a, što će biti dovoljno da dvojica pilota zakopaju ratne sjekire i postanu najbolji prijatelji. Sve klasične klišeje akcijskog filma mogli ste pronaći u “Top Gunu”: primjerice, rivalstvo dvojice pilota te gubitak najboljeg prijatelja u akciji. Zatim, prekrasna i pametna djevojka nemoćna pred pilotskim šarmom/uniformom/vještinom. A kako bi Maverickovo ponašanje u skladu s nadimkom (maverick je samovoljna, buntovna i nekontrolirana osoba) dobilo opravdanje, tu je još i zagonetka smrti njegova oca koji je bio pilot u Vijetnamskom ratu. Koliko god klišeizirano i predvidljivo bilo, sve je funkcioniralo. Prvenstveno zbog prije spomenutog dobro pogođenog tajminga, ali ne samo zbog toga. Film je imao izvanredan soundtrack, koji je u Americi dosegao deveterostruku platinastu nakladu (devet milijuna prodanih ploča, kaseta i CD-ova), dva puta je reizdavan, a neke pjesme su i danas rado slušane. “Take My Breath Away” grupe Berlin dobila je i Oscar i Zlatni globus za najbolju originalnu pjesmu. Kenny Loggins otpjevao je “Danger Zone”, a planetarno je poznata i glazbena tema “Top Guna”.

No vjerojatno je najveći magnet za gledatelje bio glavni glumac filma. Tom Cruise upravo je u “Top Gunu” postao ono što danas jest, dakle istinska zvijezda američkog i svjetskog filma. Publika je uživala i hrlila gledati “Top Gun” u tolikoj mjeri da je postao najgledaniji film 1986. u američkim kinima. Zaradio je 176 milijuna dolara u Americi i još 180 u svijetu – nevjerojatan uspjeh za film koji je koštao samo 15 milijuna dolara. Vrlo brzo izdana je i videokaseta koja je također bila najprodavaniji naslov godine. Kritika ipak nije bila tako blagonaklona. Dok su zračne scene svi redom hvalili, zemaljskom dijelu filma našli su čitav niz zamjerki. Primjerice, isticali su kako između Kelly McGillis i Toma Cruisea nema nikakve kemije. Zgodna je crtica da je Cruise u scenama s McGillis morao nositi visoke pete dok je ona bila bosa, jer je desetak centimetara niži od nje, a za jednu scenu ekipa je iskopala utor u kojem je ona hodala kako se ne bi vidjela razlika u visini.

Poznata kritičarka Pauline Kael nakon premijere bila je fascinirana filmom na drugi način te je “Top Gun” opisala kao “briljantnu homoerotsku reklamu”. Publici sve to nije smetalo. Glumci su bili mladi i lijepi, melodramatični songovi savršeno su se uklopili u duh i ukus vremena dok su avioni izvodili dotad na filmu neviđene vratolomije. Potencijal filma prepoznala je i američka vojska. U mnogim kinima postavili su štandove za regrutaciju na izlasku iz dvorane računajući na adrenalinom nabijene adolescente nakon projekcije. Rezultat? Najbolja prijava u desetak godina. Danas stvari stoje malo drukčije. Zaposleni u pravoj Top Gun školi plaćaju kaznu od pet dolara svaki put kad spomenu film. Vremena i filmovi su drukčiji, publika se promijenila te je reputacija filma i kod gledatelja donekle izblijedjela – na IMDB-u film ima relativno skromnu ocjenu 6,9 (od mogućih 10). Pa odakle onda novi “Top Gun: Maverick” koji uskoro stiže u naša kina? Najkraće, to je još jedan projekt Toma Cruisea. Kao i svaki film poslije “Top Guna,” i ovaj će ljudi gledati prvenstveno zbog Cruisea. Njegovo ime još uvijek jako dobro prodaje filmove i to se nije promijenilo u ovih 36 godina. Cruise je prvi put javno potvrdio da razmišlja o nastavku još 2000. U jednoj verziji scenarija Maverick je trebao biti sporedan lik, ali to mu se, razumljivo, nije baš dopalo. Film se u kinima trebao pojaviti prije pandemije, no snimanje kompliciranih letačkih scena znatno se odužilo. Cruise je inzistirao da svi kadrovi koji se događaju u zraku zaista budu snimljeni u avionu, bez ikakvih kompjutorskih trikova.

Čak i krupni kadrovi glumaca u pilotskoj kabini snimani su pri stvarnim ubrzanjima, što se jako lijepo vidi i u kratkim kadrovima najave filma. Zbog toga su svi glumci morali proći intenzivne treninge svladavanja G-sila koje razvijaju moćni lovci. Sve je to znatno odužilo snimanje filma (i poskupilo, ali to više nije bilo važno), pa je premijera prvo prebačena za ljeto 2020., a onda je pandemija još nekoliko puta pomicala termin prikazivanja sve dosad. Tom Cruise navodno je inzistirao da se u filmu pojavi i Val Kilmer. Kilmer je već dulje vrijeme teško bolestan, izgubio je glas nakon operacije grla, pa su kružile priče da je Cruise tražio da se sintetizira Kilmerov glas. Iz najave nije jasno je li se Kilmer zaista pojavio u filmu. Isti tretman nije dobila i Kelly McGillis, Cruise nije htio da se ona pojavi u filmu. Umjesto nje pojavljuje se znatno glamuroznija (i 13 godina mlađa) Jennifer Connelly. Za razliku od odbojke koju su igrali u prvom filmu, polugoli mišićavi znojni muškarci ovaj put igraju američki nogomet, tek ćemo vidjeti kakve će nove komentare izazvati ta scena. Zanimljivo je da je i ta sekvenca snimana dvaput jer prva verzija Cruiseu nije izgledala dovoljno mačistički. Dodatno nabildavanje glumaca još je malo odužilo snimanje. Zbog silnog odlaganja, “Top Gun: Maverick” postao je najdulje oglašavan film u povijesti: prva najava filma pojavila se još u ljeto 2019. Film je režirao Joseph Kosinski, filmaš koji je s Cruiseom 2013. snimio SF avanturu “Zaborav”. Filmski soundtrack danas nema onu težinu koju je imao u vrijeme prvog filma, ali tradiciju ipak nastavlja Lady Gaga s pjesmom “Hold My Hand”. Izgleda kao da se sudbina opet iživljava nad stvarnošću, ali znatno pomaže Cruiseovu novom filmu. Danas umjesto Černobila imamo rat u Ukrajini i svijet opet ne izgleda sigurno, a publika ponovno traži sočan komad eskapizma uz koji se barem nakratko zaboravljaju stvarni

• problemi.