Razgovarala Renata Rašović

Dr. sc. Filip Zoričić rođeni je Splićanin koji se zaljubio u Pulu i ondje odlučio provesti život. Diplomirao je na tamošnjem Filozofskom fakultetu pa godinama predavao hrvatski jezik, književnost i povijest, a posljednjih godina bio je zaposlen na mjestu ravnatelja pulske Gimnazije. Naposljetku, na izborima prošle godine u drugom krugu izbora pobijedio je kandidatkinju IDS-a i kao nezavisni kandidat postao gradonačelnik grada Pule. Iz njegova zanimljivog životopisa valja izdvojiti i to da se školovao za svećenika te da je igrao nogomet u Hajduku. Negdje usput njegov se životni put isprepleo s onim Vlade Gotovca, pjesnika, filozofa, političara, intelektualca, vizionara, posljednjeg hrvatskog liberala, a mnogi će reći i savjesti hrvatskog društva. Iako je puno pisao i objavljivao i iako su njegove zasluge za mladu hrvatsku demokraciju nesporne, 20. obljetnica njegove smrti protekla je, usred epidemije, bez puno spomena u javnosti. Premda će se mnogi načelno složiti kako je Gotovčeva ostavština velika, naš sugovornik jedini je odlučio u spomen na njegov život i djelo ostaviti i pisani, tvrdo ukoričeni trag. Najprije mu je posvetio svoju doktorsku disertaciju, da bi naposljetku napisao prvu političku biografiju Vlade Gotovca, upravo objavljenu u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus, čija će se svečana promocija održati 31. svibnja u 12 sati u Dvorani Matice hrvatske u Zagrebu.

S obzirom na to da se dosad nigdje nije pojavila njegova cjelovita biografija te da ni 22 godine nakon njegove smrti nije u potpunosti objašnjen ni definiran filozofski, pjesnički, pa ni politički, kako tumačite činjenicu da se Gotovca tako izrazito malo proučavalo?

Brzo je postao zaboravljen nakon smrti te ni stihom nije zastupljen u hrvatskim školskim čitankama, osim u udžbenicima povijesti, gdje se spominje njegov poznati govor majkama od 30. kolovoza 1991. godine, ispred komande 5. vojne oblasti u Zagrebu. Već ta činjenica, nažalost, dovoljna je da ga se zaboravi. S druge strane, cijela naša politika išla je intelektualno nizbrdo pa su se samo povremeno sjećali Gotovca, citirajući ga po potrebi. Osnivanje Instituta Vlado Gotovac ipak je sačuvalo sjećanje, kao i poneki ogranak Matice hrvatske. Vjerujem i nadam se da će ova knjiga to sada promijeniti, jer potrebni su nam ljudi kao Gotovac, da čuvamo sjećanja na takve osobe, pogotovo toliko višeslojne kao što je on bio.

Što je vas osobno privuklo istraživanju ove teme i kakve su vaše spone s Gotovcem?

Moj pulski prijatelj Željko Antunović veliki je poštovatelj Gotovca te je u Puli s nas još nekoliko kolega pokrenuo inicijativu da jedan mali park dobije ime po njemu. Iako sam nešto čuo o Gotovcu u gimnazijskim danima1,

puno poslije zainteresirao sam se za njega i odlučio ga bolje upoznati kroz njegov rad, govore i zapise. Park smo otvorili i počelo je moje istraživanje. Pokojni Ivo Banac bio je moj prvi mentor, a onda sam upoznao i ostale Gotovčeve suvremenike, uVšeasoeluo istraživanje trajalo je gotovo osam godina s određenim pauzama.

Koje su to životne okolnosti utjecale na Gotovčevo formiranje u osobu kakvom je postao, osobito u pogledu razvijanja tolerancije i poštivanja različitosti?

Gotovac je odmalena upoznavao različite kulture i vjere. Učiteljica Neta, muslimanka, i fra Stanko Romac dvije su figure koje su obilježile njegovo djetinjstvo vrijednosno i obrazovno te je često znao spominjati kako ga je teta odgajala i emocionalno utjecala na njega. Prvi učitelj bio mu je žandarmerijski narednik Starčević, komandir žandarske stanice u Bosanskom Novom, gdje je Vladin otac služio kao mladi žandar. Gotovac se u memoarima ne sjeća prvih učenja, ali se sjeća da mu je prva lektira bila Žandarmerijski vesnik, službeni časopis za žandare, i Priručnik krivičnog zakona Kraljevine Jugoslavije. Stoga je prvo naučio čitati ćirilicu, a latinicu tek kasnije iz majčinih molitvenika. Očevo zanimanje pomoglo je i odmoglo GohtrovvatcsukejneergjdejezuboSlgavsovnoiji h19H70S. S-ovskih stajališta stalno bio prisiljen na premještaje, ali je Vlado Gotovac stoga upoznavao i drugačije kulture i vjere. Nakon Bosanskog Novog, gdje mu je87 otac služio, preselili su se u Prnjavor i tu je upoznao muslimanku Netu, svoju drugu učiteljicu, koja će ostaviti veliki trag na njega. Zapisao je: “Neta je bila prvi učitelj moje mašte, prvi moj vodič izvan granica svakodnevnih iskustava.”

Religioznost i Krist bili su važan dio njegova razmišljanja do posljednjeg dana života. Odakle je baštinio te vrijednosti?

U Prnjavoru je Gotovac postao ministrant i to je važna činjenica. Odgojen je kao katolik i stvarao je u sebi ideju katoličkog egzistencijalizma i personalizma, a potom i filozofiju egzistencije. Mučio se i sa