Irska vojna neutralnost nije uvijek apsolutna, jer su Amerikanci koristili njezinu zračnu luku u napadu na Irak
Ulaskom Finske i Švedske NATO bi “ljepše izgledao na karti”, kako u polušali kažu u kuloarima u Bruxellesu. Polušali, jer ipak nije riječ o izgledu na karti, nego o sigurnosti, ratu i miru
Jedni nikad nisu željeli u NATO jer nisu htjeli biti u istom vojnom savezu s Britancima. To je slučaj Irske. Drugi nikad nisu željeli u NATO jer ih je NATO bombardirao, što pamte, a zaboravljaju zbog čega je i kako došlo do tog bombardiranja. To je slučaj Srbije. Treći nikad nisu željeli u NATO jer su im neutralnost i zabrana ulaska u vojne saveze zapisani u Ustavu, što je bio uvjet SSSR-a da povuče svoje vojnike iz te zemlje deset godina nakon II. svjetskog rata. To je slučaj Austrije. Četvrti nikad nisu željeli u NATO jer se zovu Švicarska, a to je ime pojam neutralnosti još od Vestfalskog mira 1640., dok je od 20. stoljeća i pojam neutralnog bankarenja sa svima. Ali nakon što su dvije nordijske države koje nikad nisu pomišljale na ulazak u NATO ovoga tjedna odustale od koncepta vojne neutralnosti i predale zahtjev za pristupanje tom savezu, opravdano je pitanje hoće li još netko napraviti sličan zaokret? Mogu li Irska i Švicarska uskoro poželjeti aplicirati za članstvo u NATO-u (sa Srbijom je to malo teže, pa nju i ne spominjemo)? Odgovor ovisi i o tome kako će završiti finska i švedska aplikacija, za koju se do prije 10 dana mislilo da će ići političkom brzinom svjetlosti, ali taj je plan poremećen nakon što je Turska blokirala pozitivnu odluku Sjevernoatlantskog vijeća u srijedu, istog dana kad su Švedska i Finska uručili glavnom tajniku NATO-a formalne zahtjeve za članstvo.
Turska blokada
Amerikanci još pokušavaju ukloniti tursku blokadu, za koju nitko zapravo ne zna je li privremene, lako rješive naravi, odnosno treba li turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu dati neke ustupke nakon kojih će podići rampu, ili je on spreman mjesecima držati tu rampu spuštenom. U ovom potonjem slučaju odgovor na pitanje bi li itko bio spreman slijediti primjer Švedske i Finske vjerojatno bi bio negativan: hvala, ali ne, hvala. Tko bi još bio voljan zbog ruske agresije na Ukrajinu odustati od vojne neutralnosti u zamjenu za obećanje brzog ulaska u NATO, koje sa sobom nosi rizik izlaganja turskim i sličnim ucjenama na prvom zavoju? No vrati li se priča o ulasku Finske i Švedske u NATO u normalne okvire u kakvima je bila prije nego što je Erdoğan nakon izlaska s redovne molitve došao pred mikrofone pretprošloga petka u Istanbulu, postoji kakva-takva šansa da bi NATO mogao biti privlačan za još neke dosad neutralne zapadnoeuropske države.
O tome tko bi mogao biti sljedeći nakon Finaca i Šveđana pisale su i švedske novine Svenska Dagbladet početkom ovoga tjedna. Tako citiraju Simona Coveneya, irskog ministra vanjskih poslova i obrane, koji je u nedavnom govoru na Harvardu rekao da je ruski rat u Ukrajini promijenio i raspravu u Irskoj:
– Mislim da će irski narod biti otvoreniji rješenjima kolektivne sigurnosti – rekao je Coveney na Harvardu početkom svibnja. U srijedu ovoga tjedna, isti taj ministar ipak je jasno ustvrdio da Irska neće težiti pristupanju u NATO u dogledno vrijeme (“any time soon”), ali povećat će ulaganja u vlastitu obranu i sagledavati sigurnosnu situaciju uzimajući u obzir posljedice svega ovoga što se događa u Ukrajini.
Irska za obranu izdvaja nevjerojatno malo– 0,3 posto svog BDP-a. Što je daleko od prosjeka od 1,3 posto za zemlje slične veličine u Europi, i još dalje od 2 posto, cilja koji su sve NATO članice obećale dostići do 2024., a koji je Hrvatska prvi put premašila prošle godine, i to samo zahvaljujući plaćanju prve rate za višenamjenske borbene zrakopove Rafalee. Irska možda ne pada na pamet prosječnom Europljaninu kad razmišlja o tome koja je država vojno neutralna. Ali Irska već dulje od jednog stoljeća igra na kartu neutralnosti. Švedski list Svenska Dagbladet ilustrira tu neutralnost jednim bizarnim primjerom: 2. svibnja 1945., dva dana nakon što je Adolf Hitler izvršio samoubojstvo u bunkeru u Berlinu, irski premijer Eamon de Valera posjetio je njemačkog veleposlanika u Dublinu kako bi mu osobno prenio izraze sućuti u ime Republike Irske. “Posjet je, naravno bio, u skladu s protokolom. Kad umre neki šef države, izražava se žaljenje, a neutralna Irska nije pravila razliku između njemačkog Führera i drugih vođa. Ali međunarodne kritike su odmah uslijedile. Postupak De Valere i Irske nazvan je duboko nemoralnim”, piše Svenska Dagbladet.
Irska je u II. svjetskom ratu ostala neutralna zbog Britanaca, odnosno zbog kalkulacije da bi svrstavanje na istu stranu na kojoj su i Britanci moglo izazvati građanski rat u Sjevernoj Irskoj, opterećenoj podjelom između irskih katolika i britanskih protestanata. Kad je 1949. stvoren NATO, Irska je bila pozvana da se priključi, ali se opet vodila argumentom da ne može ući u vojni savez koji jamči za teritorijalni integritet svih svojih članica, kad je jedna važna država tog saveza, Velika Britanija, okupirala Sjevernu Irsku. Vojna neutralnost tako je postala važna odrednica irske nacionalne politike. Dio irskog identiteta. Prema istraživanju javnog mnijenja koje je sredinom travnja proveo Ipsos, dvije trećine ispitanika u Irskoj ne želi da njihova zemlja mijenja tu politiku neutralnosti. No ta vojna neutralnost nije apsolutna i nije uvijek primijenjena u praksi, jer su, primjerice, Amerikanci prilikom invazije na Irak 2003. dobili dozvolu Iraca da koriste zračnu luku Shannon za slijetanje svojih vojnih zrakoplova. Shannon je jako važan pri prelijetanju Atlantika. Za vrijeme hladnog rata nekako se podrazumijevalo da je i Irska pod “kišobranom” nuklearne zaštite Sjedinjenih Američkih Država, kao i ostatak zapadne Europe. Tako da je ta vojna neutralnost vrlo zgodna: ne košta ništa, a od nje Irska i irsko gospodarstvo imaju koristi. A ako Amerikanci zamole za uslugu, za oblik suradnje koji se podrazumjeva ako ste članica NATO-a, onda će Irci pristati, samo neće to nazvati odustajanjem od neutralnosti.
U ovom trenutku ne čini se da bi Irska mogla biti na putu prema NATO-u. Ali ako se ostvari ono što neki predviđaju, da će zbog Brexita (izlaska Velike Britanije iz Europske unije) neminovno doći do ujedinjenja Sjeverne Irske s Republikom Irskom, u tom bi slučaju nestao i svojevrsni uvjet koji je Dublin imao kad mu je 1949. nuđen ulazak u NATO: Irci bi ušli ako bi irski otok bio ujedinjen? To je, međutim, na dugom štapu.
Haaška konvencija
Švicarsko ministarstvo obrane pokrenulo je pisanje izvješća u kojem će se analizirati sigurnosne opcije za Švicarsku u promijenjenim okolnostima koje je uzrokovala ruska invazija na Ukrajinu. Paelvi Pulli, direktorica odjela za sigurnosnu politiku pri Ministarstvu obrane te zemlje, za agenciju Reuters objasnila je kako će to izvješće sagledati i mogućnost zajedničkih vojnih vježbi s NATO-om. Neće ići dotle da preporuči pristupanje Švicarske NATO-u, ali mogla bi preporučiti blisku suradnju s vojnim savezom.