Je li ovaj Hrvatski sabor, koji je u dvije godine izglasao 191 zakon i koji će u srpnju biti na polivini mandata, najlošiji dosad po kvaliteti rasprava i aktivnosti
Nema Pernara pa je saborskoj straži posao sad otprilike 80 kilograma lakši, BM365 nema nijednog zastupnika pa su “žetončići” u svojim klupama, a makete aviona, oni koji ih možda i posjeduju, ne nose na posao. Ne znači to da je u ovom desetom sazivu našeg parlamenta dosadno, donose se tamo vrećice s brašnom, skriva se portret Jože Manolića, predsjednik Sabora o poslovniku raspravlja s robotom, a zastupnici se ponekad jedni drugima unose u lice pa kasnije objašnjavaju da su samo razgovarali, a ne da su se htjeli potući. A zašto smo se sad uopće “uhvatili” Markova trga? Jer uskoro će zastupnici biti na polovini svoga mandata, jedanaesta sjednica im je u tijeku, a potrajat će ona sve do srpnja, kad će i službeno proslaviti dvije godine rada na boljitku Hrvatske u trenutačnom sastavu.
Krenut ćemo najprije sa statistikom, potom se “baciti” na analitiku, a za početak istaknut ćemo kako su sabornici u dvije godine izglasali točno 191 zakon. COVID-potvrde, neradne nedjelje, obnova od potresa, socijalna skrb, a na koncu i uvođenje eura dokumenti su o kojima su se vodile najveće polemike, a koliko su se zastupnici “žestili”, zaključit ćemo iz podataka informacijsko-dokumentacijske službe Sabora koja pomno prati aktivnosti onih kojima su Hrvati dali povjerenje da ih zastupaju. Povrede poslovnika nećemo gledati, kao ni odgovore na replike ni ono kad su zastupnici govorili kao izvjestitelji odbora ili su obrazlagali svoje prijedloge te amandmane. Cijeni se i to, dakako, ali idemo mi na njihove rasprave, pojedinačne i klupske, a uračunat ćemo i pokoju repliku.
Rekorderke dvije dame
Najprije pogledajmo rekorderke: dvije dame koje su 119, odnosno 96 puta izašle za govornicu u svoje ime. Anka Mrak Taritaš iz GLAS-a i Marija Selak Raspudić, formalno nezavisna, ali iz Mostova kluba zastupnika imale su, čini se, najviše toga reći, s tim da su svoje prijedloge i primjedbe iznosile i u ime klubova, A. Mrak Taritaš 251 put, a M. Selak Raspudić 197 puta. Te dvije žene zajedno su skupile i 769 replika, što je više nego što skupa imaju Domovinski pokret i Možemo.
Naravno, gdje postoji jedna krajnost, postoji i druga, a to su zastupnici kojima bi možda, nakon dvije godine, trebala i pomoć da pronađu saborsku govornicu. Ivan Budalić iz HDZ-a, primjerice, četiri je puta dosad govorio u ime kluba i pet puta nekome replicirao. U dvije godine to je bilo to. I njegov stranački kolega Mato Čičak odlučio se na jedan istup u ime kluba te je šest puta iskoristio repliku, a mira si je dao i Goran Dodig iz HDS-a, čiji se glas čuo triput, jer toliko je puta i istupio u ime svog saborskog, HDZ-ova kluba. I bivšeg SDP-ovca, trenutačno nezavisnog zastupnika Vinka Grgića također prati broj tri, on se jednom javio za raspravu u svoje ime, a replicirao kolegama dvaput. Stjepan Kovač kolega je Grgićev s istim političkim putem u Saboru, a on je apsolutni “pobjednik” jer u dvije je godine “saborovanja” uspio iskoristiti – jednu repliku. A bilo ih je ukupno čak 11.211.
Zaradili su zastupnici i određene stegovne mjere: opomena je bilo 1958, riječ im se oduzimala 223 puta, a 22 je puta netko od zastupnika udaljen sa sjednice. U polovini su slučajeva to bili mostovci. I zastupnička smo pitanja proučili, to su ona koja se postavljaju članovima Vlade usmeno ili u pisanom obliku, a najviše ih je imao SDP, 225, dok su ih nezavisni zastupnici, u koje se ubraja i klub socijaldemokrata, postavili 176.
A kad smo kod kluba socijaldemokrata, podsjetit ćemo još da je SDP u ovaj, deseti saziv Sabora ušao pod vodstvom Davora Bernardića. Kako su se i zašto dogodile frakcije, o tome nećemo, ali svakako ćemo naglasiti i to da se do polovine saborskog mandata, a i ranije, raspao i klub Domovinskog pokreta, koji je stigao na Markov trg na krilima Miroslava Škore i 16 osvojenih mandata. Iznenađenje proteklih parlamentarnih izbora bila je i platforma Možemo sa sedam mandata, a jednog od njihovih čelnika Tomislava Tomaševića u parlamentu smo gledali manje od godinu dana jer postao je zagrebački gradonačelnik.
Usporedi li se polovina mandata ovih zastupnika s prijašnjim sazivima, ukupna im statistika nije ništa lošija od onih kakve su imali prethodnici. Ministar Gordan Grlić Radman, međutim, ovaj je sastav parlamenta nedavno proglasio “najgorim Saborom od početka hrvatske države”. Je li takav i opći dojam, upitali smo politologa i političkog analitičara Davora Gjenera.
– Gospodin Grlić Radman jako je dobrohotan čovjek i to se vidi u njegovoj izjavi, ali ne vidim osnovu za tu dobrohotnost jer Sabor jest donio neke važne dokumente, međutim to nije plod njegova rada. Ono što svakako jest napredak u ovom mandatu činjenica je da Hrvatska ipak bolje novotehnički djeluje kad je u pitanju usklađenost s europskim normama, bolji je način pripreme zakona i pomalo se ipak počelo ostvarivati barem nešto od europskog načela dobrog upravljanja – objašnjava nam Davor Gjenero pa dodaje kako se dionici više uključuju u raspravu, a zakoni su manje “novotehničko udarništvo”, odnosno puko prepisivanje europskih normi, ne nužno i s njihovim razumijevanjem.
– No u ovom sazivu ne vidim nešto čega je bilo u prijašnjima, a to su centri su izvrsnosti. Nema zastupničkog kluba koji bi snažno radio, pripremao zakone, na pravi način sudjelovao u parlamentarnoj debati, prenosio svoja politička uvjerenja u javnost, vukao i diktirao političku atmosferu u nekom smjeru, a tako nešto imali smo u nekoliko saziva. U tom kontekstu uvijek mi na pamet padne primjerice Vesna Pusić, koja je s jednim mandatom snažno utjecala na politički razvoj, ili iznimno jak klub HSP-a s Tončijem Tadićem. Također, nema ni vrlo snažnih političkih govornika u korist temeljnih liberalno demokratskih vrednota, kao što je bio Vlado Gotovac, a nedostaje čak i populističkih govornika poput pokojnog Josipa Pankretića. Sad imamo nekoliko prepoznatljivih ljudi koji govore u ime društvenih vrijednosti, ali nisu tako snažni lideri kao ovi nekoć pa ne vidim da se Sabor više i sluša onako kako se slušao u nekim situacijama – kaže nam naš sugovornik pa dodaje da je nezadovoljstva uvijek bilo, ali sada je opća javnost prilično rezignirana u odnosu na dosege Sabora.
Negativna selekcija
A zašto nemamo snažnih ljudi u parlamentu?
– Svi problemi počinju u disfunkcionalnosti stranačkog sustava. Ključni je problem to što političke stranke ne rade najvažnije poslove, a jedan od njih bio bi taj da bi trebale prepoznavati talente u javnim poslovima, brinuti se o njihovu školovanju, a i jasno definirati kako se može dospjeti na stranačku listu te kako se u stranci napreduje. Svega toga nema, a najgora je snažna negativna selekcija, nema ni izbliza toliko ljudi koji su spremni baviti se javnim poslovima kao prije 30 godina. Sjetite se samo prvog saziva Sabora, danas se takvi ljudi neće upustiti u politiku. S kakvim su građanskim karijerama ljudi prije bili ministri, a sad se oni takvog kalibra na poziciju ministra samo nasmiju. Nijedna politička stranka nema duboki kadrovski bazen, problem s regrutacijom imaju svi – zaključuje Davor Gjenero.
•