Liga 10 dala je čak šestoricu vatrenih, a u padu je broj stranaca i promjena trenera
Ako ćemo biti iskreni do kraja, po ishodište toliko (opravdano) hvaljene Lige 10 treba se vratiti još u daleki rujan 2007. godinu, kada je čelnik Dinama Zdravko Mamić, rušeći Štimčevu ideju o Ligi 16, bespoštedno “uklizavao” novinarima s elaboratom na 27 stranica o idealnom prvoligaškom natjecanju s deset klubova koji bi se sastajali četverokružno. Taj je sustav natjecanja poslije podupro i Zagrebački nogometni savez, a njihovi argument bili su: koncentracija kvalitete u manjem broju klubova, manji raspon kvalitete između vodećih i davljenika, češći derbiji i automatski veća posjećenost, što bi na kraju rezultiralo većim prihodom od tv-prava.
Unosan ugovor od tv-prava
Plodovi te Mamićeve ideje, što god tko mislio o njezinu autoru, svake godine su sve bujniji, pa je tako upravo spušten zastor na deveto izdanje Lige 10, na čijem je isteku potpisan najunosniji ugovor o tv-pravima koji su prvoligaši ikada imali. Taj ugovor, iza kojega stoje Hrvatski telekom i Supersport, najveća je blagodat netom završene sezone.
Što je još donijela Liga 10 u proteklih deset mjeseci? O kvaliteti nogometa neka sudi struka, a ona će uvijek biti podijeljena. Nama preostaje samo konstatirati kako su dva prvoplasirana kluba Hrvatske lige, Dinamo i Hajduk, prošloga ljeta iz Europe bili eliminirani od Moldavaca i Kazahstanaca. Osječani od Bugara, a Riječani od Grka. Za ligu svjetskih doprvaka ovo su ipak poražavajući podaci.
Liga je dakle bila nikada izjednačenija i nikad uzbudljivija kada je u pitanju utrka za naslov prvaka, pa je tako Dinamo prvi put u pratnji imao čak tri protukandidata za titulu. To je svakako pozitivan pomak i nagovještaj novih vjetrova, budući da su Hajduk i Osijek isplivali kao ozbiljni i legitimni pretendenti za naslov.
Ima još pozitivnih trendova. Na primjer, u Hrvatskoj ligi ove je sezone nastupalo 109 stranaca, što je 40,1 posto, ali i znatan pad u odnosu na prošlu sezonu kada je stranaca bilo čak pedeset više. Čim pada broj stranaca, odmah rastu akcije mladim hrvatskim igračima, pa su ove sezone na površinu isplivali megatalenti poput Ljubičića, Biuka, Baturine, Šutala, Marina, Stojkovića, Kačavende... pa i Lovre Zvonareka, koji je postao prvi nogometaš kojega je Bayern kupio iz Hrvatske lige.
Liga 10 zbog svoje zahtjevnosti i napetosti nosi ogromnu količinu stresa za trenere pa je tako prvoligaške klubove u protekloj sezoni vodila dvadesetorica stručnjaka. Najveća promenada zbila se u Šibeniku, kroz koji su prošla četvorica trenera, a i taj četvrti (Računica) na odlasku je. Nije pohvalno za Dinamo da je imao trojicu trenera u istoj sezoni, a najveću stabilnost struke jamče Osijek (Bjelica), Rijeka (Tomić), Lokomotiva (Čabraja) i Istra 1961 (Rosas). Najveće otkriće svakako je prvoligaški debitant Silvijo Čabraja, samozatajan stručnjak bez medijskih eskapada i konflikata, napadački orijentiran. Lokomotiva je s 55 postignutih pogodaka četvrta po efikasnosti.
Nema borbe za ostanak
I tih 20 trenera u Prvoj HNL opet je stanovit napredak za njihovu, budući da su u prošloj sezoni klubove vodila čak 23 stručnjaka.
Na kraju, kvaliteta lige koja je neizvjesnost držala do pretposljednjeg kola očituje se na najnovijem izbornikovom popisu, na kojemu su čak šestorica protagonista iz Prve HNL: Livaković, Ivušić, Labrović, Šutalo, Oršić i Livaja.
Sustav u Ligi 10 naravno nije idealan pa je HNS dopustio da se utakmice od petog do desetog mjesta igraju nizašto. Devetoplasirani klub više ne igra kvalifikacije za ostanak u ligi, što je dokinulo draž borbe za ostanak, ali istodobno i onemogućilo većemu broju drugoligaša da se bore za prvoligaški status.•
Za ligu je loše ako naši vodeći klubovi u Europi ispadaju od Moldavaca i Kazahstanaca