Posjet Joea Bidena Saudijskoj Arabiji mnogi vide kao veliku pobjedu realpolitike nad moralnim zgražanjem
Da je Bin Salman uvjeren u povratak Donalda Trumpa na vlast dokazuje i uplata dvije milijarde dolara u novi investicijski fond kojim upravlja Trumpov zet Jared Kushner. Vlasnik fonda je Donald Trump i njime se financira njegova kampanja
Rat u Ukrajini zasigurno je promijenio političku paradigmu u svijetu dovodeći pojedine političke moćnike na rub dostojanstva i vjerodostojnosti, iako se zna koliko politika često zna biti promjenljiva. Mnogi se pitaju je li se to dogodilo i predsjedniku najmoćnije države SAD-a Joeu Bidenu koji je napravio radikalni zaokret u svojoj politici prema Saudijskoj Arabiji koju je kritizirao zbog ljudskih prava, a sada preko noći planira posjetiti saudijsku prijestolnicu Rijad i sastati se s princom Mohammedom bin Salmanom, što je odstupanje od njegovih prijašnjih obećanja i kritika na račun princa kojeg neki optužuju za brutalnu vladavinu i kršenje ljudskih prava.
Iako veliki politički preokret ima za cilj poboljšati odnose s velikim proizvođačem nafte u vrijeme kada je ruska invazija na Ukrajinu poremetila energetska tržišta, posjet Joea Bidena Saudijskoj Arabiji mnogi gledaju kao veliku pobjedu realpolitike nad moralnim zgražanjem s obzirom na to da je Biden Saudijsku Arabiju 2019. godine nazvao “izgnanikom”. U potrazi za alternativnim putem za uvoz nafte i plina, nakon što je potpuno obustavio kupnju ruske nafte, Biden nije uspio u prvom pokušaju telefonski razgovarati sa saudijskim prijestolonasljednikom princom Mohammedom bin Salmanom jer mu se nije htio javiti. Svrha poziva osim rasprave o pitanjima pružanja međunarodne potpore Ukrajini bila je i kontroliranje rastućih cijena energenata u svijetu. Unatoč poniženju koje je Biden pritom doživio, do njegova političkog zaokreta došlo je samo nekoliko sati nakon što je Saudijska Arabija pristala na zahtjev SAD-a za povećanje proizvodnje nafte kako bi se stabiliziralo naftno tržište u svijetu. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) koju predvodi Saudijska Arabija sa svojim saveznicima, pristala je povećati proizvodnju i više nego što se očekivalo.
Promjena stava
Taj potez princa Bin Salmana natjerao je Bidena da promijeni stav i odluči se posjetiti Saudijsku Arabiju i tako u drugi plan staviti dugogodišnja neslaganja s princom u vrijeme visokih cijena nafte koje su potaknule inflaciju. Naime, Biden je zabrinut da bi visoke cijene energenata mogle naštetiti njegovoj Demokratskoj stranci na predstojećim izborima za Kongres, na kojima će se boriti da sačuva većinu u Zastupničkom domu i Senatu. Dogovor OPEC-a neće odmah riješiti problem visokih cijena nafte na svjetskim tržištima, ali ima simboličnu vrijednost za Bidenovu administraciju koja pokušava obnoviti odnose sa Saudijskom Arabijom. Isto tako, odluka u vezi s naftom promjena je za Saudijce koji su se odupirali pozivima SAD-a, Velike Britanije i drugih zapadnih zemalja da proizvode više nafte.
Glavni urednik i suvlasnik portala Energypress te stručnjak za energetiku Ivan Brodić kazao je kako ovo nije najbolji trenutak za predsjedničku karijeru Joea Bidena.
- Sve mu se dogodilo odjednom, rat u Ukrajini, prije toga pandemija, a sada i rekordna inflacija koja će se, kako je izgledno, pretvoriti u dulju krizu, a možda i u recesiju. Portal Politico ovih dana piše kako je Biden došao na jednaku točku na kojoj je bio Donald Trump u percepciji građana i po popularnosti u SAD-u i prije nego što se to dogodilo Trumpu. Kada ne bi bilo saslušanja zbog mogućeg narušavanja ustavnog poretka tijekom poznatih događaja 6. siječnja i optužbi na račun Donalda
Trumpa, izglednog izazivača na sljedećim izborima, situacija bi bila još i lošija - kaže Ivan Brodić koji vjeruje da je rat u Ukrajini učinio da SAD prvi put nakon sedamdesetih raste brže nego Kina, koja osim pandemije ima i druge probleme, poput nestašice energenata i nekretninske krize.
- Svako društvo je, povijesno gledano, održivo ima li riješenu opskrbu ili samodostatnost energenata i hrane. U oba slučaja SAD je glavni “profiter” europske ovisnosti o Istoku, što dokazuje izvješće američkog ministarstva trgovine koje kaže da su energenti i soja katapultirali američki izvoz. Pogotovo je to slučaj u energetici, tj u ugljikovodicima, gdje se Europa oslanjala na velike bušotine i velike rafinerije na istoku, gdje su puno niže cijene proizvodnje i prerade nego u Europi koja zapravo oduvijek ovisi o uvozu sirovina, zbog čega upravo iz Europe dolaze najprominentnije kolonijalne sile prošlosti. Pogledamo li kumulativno, od početka ukrajinske krize, preko agresije, pa sve do danas, tvrtke iz SAD-a su najveći izvoznici energenata u EU. Što je zapravo bio strateški cilj i prošloga predsjednika SAD-a koji je, sjetimo se, inzistirao na tome da obrana, tj. NATO, košta. Sada je, rekao bih, dugoročno Europa okrenuta SAD-u i saveznicima, što je zapravo priprema za neki budući obračun, nadajmo se ne oružani, s Kinom - uvjeren je Ivan Brodić, ističući da je za naftu puno lakše organizirati dobavne pravce nego za plin za koji su potrebni veći infrastrukturni zahvati. I prije šestog kruga sankcija i embarga na uvoz ruske nafte, svijetu, koji troši gotovo sto milijuna barela nafte na dan, nedostajalo je 1,5 milijuna barela dnevno.
- Ako tome prispodobimo da Rusija sudjeluje s oko 10 posto u globalnoj trgovini naftom, da je iranska nafta pod sankcijama dok se ne potpiše nuklearni sporazum koji sada, čini se, stopira Rusija, da libijska nafta nije na tržištu jer se i ondje zakomplicirala situacija, da je OPEC godinama imao dogovor o smanjenju proizvodnje zbog održavanja cijene, a sve te zemlje proračunski ovise o cijeni nafte i čak se nisu oporavile od 2020. godine kada je cijena nafte u jednom trenutku došla i “ispod nule” pa su mnoge bušotine konzervirane, onda je jasno u kakvim smo teškoćama - govori Brodić i napominje da ipak nije sve tako crno.
- OPEC je pristao povećati proizvodnju, vjerojatno i zbog najave posjeta Joe Bidena Saudijskoj Arabiji, a prekidom službene opskrbe iz Rusije, a neslužbena opskrba je u naftnom biznisu uvijek prisutna kroz hubove osmišljene za takve poslove u Dubaiju, Singapuru ili Panami, otvorio se prostor za održavanje cijene prihvatljivom za članice OPEC-a i s povećanjem opskrbe. Premda smo svi koji živimo u demokratskim društvima i bavimo se medijskim poslom osjetljivi na sudbinu novinara, pogotovo kritičara totalitarne vlasti, a saudijski princ Mohammad bin Salman, budimo iskreni, brutalni je autokrat, interes uvijek pobijedi - napominje Brodić, dodajući da je sličan slučaj i ulazak venezuelske nafte na europsko tržište, tj. dopuštenje ENI-ju i Repsolu za uvoz nafte iz te zemlje, premda je Nicolas Maduro i dalje nijem na lobiranja sa Zapada, najviše zbog toga što mu je Rusija pružala podršku u trenucima kada su upravo ti lobisti sa Zapada sponzorirali neuspješan prevrat u Venezueli.
- Ta odobrenja nam daju naslutiti kako će se i u Venezueli, kao zemlji s najvećim rezervama nafte na svijetu, uskoro nešto pokrenuti. Tu je, dakako, i Iran čija naftna industrija jedva čeka da počne s opskrbom tržišta nakon toliko godina. Uostalom, dio iranske nafte je slične kakvoće kao što je to ruska nafta pa za nju ne bi trebalo preinačiti rafinerijska postrojenja, ono malo što je od njih ostalo u Europi. Iran sam svakako ne bi mogao nadomjestiti rusku naftu, ali mogao bi biti vrlo značajan igrač u tom miksu. U tom smislu im ne odgovara ruska blokada, pa bi onda Rusi u tome mogli imati svoj interes. No, ne zaboravimo ni to da su Iranci, kao uostalom i Katarci, bili saveznici Rusa na nekoliko kriznih područja,
poput Jemena, Sirije ili pak Libije. Tako da smatram kako stvari nisu jednoznačne, iako jest činjenica da je dosad ova blokada (potpisivanje nuklearnog sporazuma između Irana i međunarodne zajednice, nap. a.) odgovarala Rusiji. Kad smo kod nadomjestka opskrbe uglavnom Zapada, otkriveno je dosta novih nalazišta, globalno, što je apostrofirao ovih dana gospodin Krpan iz Agencije za ugljikovodike, a i u Sjevernom moru obnavljaju se nalazišta - tvrdi Ivan Brodić ističući kako ni Rusija neće ostati potpuno izolirana, jer dvije trećine zemalja nisu joj uvele sankcije, premda je ta jedna trećina koja je to učinila puno lukrativnija.
- Rusija će i dalje izvoziti energente, i u tom smislu graditi infrastrukturu, no sada se okreće prema Kini i Indiji, mnogoljudnim, ali ne toliko financijski izdašnim tržištima, koja će je barem u srednjem roku ucjenjivati cijenom. Infrastruktura također košta. Kako piše The Economist, nafta tipa Ural prodaje se u EU još uvijek po vrlo diskontnim cijenama, a nije nezamislivo i da Slovačka i Mađarska postanu hubovi za prodaju derivata iz ruske nafte. Tu je i pitanje tvrtki s Malte, Cipra i Grčke koje su izuzete od sankcija i mogu prevoziti rusku naftu jer te zemlje, tj. njihov BDP, jako ovise o brodarskom sektoru naglasio je Ivan Brodić.
Potpora za Jemen
Bidenov posjet Saudijskoj Arabiji i razgovor s Bin Salmanom, kojeg mnogi analitičari vide kao veliku političku pobjedu saudijskog princa, mogao bi dovesti do ponovne eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Bidenova turneja Bliskim istokom osim Saudijske Arabije obuhvaća i posjet Izraelu, dvjema zemljama koje se protive bilo kakvim nuklearnim sporazumom s Iranom koji je trenutačno zapeo zbog blokade Vladimira Putina. Iranci ne žele potpisati sporazum bez pristanka i jamstva Rusije, tvrdeći da ne žele zabiti nož u leđa savezniku. Rusija je uvijek bila na strani Irana i mnogo puta stavila je veto u UN-u na odluku koja je trebala biti na njegovu štetu. Odugovlačenje potpisivanja nuklearnog sporazuma zapravo je pobjeda Izraela i Saudijske Arabije, kako tvrde analitičari, a razgovori između Bin Salmana i Bidena osim na naftu bit će usmjereni i na Iransku revolucionarnu gardu koju SAD ne želi skinuti s liste terorističkih organizacija držeći time Iran i dalje u izolaciji.
U razgovoru s Bidenom, Bin Salman će zasigurno tražiti potporu i u Jemenu, uvjeren da će je i dobiti s obzirom na to da je u boljem položaju od Bidena jer ima jako oružje za pregovore, a to je nafta. Indikativno je da je Bidenov odlazak u Saudijsku Arabiju i sastanak s Bin Salmanom je potpunoj suprotnosti s obećanjima koja je Biden davao u predizbornoj kampanji govoreći da će okrenuti novu stranicu politike prema Bliskom istoku koja će smanjiti tenzije te dovesti do konačnog mira na tom trusnom i turbulentnom području. Čim je Biden došao na vlast, američka je administracija jasno progovorila o strahotama koje u Jemenu čini Saudijska Arabija na čelu s prijestolonasljednikom princom Muhammedom bin Salmanom, koji je unatoč upozorenjima UN-a i mnogih humanitarnih organizacija da je intervencija Saudijske Arabije u Jemenu, koji ima oko 29 milijuna stanovnika, izazvala najveću humanitarnu katastrofu u povijesti čovječanstva, uživao veliku potporu bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Naime, američki državni tajnik Antony John Blinken tada je optužio Saudijsku Arabiju da je svojim djelovanjem u Jemenu izazvala najgoru humanitarnu krizu na svijetu, zbog čega je Bidenova administracija odlučila dijelom zamrznuti američku prodaju oružja Saudijskoj Arabiji i UAE, savezniku Saudijske Arabije u krvavom ratu u Jemenu.
Također, saudijskog prestolonasljednika Mohammeda Bin Salmana nakon istrage koji je vodila CIA, Bidenova administracija optužila je da je osobno naručio ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija, koji je ubijen u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Trump tada nije reagirao i stalno je izbjegavao tu temu. Iako je izgubljeno povjerenje između Bin Salmana i Joea Bidena, saudijski princ sada želi iskoristiti nastalu situaciju i rat u Ukrajini kako bi se na neki način ponovno približio SAD-u nadajući se da Biden neće ostati dugo na vlasti i da će se na njegovo mjesto vrlo brzo vratiti njegov prijatelj Donald Trump. Da je Bin Salman uvjeren u povratak Donalda Trumpa na vlast dokazuje i uplata dvije milijarde dolara u novi investicijski fond kojim upravlja Trumpov zet Jared Kushner. Pravi vlasnik fonda je Donald Trump i njime se financira njegova kampanja.
- Na kraju, teško je predvidjeti u kojem će smjeru ići cijene nafte, jer nafta je burzovna roba i osjetljiva je na mnoge čimbenike. Opskrba je jedan od njih, te sam stava da će se u srednjem roku opskrba uravnotežiti. No, tu je i pitanje potražnje, ako nam se dogodi recesija ili pak neka nova pandemija, onda ćemo o cjenovnim kretanjima potpuno drukčije razgovarati. A tu je i to što smo ušli u desetogodišnje razdoblje inflacije. S obje strane Atlantika upumpane su tisuće milijardi eura i dolara koje dosad nisu postojale u proračune glede planova oporavka i plaćanja zelene tranzicije. Stoga, zorno ću objasniti, 100 dolara prije toga, 100 dolara danas i 100 dolara za deset godina nisu istih sto dolara. To nam se u povijesti već događalo. Najpoznatiji primjer vezan za naftu je Jomkipurski rat, kada je cijena nafte skočila u nekoliko tjedana više nego dvostruko. Zbog toga, valja reći da je vrijeme jeftine nafte, barem u nominalnom iznosu, na neko vrijeme iza nas - zaključio je Ivan Brodić.