S INmusicom već smo odavno dio Schengena na kulturnoj mapi Europe
Nije nikakva tajna da je zagrebački festival INmusic već godinama naš najveći, prvorazredni rock-festival svjetske klase, s prvoklasnim inozemnim imenima. No ove godine publici i namjernicima dolazi kao mana s neba, kao posljednji dokaz da je pandemija ipak iza nas, barem nakratko, i da se dvije godine čekanja jubilarnog 15. izdanja festivala isplatilo.
Skorašnji INmusic, koji se na zagrebačkom Jarunu održava od 20. do 23. lipnja za nekoliko desetaka tisuća ljudi, bit će znak da se vratilo “staro normalno”. Bilo je već ovog proljeća većih rock-koncerta, ali tek se s INmusic festivalom ona najmasovnija publika može početi osjećati “svjetski” na jedinom domaćem rock-festivalu s tzv. “A” popisa. Ne samo zato što se jubilarno izdanje festivala zbog odgoda čekalo dvije godine nego i zato što će se u četiri večeri skupiti sjajan program i mnoga najveća imena zbog kojih bismo inače morali putovati do Beča ili Münchena.
SJAJAN PROGRAM I MNOGA NAJVEĆA IMENA ZBOG KOJIH BISMO INAČE MORALI PUTOVATI DO BEČA ILI MÜNCHENA
Izuzetno je važno spomenuti da INmusic nije samo kulturološka bomba koja i iz svijeta dovodi mnogo putnika nego da će se domaća publika po nevjerojatno niskoj cijeni ulaznice moći četiri večeri “gostiti” premijernim imenima za čiji bi samo jedan koncert negdje u EU jednu ulaznicu platila skuplje nego za četiri večeri sjajnog programa “kod kuće”.
U ovom trenutku opće mantre o tome kako Hrvatska uskoro postaje dio Schengena i eurozone, valja podsjetiti da je s INmusicom već odavno stigla tamo, s festivalom koji je poštovao visoke svjetske standarde usporedivih razvikanih festivala, a sve to ponajviše trudom organizatora, utemeljitelja festivala Zorana Marića, koji bi trebao dobiti podršku lokalne sredine kakvu zaslužuje. Bilo je putem problema i snalaženja u hodu, no zadnjih godina organizatori su dodali ozbiljan gas i iz sezone u sezonu pojačali festival koji je postao jači od prije nedostižnog, i starijeg, EXIT-a.
Popis ovogodišnjih prvoligaških imena najjači je do sada, još atraktivniji nego odličnih zadnjih sezona festivala, a sama činjenica da je festival izdržao do 15. izdanja na najvišoj razini pokazatelj je da se, napokon, radi o tradiciji. U koju je malo tko vjerovao 2006. kad su na Šalati kao headlineri u dvije večeri nastupili Morrissey i Franz Ferdinand. Velik odaziv publike zadnjih godina napokon je smanjio vječnu i sramotnu mantru o nedostatku volje najšire publike da se uključi u ovako prvorazredan događaj pa oko 30-40 tisuća ljudi svake večeri i “ljudskim faktorom” pokazuje sličnost sa sličnim velikim festivalima po svijetu.
Kao što smo napomenuli, radi se o festivalu za koji, nota bene, ulaznica za sve četiri večeri košta manje nego za samo jedan koncert nekog od velikih rock-imena po EU. To što smo već prije vidjeli Nicka Cavea ili Kasabian ne mijenja ama baš ništa, jer radi se o popkulturnim ikonama čija trajnost i promjena između albuma i turneja treba jednako zanimati domaću publiku kao i onu u inozemstvu. Napokon se i kod nas zadnjih godina dogodilo realno prosuđivanje u kojem masovna publika zna da će u četiri večeri INmusica dobiti prvoklasne nastupe ponajboljih ozbiljnih izvođača svjetske klase.
Pribrojimo li dvjema velikim pozornicama i najpoznatijim imenima (The Killers, Nick Cave and the Bad Seeds, Deftones, Kasabian, Idles, Fontaines D.C., White Lies, Amadou & Mariam, Royal Blood, Gogol Bordello) i one ostale, jasno je da od kasnog popodneva do DJ-a u ranim jutarnjim satima program nudi pametno koncipiranu festivalsku ponudu koja ne ostavlja praznog prostora, a pametnim obilaskom nekoliko pozornica možete pogledati većinu ponuđenog programa.
REKLAMA ZAGREBA KAO POŽELJNE DESTINACIJE ZA LJETNI ROCK-TURIZAM I VELIKI PRIHOD
O svjetskoj promidžbi za Zagreb i Hrvatsku te o dolasku stranih turista ne treba ni govoriti, jer upravo je to ono što će osvanuti na popisima najboljih europskih festivala i po društvenim mrežama i medijskim javljanjima, kao reklama Zagreba kao poželjne destinacije za ljetni rock-turizam. Veliki financijski prihod koje će strani turisti ostaviti lokalnoj zajednici pokazuje da se godinama kod nas maćehinski gledalo na rock-turizam, koji je svuda u svijetu jedan od glavnih načina za poboljšanje “imidža” neke destinacije i privlačenje publike koja troši svih dana boravka, a ne kao turisti s kruzera koji zatrpaju obalne gradove, sa sobom donesu vodu u plastičnim bocama i vrate se na brod.
Ukratko, Zagreb s INmusicom dobiva još jaču i veću promociju nego sa Snježnom kraljicom zimi, ali ne treba mu umjetni snijeg i besmisleni troškovi. Utjecajni britanski magazin New Musical Express, koji nekog vraga zna, već je ranije INmusic uvrstio među 12 najpopularnijih svjetskih festivala, među imena kao što su Coachella, Reading i Isle Of Wight. Ako svega toga još nismo svjesni, vrijeme je da to postanemo.