SDP-ova europarlamentarka o uspostavljanju novog europskog okvira za digitalni identitet, koji bi 2024. trebao omogućiti da aplikacijom pristupimo svim dokumentima

U utorak će u EU parlamentu na sjednici Odbora za istraživanja, industriju i energetiku SDP-ova europarlamentarka Romana Jerković predstaviti svoje izvješće o zakonu kojim se uspostavlja novi europski okvir za digitalni identitet. Riječ je o novini koja bi u skoroj budućnosti trebala “dokrajčiti” beskrajno šetanje od šaltera do šaltera, jer bi Europljanima trebala omogućiti pristup javnim i privatnim uslugama. U intervjuu Romana Jerković objašnjava o čemu se točno radi, kada se novi sustav može očekivati, ali i trebamo li se brinuti za sigurnost vlastitih podataka.

Što pojam “digitalni identitet” točno znači?

Od otvaranja računa u banci, upisa na fakultet do, recimo, iznajmljivanja automobila ili prelaska granice, mogućnost potvrde da je određena osoba ta za koju se predstavlja često je prvi i osnovni preduvjet kako biste dobili pristup i mogućnost korištenja određene usluge. U fizičkom svijetu, dakle, identifikacija ja sastavni dio svakodnevice. U digitalnom okruženju različiti privatni i javni pružatelji usluga trenutačno nude sredstva digitalne identifikacije koja korisnicima omogućuje pristup različitim javnim uslugama, poput internetskog bankarstva. Dok se u fizičkom svijetu proces identifikacije temelji na javnim ispravama koje su izdala državna tijela, u digitalnom okruženju taj su proces u velikoj mjeri privatizirale velike platforme te je manje transparentan.

Danas je situacija na internetu takva da, ako želimo pristupiti određenoj usluzi, često se prvo moramo ulogirati putem Facebooka ili svog Gmail-računa i tek onda dobivamo pristup i mogućnost korištenja određenih usluga. Korištenjem novog okvira za digitalni identitet želimo stvoriti alternativu trenutačnom modelu i omogućiti građanima da se elektronički identificiraju, pohranjuju i upravljaju svojim osobnim podacima i službenim dokumentima u elektroničkom formatu korištenjem napredne aplikacije za mobitele, tzv. digitalnog novčanika.

I što će točno digitalni novčanik omogućiti građanima?

Omogućit će svim onim građanima koji ga budu željeli koristiti da pristupaju javnim i privatnim uslugama na siguran, transparentan i brz način kako u svojim matičnim državama tako i u inozemstvu. Primjerice, nađete li se u inozemstvu i shvatite da ste zaboravili ponijeti lijek, vaš liječnik moći će vam propisati e-recept, kojemu ćete moći pristupiti putem osobnog digitalnog novčanika i lijek ćete preuzeti u najbližoj ljekarni. Ono što je važno naglasiti jest to da će korištenje novog okvira biti dobrovoljno, tj. nema govora o tome da neće više postomogućnost korištenja fizičkih dokumenata. Novim okvirom odgovaramo na zahtjeve građana da im se osigura jednostavan, brz i pouzdan način pristupa i korištenja vlastitih dokumenata u razne svrhe.

Što će se sve promijeniti u svakodnevnoj praksi nekog Europljanina?

U praksi to znači da građani više neće morati stajati u dugačkim redovima, hodati od šaltera do šaltera kako bi, recimo, izvadili svoj rodni list ili domovnicu. Svim potrebnim dokumentima moći će se pristupiti putem jedinstvene aplikacije i pohraniti ih na siguran način u svoj digitalni novčanik, koji će biti dizajniran tako da osigura najviši stupanj sigurnosti i zaštite osobnih podataka. Time štedimo vrijeme, pojednostavljujemo često nepotrebno komplicirane procedure i građanima u velikoj mjeri pojednostavljujemo obavljanje dnevnih obveza.

Kada se to točno može očekivati?

Očekujem da ćemo politički dogovor oko novog zakona postići početkom iduće godine, tako da bi novi okvir trebao zaživjeti već u 2024., znači u vrlo skoroj budućnosti.

Gdje će sve taj sustav biti upotrebljiv i koliko će pojeftiniti i ubrzati birokratske procedure?

Normalno je očekivati da će morati proći određeno vrijeme kako bi se građani upoznali s novim sustavom i mogućnostima koje im pruža. No u principu, kako sam već spomenula, sustav će biti upotrebljiv u svim onim dnevnim interakcijama s javnim i privatnim uslugama koje zahtijevaju njihovu identifikaciju i uvid u osobnu dokumentaciju.

Digitalni novčanik imat će dvojaku funkciju: s jedne strane građani će ga moći koristiti kao sredstvo identifikacije, dok će druga funkcija, po uzoru na tradicionalan novčanik, biti mogućnost pohranjivanja raznih osobnih dokumenata: od vozačke dozvole, sveučilišne diplome, boarding passova, itd. Teoretski govoreći, primjena novog sustava je neograničena i očekujem da će s vremenom, kako sustav bude evoluirao, broj usluga koje nudi i broj mjesta na kojima će biti prihvaćen rasti vrlo brzo.

Može li se “digitalni identitet” usporediti s portalom e-građanin?

Može, no ne nužno. Zašto to kažem? Trenutačno putem nacionalnog sustava identifikacije i autentifikacije korisnici imaju mogućnost pristupa samo i isključivo javnim uslugama. Novim zakonom to mijenjamo tako da će i privatni sektor biti uključen u novi sustav i koristiti njegove prednosti.

U Europskoj uniji većina zemalja nudi nekakav sustav identifikacije svojim građanima putem kojega mogu pristupiti javnim uslugama, dok druge čak uopće ne nude tu mogućnost. U 2022. to zvuči zaista pomalo bizarno i ne u skladu s vremenom u kojati jem živimo. Danas tako od njih 27 samo 14 država članica osigurava nacionalne sustave slične našem e-građaninu. Time je pokriveno 60 posto sveukupne EU populacije, no stope korištenja su niske, korištenje tih sustava često je previše komplicirano, dok je njihova primjena u poslovne svrhe zanemarivo mala. Jedno od najvećih trenutačnih ograničenja je nemogućnost korištenja nacionalnih sustava izvan matične zemlje.

Treba li strahovati za sigurnost naših osobnih podataka?

Novi okvir temeljit će se na standardima, tehničkim specifikacijama i operativnim aspektima koji će korisnicima digitalnih novčanika osigurati najvišu razinu sigurnosti i zaštite osobnih podataka. Države članice certificirat će svoje novčanike kako bi osigurale da su u skladu s ovim zahtjevima. Svi osobni podatci kojima će razne internetske platforme, poput društvenih medija, htjeti pristupiti dijelit će isključivo uz suglasnost korisnika, a imajući na umu da od korisnika neće smjeti tražiti podatke koji nisu nužni za pružanje usluga.

To u praksi znači da bi, ako neka internetska stranica od vas traži da potvrdite da ste stariji od 18 godina, digitalni novčanik trebao omogućiti funkcionalnost tako da potvrdite istinitost te tvrdnje a da ne otkrivate točan datum rođenja. Time u praksi primjenjujemo princip tzv. selektivnog otkrivanja podataka koji je predviđen GDPR-om.

Što je krajnji cilj EU po ovom pitanju?

Krajnji cilj je modernizirati cijeli državni aparat i ubrzati digitalizaciju javnih usluga, podići njihovu kvalitetu i dostupnost te tako osigurati da država postane zaista pravi servis građanima i poduzećima. Jedan od ciljeva je osigurati da do 2030. godine minimalno 80 posto svih građana Europske unije ostvari pravo korištenja prednosti koje će proizaći iz ovog zakona te podići pristup prekograničnim online uslugama.

Koliko je pandemija COVID-19 ubrzala cijeli proces digitalizacije?

Pandemija COVID-19 nije donijela samo poremećaje. Potaknula je otpornost i inovacije. Studija tvrtke McKinsey pokazala je da je pandemija COVID-19 ubrzala digitalizaciju za čak sedam godina na globalnoj razini. Znači sve one procese koje smo dugo planirali i odgađali uspjeli smo zahvaljujući novim tehnologijama implementirati u rekordno

• kratkom roku.