Ukrajina, bivša sovjetska država, dugo se oslanjala na sovjetsku i rusku vojnu opremu koja se ne može lako zamijeniti oružjem zapadnih susjeda
Zbog manjka naoružanja ukrajinska vojska u sve je većim problemima na ratištima, a posebice u Donbasu, gdje ruska vojska nastavlja žestoku ofenzivu. I dalje se vode teške borbe se za Sjevjerodoneck, u kojem ruska vojska kontrolira veći dio grada. U najnovijim napadima pogođena je kemijska tvornica Azot u kojoj se, prema tvrdnjama ukrajinske strane, skrivaju stotine civila. Ruski pritisak na Sjevjerodoneck ne popušta. U ukrajinskim rukama ostalo je samo predgrađe. Prizori iz Sjevjerodonecka, grada čiji su dijelovi potpuno sravnjeni sa zemljom, sve više podsjećaju na scenarij viđen u Mariupolju.
Zapadni standard
Ono što najviše zabrinjava ukrajinsko vojno zapovjedništvo jest manjak naoružanja. Naime, nakon više od tri mjeseca ruske vojne invazije Ukrajina je iscrpila gotov sav svoj sovjetski arsenal te je postala potpuno ovisna o zemljama saveznicama koje će je opskrbljivati oružjem, uključujući zapadno topništvo. Bivša sovjetska država dugo se oslanjala na sovjetsku i rusku opremu za izgradnju svoje vojske i obrambenog sektora, uključujući malokalibarsko oružje, tenkove, topništvo, haubice i drugo oružje ruskih standarda koje se ne može zamijeniti oružjem zapadnih susjeda, navodi Agence France-Presse. Prema američkim izvorima, ova oprema dotrajala je ili je uništena u borbama koje traju već dulje od tri mjeseca, otkako je Rusija pokrenula vojnu operaciju u Ukrajini 24. veljače. Danas ukrajinske snage uče kako se koristiti oružjem proizvedenim u SAD-u i u europskim zemljama pripadnicama NATO-a ili se njime već koriste. Na početku rata činilo se da je Zapad bio oprezan kad je u pitanju opskrba Ukrajine velikom količinom oružja, bojeći se da bi to moglo izazvati sukob između NATO-a i Rusije, ne želeći ni da napredna tehnologija padne u ruke Rusiji. Umjesto toga, ukrajinski saveznici predali su svoje zalihe ruskog standarda, uključujući tenkove, helikoptere i opremu, da bi osigurali podršku ukrajinskim snagama, dok je SAD predvodio napore da i druge bivše sovjetske zemlje šalju pomoć u naoružanju, streljivu, dijelovima i opremi kako bi se zadovoljile potrebe Ukrajine, ali sva je ta oprema sada dotrajala ili uništena. Nakon što su se iscrpile zalihe sovjetskog naoružanja, novo moderno naoružanje koje danas dolazi u Ukrajinu zahtijeva obuku ukrajinske vojske kako bi se njime mogla koristiti. Međutim, Ukrajinci, koji su pod velikim pritiskom ruske vojne mašinerije, nemaju mnogo vremena za obuku jer je svaki sat od životne važnosti za obranu zemlje.
General Sir Richard Lawson Barrons, zapovjednik britanskih združenih snaga od 2013. do 2016., rekao je za Sunday Times da moral opada s povećanjem gubitaka ukrajinskih snaga, ističući da oko 100 ukrajinskih vojnika dnevno gine u regiji Donbasa, zbog čega je potrebno slanje naprednog oružja za suprotstavljanje tamošnjem ruskom topništvu napominjući da su u Ukrajini prednjačile slabo naoružane snage, ali odlučne da brane svoju zemlju. Zbog trenutačnog stanja na terenu Barrons je uvjeren da bi laka pobjeda Ukrajine u Kijevu, kao i u Harkivu, mogla biti stvar prošlosti, budući da je jedna petina teritorija Ukrajine došla pod kontrolu Rusa i proruskih snaga ističući kako bi sada predsjednik Vladimir Putin možda mogao ostvariti taktičku pobjedu, iako praznu, zbog svoje najveće vanjskopolitičke gluposti.
Većinom dragovoljci
Prije rata kapacitet ukrajinskih snaga u Donbasu bio je 30.000 vojnika, no danas većinu čine dragovoljci, uključujući učitelje i vozače, koji nemaju vojnog iskustva i dragovoljno se javljaju braniti svoje domove i gradove. Analitičari vjeruju kako spori tempo protoka oružja može biti poguban za ukrajinsku vojsku. SAD svoju vojnu pomoć šalje u fazama jer se time umanjuje rizik da će bombardiranje Ukrajine uništiti bilo
• kakvo uskladišteno oružje. kao i prije. Ne uspije li, to bi moglo dovesti do koalicije s drugim strankama na desnici i do neželjene rekonstrukcije vlade. Pobjeda lijeve koalicije, koju analitičari ne smatraju vjerojatnom, ali ne i nemogućom, bila bi katastrofa za Macrona i probudila bi zloduh teške kohabitacije, koja je u prošlosti paralizirala francusku politiku. Ljevičar Jean-Luc Mélenchon već je jasno rekao da ima ambiciju postati premijerom i da želi ugušiti Macronove planove o podizanju dobi za odlazak u mirovinu, premda bi predsjednik zadržao kontrolu nad
• vanjskom politikom.