Teatar apsurda: HDZ još malo raste u anketama, a država ide u krivome smjeru!

Koliko je njih osiguralo egzistenciju sebi i svojima zahvaljujući HDZ-u? Koliko je njih dobilo poslove s javnim tvrtkama zahvaljujući HDZ-u? Ne treba smetnuti s uma da se dvije trećine novca vrte oko države i javnih tvrtki

HDZ je održao još jedan stranački sabor koji je trebao podebljati utjecaj i snagu Andreja Plenkovića. Naravno, on je u vrh stranke progurao “svoje” ljude, “mlade lavove”, kako su ih nekad znali zvati, koji su znali jako razočarati. Recimo, jedna takva “mlada lavica” bila je sada već duboko pala bivša ministrica Gabrijela Žalac. Pokazalo se i dokazalo već puno puta da Plenković ne zna kadrovirati i da mu je to jedan od najvećih nedostataka stranačke i premijerske vladavine. Sve to mi plaćamo, sve te promašaje. Ali svi ti promašeni i nesposobni kadrovi plješću i dive se šefu koji im je dao posao koji inače nikad ne bi dobili da se posao dijeli po sposobnostima, a ne po podobnostima.

Bio je to i sabor koji je prošao u sasvim nekritičkom tonu. Ali to je i za očekivati kad se zna da Plenković stranku drži i vodi čvrstom rukom, da ne podnosi disonantne tonove. Zato je bilo i zabilježeno da na saboru nije bilo nikakvog odstupanja, nego samo kako gazda kaže! Sve jednoglasno, nema protukandidata, a u Plenkovićevu izvješću i u svim drugim istupima sve vrvi od totalnog odmaka od stvarnosti! Ima se dojam da živimo u zemlji u kojoj teku med i mlijeko, u zemlji blagostanja. No kako i očekivati stranačku samokritičnost ako se na saboru pojavi i netko poput palog ministra Lovre Kuščevića? Eto, on je došao podržati svoje. Nije se kandidirao ni za jedno mjesto, ali svejedno je tu, očito pozvan, jer ne bi mogao ući da nije na listi uzvanika. Nakon svega, da je on još u HDZ-u?

Usporedo sa saborom HDZ-a izašlo je i najnovije istraživanje javnoga mnijenja. Teatar apsurda. Prema njemu, HDZ još malo raste u anketama, a SDP i Možemo! padaju. Nije sporno da ovi padaju, ne zna se tko je od njih nesposobniji, ali što je to HDZ tako grandiozno učinio da raste u očima građana? Tim više se čovjek pita što je to, ako oko 70 posto građana u toj istoj anketi tvrdi da država ide u krivome smjeru! Pa kako to da HDZ raste u anketama dok istodobno država ne ide u pravome smjeru? Koja je to logika? Je li to netko drugi na vlasti? Netko nevidljiv koji vlada Hrvatskom? To zapravo govori o biračima, o građanima, po onoj – lud, zbunjen, normalan.

Ako ćemo istinito, HDZ svoj rejting ne može zahvaliti svojem radu, ili može, ali kakvom radu? HDZ svoj rejting može zahvaliti nekim drugim činjenicama. Jedna je ta da ima birača koji će HDZ birati bez obzira na sve, bez obzira na sve stranačke promašaje, bez obzira na to što je HDZ osuđen na sudu, bez obzira na Sanadera i slične koji su prošli kroz stranku, bez obzira na hrpu njih koji su lovili u mutnome... I dalo bi se tu još puno toga nabrajati. Jednostavno, jedan dio birača svoj glas daje HDZ-u kao svoju životnu prisegu. Jer je to stranka Franje Tuđmana, jer je to stranka koja je vodila u ratu, jer je to državotvorna stranka... To su te emocije koje ne može srušiti ni razuvjeriti nikakva afera.

Drugi čimbenik koji HDZ drži visoko jest stranačka mreža, stranačka uvezanost, stranačka mašinerija koju nijedna druga stranka nema. Idemo samo vidjeti koliko formalno stranka ima članova, kažu oko 240.000. Idemo onda te članove uvećati za njihove članove obitelji, rodbinu, prijatelje... Koliko je njih dobilo posao i osiguralo egzistenciju sebi i svojima zahvaljujući HDZ-u? Koliko je njih dobilo poslove s javnim tvrtkama zahvaljujući HDZ-u? Ne treba smetnuti s uma da se dvije trećine novca koji se vrti u hrvatskom gospodarstvu vrte oko države i javnih tvrtki. To je sve interesni krug, jako velik krug. Zamjerite se Plenkoviću? Evo, najbolji je primjer Damir Vanđelić i to kako je prošao. Zato je dobar Davor Filipović, jer on zna što treba reći – da, šefe! Zamislite da se zamjerite nekome na položaju odlučivanja i tvrtka vam ostane bez izdašnog posla s državom.

I treći, ništa manje važan čimbenik održanja HDZ-ova visokog rejtinga jest onaj osjećaj dobrog dijela građana da HDZ ulijeva sigurnost, posebice u kriznim razdobljima. A kad kod nas nisu bila krizna vremena? Hrvatski čovjek očito u velikoj mjeri bira HDZ jer s njime ima neku sigurnost, jer idu plaće, mirovine, sustav nekako funkcionira, šlepa se, preživljava se... Taj osjećaj ne mora odgovarati stvarnom stanju, ali osjećaj je jako bitan u kreiranju odluka. Isto kao što i proklamirana politika HDZ-a ne mora odgovarati stvarnome stanju, ali dojam je taj koji umnogome određuje kako će birači na kraju glasati. Dojam je odavno i jedan od najpresudnijih kriterija u pobjedama ili porazima političara u svijetu, ne samo kod nas.

Bilo bi previše uopćeno reći da u HDZ-u nema kvalitetnih ljudi, da nema ljudi koji ne rade svoj posao što bolje mogu, da nema kompetentnih, sposobnih, poštenih... No očito je da nemaju presudan utjecaj na vođenje stranke. Jer iskaču neki drugi, posve drukčiji. I zato nam država ide u krivome smjeru, ali ipak za njih glasamo.

Važan čimbenik održanja HDZ-ova visokog rejtinga jest osjećaj dijela građana da HDZ ulijeva sigurnost, posebice u kriznim razdobljima. A kad kod nas nisu bila krizna vremena?