Uloga spolovila Bojana Ivoševića u skandalu s malodobnicom iz Srbije
Što politika učini od čovjeka. Kako je moguće da netko s takvim intelektualnim kapacitetima kakve ima Ivica Puljak i tko se reklamira kao političar za uvođenje reda u Splitu reagira na takav način da to postane skandal veći od samog skandala. Nakon objave u Večernjem listu spornih razgovora s malodobnicom iz Srbije i priznanja Luke Baričića: “Ovo je čista navlakuša na koju smo Bojan (Ivošević, op. a.) i ja naivno pali”, samo moralni invalid može u prvi plan staviti politički pozadinu skandala. Kaže Puljak da je to što su njih dvojica doživjela “najgnjusnija stvar koju sam ikada doživio u politici”. I pri tomu, unatoč poduljoj objavi, uspio je potpuno ignorirati činjenicu da su dvojica njegovih suradnika dogovarala seksualni odnos s malodobnicom. K tomu, Puljak ne samo da ih je pretvorio u žrtve nego je pri tomu pribjegao stigmatizaciji čitave jedne ranjive skupine svodeći problem te dvojice beskrupuloznih mužjaka na “seksualnost invalida”. Puljak tumači da je Luka Baričić osoba s invaliditetom i da su njegovi politički protivnici zapravo iskoristili najranjiviju temu – seksualnost invalida, kako bi na njoj politički profitirali. Dakle, to okretanje pile naopako, ta Puljkova teorija relativnosti na djelu, nešto je najgnjusnije što smo čuli u politici. To više što je iz transkripta razgovora koje je Baričić vodio razvidno da između njegove seksualnosti i invaliditeta nema ama baš nikakve poveznice te, štoviše, jedini njegov problem je, kako je i sam objasnio Večernjakovu novinaru, što je “razmišljao ‘donjom’, a ne ‘gornjom’ glavom i da je trebao biti oprezniji s obzirom na funkciju koju obnaša i na činjenicu da se izbori u Splitu održavaju za 14 dana”. Kakve to veze ima s njegovim invaliditetom!? Kakve uopće invaliditet može imati veze s tim da netko na vlasti obećava posao za seksualne protuusluge te “dobar provod” malodobnici za seksualni odnos. Čak je i Baričić samokritičniji od Puljka i ne brani neobranjivo premda se i on prijeti kaznenom prijavom. Iako i sam hoda po rubu jer jedna od odredaba Kaznenog zakona kaže: “Tko koristi spolne usluge djeteta starijeg od 15 godina uz davanje bilo kakve naknade ili protučinidbe, a znao je ili morao znati da se radi o djetetu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.” A dijete je osoba koja nije navršila 18.
Samo moralni invalid ne shvaća da je posve nevažno jesu li Luka Baričić i Bojan Ivošević zapravo sve vrijeme razgovarali s nekim tko im se lažno predstavljao. Posve je nevažno i ako iza te podvale stoji netko od političkih protivnika Puljka i njegova tima. Jedino što je bitno jest da je preneseni razgovor vjerodostojan i da razotkriva teško moralno posrnuće dvojice političara. I ako se netko već upustio u reagiranje na skandal, osobito ako pretendira biti moralno-politička metla poput Puljka, onda prvo što je trebao učiniti jest počistiti pred svojim pragom, dakle nogirati s političke scene dvojicu mužjaka. Pa što ako su im skandal namjestili politički protivnici!? Ni prvi ni zadnji takav slučaj. Bivšem vukovarskom gradonačelniku, članu SDP-a, tako je, snimajući razgovor o političkom mitu, aferu namjestila članica HDZ-a. Trojici eurozastupnika svojedobno je britanski Sunday Times namjestio “nedoličnu ponudu” od 100.000 eura za iniciranje amandmana u korist kompanije za koju su lobirali. Austrijanac je osuđen na četiri godine, Slovenac se nagodio na dvije i pol godine, 32.250 eura novčane kazne i pet godina zabrane obavljanja javnih funkcija. Slovenski je parlamentarac u prvoj reakciji rekao kako je od samog početka znao da je riječ o namještaljci i pokušaju njegove kompromitacije, ali je odmah podnio ostavku “u skladu s mojim etičkim standardima”. Tko ulazi u političku arenu, mora biti na sve spreman, na političke, novinarske, ucjenjivačke, korupcijske, mafijaške i ine podvale. I uvijek, u svakom razgovoru, u svakoj interakciji, mora biti spreman. Onima koji ulaze u politiku i ostaju u politici “čistih ruku” to ne predstavlja neki problem.
Ivošević je jučer prigovarao što nisu objavljeni i eksplicitni sadržaji koje je dobivao od druge strane (!?) te po njemu ključno: “Cilj je bio da me natjeraju da ja pošaljem sliku svoga spolovila i da mi završe političku karijeru. Nisu uspjeli.” Što je to bitno!? Bitno je jedino to što se netko zbog koga se ponavljaju izbori, a tko želi biti dogradonačelnik Splita, bez da prethodno utvrdi s kim ima posla, upušta u seksualne razgovore, koji nisu “deeskalirali”, kako tumači Ivošević, ni po saznanju da je riječ o malodobnici. Na Miličin upit je li to problem Ivošević je uzvratio: “Rekao sam da dođeš!” I to nije demantirao. Ako Puljak i to može tolerirati, zar to mogu i Splićani?
Ivica Puljak svojom je reakcijom uspio napraviti skandal veći od skandala jer svoditi problem dvojice beskrupuloznih mužjaka na “seksualnost invalida” nešto je najgnjusnije što smo čuli u politici Zbog Bojana Ivoševića ide se na nove izbore na kojima želi biti dogradonačelnik. Zar mu Splićani mogu tolerirati što Ivica Puljak može svojim suradnicima?