Ruski izvoz ruši rekorde, Zapad čeka udar sankcija
U prvih sto dana rata Moskva je uprihodila 93 milijarde eura od trgovine energentima, najviše naftom. Potražnja je možda pala, ali to nadomještaju više cijene
Osim o situaciji na bojištu u Donbasu, što se tiče rata u Ukrajini, najviše se govori o analizi Centra za istraživanje energije i čistog zraka, neovisne organizacije koja se bavi istraživanjem utjecaja zagađenja na kvalitetu zraka, posebno od fosilnih goriva. Njihova studija objavljena prije nekoliko dana pokazuje da je trgovina fosilnim gorivima i dalje glavni izvor financiranja ruskog ratnog stroja. U prvih stotinu dana rata Rusija je uprihodila rekordne 93 milijarde eura od trgovine tim energentima, od čega je EU kupio 61 posto, odnosno u vrijednosti od 57 milijardi eura.
Strahovi Pariza i Berlina
Najviše je prihoda stiglo od nafte, 46 milijardi eura te 24 milijarde eura od plina. Ipak, količina izvezenih fosilnih goriva iz Rusije pala je za 15 posto u odnosu na doba prije invazije, smanjena je potražnja te diskontiranje cijena stoji Rusiju 200 milijuna eura dnevno. No to kompenziraju cijene koje su prosječno 60 posto više nego lani, čak i kada se uračunaju ti popusti. Isto, najveći uvoznik više nije Njemačka nego je to Kina. Sada su zemlje poput Indije, Francuske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Kine povećale uvoz ruskih energenata. Indija kupuje 18 posto ruskog izvoza energenata.
U zapadnim se medijima ovih dana provlači jedno pitanje, odnosno izbor – kako dalje ako sankcije, barem kratkoročno, ne djeluju, a čak ni naoružanje procijenjene vrijednost od 30 milijardi dolara poslano Ukrajini nije bitnije utjecalo na stanje na bojištu? Prema ukrajinskim dužnosnicima, i dalje je omjer u vatrenoj moći kada se radi o teškom naoružanju na pojedinim lokacijama oko 10 prema 1 u korist Rusa. Ruska vojska pak tvrdi kako isporuke oružja Ukrajini produljuje rat i odvraćaju Kijev od pregovora. Reuters je u svojoj analizi označio nekoliko pitanja oko kojih se sada vodi debata na Zapadu – je li bolje s Putinom pregovarati ili izolirati ga, treba li Kijev napraviti ustupke kako bi se zaustavio rat ili bi to dodatno ohrabrilo Kremlj, jesu li pojačane sankcije protiv Rusija vrijedne kolateralnih šteta? Ovdje treba dodati i situaciju s 22 milijuna tona blokiranih ukrajinskih žitarica čija bi uskrata desecima milijuna ljudi, poglavito na afričkom kontinentu, mogla donijeti glad.
Nasuprot ovim razmišljanjima stoji zabrinutost neposrednih ruskih susjeda koji upozoravaju kako bi prekid vatre tek omogućio Rusiji da konsolidira teritorijalna osvajanja, što doista i radi i dok borbe traju. Sada prevladavajući narativ, kako će ovo ipak biti dugačak rat, u ovom trenutku odgovara Rusiji jer se time pojačava pritisak na zapadne lidere da počnu tražiti neku vrstu konsenzusa. Različita su u tome viđenja SAD-a i Velike Britanije u odnosu na Europu, Biden i Johnson Putinu i Rusiji ne bi opraštali, dok bi više europskih zemalja radije kompromis koji bi se podvukao pod stajalište kako je Putina dovoljno zaustaviti, a ne ga potpuno poraziti. Osnovna je dvojba hoćemo li se vratiti u hladni rat ili ne, razmišljanje je kruga oko francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. On sam rekao je kako mir s Rusijom ne smije biti ponižavajući poput onoga s Njemačkom 1918. godine. Nema još, dakle, govora ni o popuštanju sankcija od kojih se očekuje da, barem postupno, oslabe Putinov ratni stroj.
Ekonomski konzultant Damir Novotny kaže kako se i na primjeru Irana vidjelo da zabrana trgovine naftom jako malo toga može spriječiti.
– Mi možemo prekinuti dotok ruske nafte kroz naftovode, ali svi su morski pravci Rusiji i ruskim kompanijama otvoreni, a uvijek će se u svijetu naći kupaca koji će kupiti tu njihovu naftu. Cijena je nafte narasla, što njima odgovara, ali su troškovi proizvodnje daleko viši nego što je trenutačna cijena nafte. Troškovi proizvodnje arapske nafte iznose 30-35 dolara za barel, a Rusima je sve ispod prodajne cijene barela od 100 dolara jako komplicirano. U vrijeme tranzicije oni su privukli pet ili šest velikih naftnih kompanija da ulože kapital u njihova postrojenja, njihovu modernizaciju i tehnološki razvoj. I sada su ta njihova ulaganja poništili, pri čemu je najviše stradao British Petroleum koji je u svojim knjigama morao otpisati 25 milijardi funti tih ulaganja. Praktički su opljačkali te naftne kompanije nudeći im velike prilike za ulaganja u istraživanja, razvoj, rafinerijske kapacitete, a Rusi su dobili pristup zapadnoj tehnologiji, bez koje zapravo ne mogu nastaviti s naftnim biznisom. Tako ih je embargo pogodio ne toliko u izvozu, količinama nafte, nego u nedostatku dijelova, odnosno otežanom pristupu rezervnim
Netočne su tvrdnje kako je ruska ekonomija nedirnuta sankcijama, snagu rublja Moskva održava umjetno, govori Damir Novotny
dijelovima i tehnologijama koje su dobivali od Zapada – naglašava Novotny.
– Bez zapadne tehnologije oni će stati, upravo onako kao što se dogodilo u Iranu ili Venezueli. Bez tih tehnologija njihova će naftna industrija tijekom nekoliko idućih godina imati ozbiljnih problema oko rezervnih dijelova i tehnoloških rješenja, nadogradnje softvera i slično. To je jedno gledište ovog embarga koji je, naravno, politički, a za koji će se kasnije vidjeti koje su sve njegove posljedice po naftnu industriju Ruske Federacije. Također, Rusiji je ovaj embargo onemogućio pristup tržištu kapitala, i to dugoročno. Međunarodne financijske institucije bilo kojeg tipa više neće financirati njihove naftne kompanije. Jer, ako nekome uzmete dionice, nacionalizirate ih kao u Venezueli, a isto se dogodilo i sada u Rusiji, nemoguće je takvu štetu u smislu pristupa financijskim tržištima popraviti u kratkom roku – smatra ekonomski analitičar.
’Rat će dugo trajati’
Dakle, sankcije bi morale imati dugoročni učinak na Rusiju, no pitanje je kolikog utjecaja doista imaju na stanje na terenu.
– Ono što mogu reći jest da će ovaj rat gotovo sigurno biti dugotrajan. S jedne strane, Ukrajini ne nedostaje motiva ni, još, opreme koja dolazi sa Zapada. Rusija ne može dugoročno opravdavati agresiju, pa ni u svojoj zemlji. Ne možemo izravno povezati ekonomske sankcije sa zbivanjima na terenu, barem ne za sada. Kako će se ratna sreća okretati u budućnosti, vidjet ćemo, no ono što vidimo sada jest da su netočne tvrdnje kako je ruska ekonomija nedirnuta sankcijama. To jednostavno nije točno jer oni umjetno održavaju razinu rublja, njime se uopće ne trguje, nitko ga danas ne kupuje, trenutačno je nezanimljiv na svjetskim tržištima, osim u slučajevima kada Ruska Federacija prisiljava na kupnju plina rubljima. Inflacija je prešla 23 posto što znači da već kratkoročno dolazi do velikih nestabilnosti koje će izazvati dugoročan poremećaj u njihovoj ekonomiji. Nadali su se gospodarskoj pomoći Kine, no ta je pomoć ipak izostala. Indija je pragmatična, kupuju od Rusije energente stvarajući tako pretpostavke za vlastiti ekonomski razvoj koji je bez presedana u povijesti, njihov je ekonomski rast vrlo snažan – zaključuje Novotny.
Ruska vojska tvrdi kako isporuke oružja Ukrajini produljuju rat, no Zelenski naglašava da Rusija ima presnažno topništvo i traži pomoć Zapada