Euro-express je krenuo, a i Schengen-express, iako kasni, još može stići brzo
Ekspresni vlak za euro polazi s drugog perona, četvrtog kolosijeka, a vlak za Schengen? Stigne li Hrvatska uhvatiti isti datum očekivanog ulaska u eurozonu, 1. siječnja 2023., i kao rok za ulazak u schengensku zonu bez granica? I, ako stigne, kako točno?
Oduvijek je bilo jasno da će ulazak u eurozonu ići lakše nego ulazak u Schengen, jer Schengen nije izgledao kao spreman za širenje nakon migrantske krize 2015. i povratka privremenih graničnih kontrola na niz granica na kojima se mislilo da toga više nikad neće biti, od Šentilja nadalje. Ona bezbrižnost koja je prije postojala unutar schengenske zone u tom je trenutku nestala i još se nije potpuno vratila. I zbog toga je daljnje širenje Schengena uvijek bilo vezano uz prethodnu, ili barem paralelnu, reformu Schengena, vraćanje bezgranične zone u staro stanje, u izgubljeni sklad. Ta reforma Schengena, koja u širem smislu uključuje i donošenje novih europskih propisa o azilu, godinama je stajala na mjestu, ali prošli tjedan dogodio se neki pomak, koji neki nazivaju i povijesnim, i koji budi nadu da bi francusko obećanje o tome da će se potruditi da tijekom njihova predsjedanja Vijećem EU bude izglasana i reforma i širenje Schengena na Hrvatsku ipak moglo biti ispunjeno. Francuzi nemaju puno vremena, predsjedanje im završava za dva tjedna, nakon čega kormilo preuzimaju Česi, ali neslužbeno doznajemo da je nacrt odluke Vijeća EU o primanju Hrvatske u Schengen već napisan. Doduše, još nije distribuiran državama članicama, što znači nije pušten u proceduru, ali napisan je s mogućnošću da do kraja lipnja bude upućen u Europski parlament, gdje zastupnici trebaju dati svoje mišljenje prije nego što se odluka potom vrati u Vijeće EU na finalno odlučivanje država članica.
A u čemu se onda sastoji taj pomak tijekom francuskog predsjedanja Vijećem EU postignut prošli tjedan? U tri stvari. Države su se dogovorile o zajedničkom pristupu izmjenama Schengenskog zakonika. Produbile su policijsku suradnju tako da će međusobno razmjenjivati policijske baze podataka ne samo o otiscima prstiju i registarskim oznakama, nego i o novostima poput sustava prepoznavanja lica. I, možda najvažnije, pronađeno je polovično, ali kakvo-takvo rješenje za prvi korak u usvajanju iznimno kompliciranog pakta o migracijama i azilu. Taj prvi korak znači da će dio država članica EU dobrovoljno sudjelovati u premještanju tražitelja azila iz graničnih država po principu solidarnosti na svoj teritorij.
Ukratko, 1. siječnja 2023. čini se kao iznimno ambiciozan rok za ulazak Hrvatske u schengensku zonu, ali - nije nemoguće.
Ulazak u eurozonu s tim datumom praktički je gotova stvar, nakon što je Europska komisija dala pozitivnu preporuku u posljednjem izvješću o konvergenciji i nakon što su prve rasprave među državama članicama eurozone pokazale, kako smo ekskluzivno javili tijekom vikenda, da nema nikakvih primjedbi i da
Oduvijek je bilo jasno da će ulazak u eurozonu ići lakše nego ulazak u Schengen. Sada, kad je 1. siječnja 2023. praktički dogovoren za uvođenje eura, isti taj datum čini se kao iznimno ambiciozan rok i za ulazak Hrvatske u schengensku zonu. Ali nije nemoguće Hrvatska je jedina članica EU koja je prošla evaluacije i mehanizam nadzora kakav se u širem paketu reforme Schengena tek uvodi kao nešto što će postojati za sve države članice
je “u principu sve dogovoreno”. Ostaje još nekoliko posljednjih koraka, procedura dolaska do formalne odluke koju treba završiti, ali do sredine srpnja ta odluka bi trebala biti donesena.
Ulazak u eurozonu bio je lakši projektni zadatak od ulaska u Schengen i zbog toga što oko eura nema temeljnih ljudskih prava i sloboda, oko kojih se država kandidatkinja mora dokazati da ih besprijekorno poštuje i u najotežanijim uvjetima, a oko kojih se istovremeno nevladine organizacije trude dokazati da ih država na vanjskoj granici Europske unije, kao što je Hrvatska, nimalo ne poštuje jer odvraća migrante tzv. push-back metodama. Kretanje prema Schengenu u ovakvim okolnostima permanentnih kriza, i dobivanje pozitivnih ocjena na tom putu, zasebno je neopjevano postignuće ove hrvatske Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koji ponajbolje zna kako se ulazi u razne organizacije, od NATO-a u prošlosti do bezviznog režima sa SAD-om i Schengena u sadašnjosti.
Kad je riječ o temeljnim pravima i slobodama na vanjskim granicama Unije, Hrvatska je jedina članica EU koja je prošla evaluacije i mehanizam nadzora kakav se u širem paketu reforme Schengena tek uvodi kao nešto što će postojati za sve države članice. To je argument na račun kojega se Hrvatska probija na svom putu prema pozitivnoj odluci o primanju u Schengen, bez obzira na sve sporne slučajeve postupanja prema migrantima na granici.