Mladi su umjetnici ponudili desetke vizija parazitiranja u svim oblicima
bilo puka slučajnost. Kaići su renovirali staru kuću pa je gospođa Vojislava pozvala moju kolegicu da izabere što bi muzeju moglo biti zanimljivo. Kada se kolegica vratila sa staklenim pločama i počela ih skenirati, počeli smo otkrivati Matu Kaića i svijet koji je sačuvao od zaborava – objašnjava nam Željka Markov.
U vrijeme kada je Kaić suvereno i redovito fotografirao, svijet je tek istraživao taj novi medij. Posebno je fascinantno što su neke od njegovih fotografija u boji, jer kolor-fotografija u to je vrijeme čak i u velikim metropolama bila tek u eksperimentalnoj fazi. A Mate Kaić svoje je iznimno moderne umjetničke i tehnološke eksperimente provodio u vremenu i mjestu čije je stanovništvo živjelo jednostavnim životom, od poljoprivrede i stočarstva, a rijetki fotografi koji bi zalutali u taj kraj obično su bili profesionalni kroničari iz inozemstva.
– Matine fotografije otkrile su nam kako je izgledao prvi automobil u Livnu, kako je funkcionirao kulturni dom Dinara, snimao je društveni život, igranje biljara, druženje, ali i etnološke motive. Imamo i njegove prekrasne scene skoka kupača s Bačvica pa nadrealne kompozicije, akt dječaka na konju u rijeci... Zamislite, to je bio akt u ono vrijeme, na početku 20. stoljeća! – zaneseno nam govori Željka Markov.
Upamćen kao ratar
Osim što su to odreda fantastični povijesno-dokumentarni motivi koji nam rasvjetljavaju jednu epohu, u Kaićevim fotografijama očita je i jaka artistička dimenzija. Stari zapisi govore da je namjeravao upisati umjetničku akademiju, ali nakon očeve smrti morao je preuzeti obiteljski obrt. U Livnu su ga svi poznavali kao poljoprivrednika, a njegov umjetničko-povijesni doprinos tek se danas valorizira. Prema riječima Kaićeve kćeri Vojislave, posljednju je fotografiju snimio 1938. godine, a tijekom gotovo četiri desetljeća iz hobija je svjetlom bilježio i od zaborava otrgnuo povijesne slike rodnog grada, događaje, njegove suputnike, iščezle običaje, krajolike i arhitekturu.
Uz 327 negativa i pozitiva koje je gospođa Vojislava Kaić poklonila Franjevačkom muzeju, pedeset negativa bilo je u privatnoj zbirci Matina nećaka Ive Kaića. Tako je iz ukupno sačuvanih 377 staklenih ploča napravljen izbor fotografija koje su retuširane i prikazane u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Izložba će biti otvorena
• do 4. rujna ove godine.
Na svečanoj dodjeli održanoj u utorak Nagradu T-portala za najbolji hrvatski roman objavljen u 2021. godini dobila je splitska književnica Marija Andrijašević, kojoj je ovo 50 tisuća vrijedno priznanje donijela “Zemlja bez sutona”. Tako je odlučio stručni žiri, u kojem su bili prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić, psiholog Boris Jokić i kroatistica Andrea Milanko. Knjigu, objavljenu u izdanju Frakture, žiri je nazvao književnim iznenađenjem koje ne samo da se po gustoći stila, cizeliranoj rečenici i strpljivoj gradnji teksta izdvaja u prošlogodišnjoj hrvatskoj romanesknoj produkciji nego svojeg poetičkog srodnika ima tek u Desničinim “Proljećima Ivana Galeba” iz 1957. godine. Bila je to 15. dodjela ove ugledne nagrade, za koju je bilo prijavljeno čak 47 naslova. Marija Andrijašević dosad je objavila zbirku pjesama “Davide, svašta su mi radili”, nagrađenu Goranom za mlade pjesnike 2007. Izabrane pjesme iz te zbirke uvrštene su u nekoliko domaćih antologija i prevedene na više stranih jezika, a “Zemlja bez sutona” njezin je prozni prvijenac. Andrijašević je zahvalila svom uredniku Seidu Serdareviću i svima koji su je podržali dok je radila na romanu, što je bio posao od, kako je rekla, pet godina. Uz novčanu nagradu koja iznosi 50 tisuća kuna pobjednički roman ove godine prvi put dobiva i audioizdanje na platformi Book&Zvook.
•
Predstavljen je program
16. Festivala tolerancije, koji se na četiri zagrebačke lokacije održava od 30. lipnja do 3. srpnja. Bit će prikazan 41 filmski naslov u koprodukcijama iz čak 30 zemalja. Okosnicu programa čine filmovi nagrađeni na važnim filmskim festivalima poput Karlovih Vara, Cannesa, Sundancea... a stižu i dva oskarovca: “Ljeto soula” (... ili kada se revolucija nije mogla prenositi) u kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma i “Kraljica košarke” u kategoriji kratkometražnog
• dokumentarnog filma.
Glavna nagrada, Erste Grandprix 36. Salona mladih, otišla je u ruke umjetnicima Anji Leko i Andreju Beštaku.
Petnaest tisuća kuna dobili su za svoju ambijentalnu instalaciju “This is how we hike rainbows”, proširenu, tjelesnu skulpturu koja je nastala posebno za izložbu. Istovremeno organska, zemaljska i izvanzemaljska, njihova se instalacija, reččeno je u obrazloženju nagrade, “bavi važnošću zaborava kao meditativne metode koja nas smješta negdje između, u poziciju bez pozicije, u ja bez ja. Naša povijest, naša sjećanja, naša pozicija u društvu gube svoje značenje i vrijednost, odvedeni smo u novi svijet kao novorođenčad koja uči sve - ili ništa - iz početka”.
Salon mladih, jedna od najvažnijih i najvećih izložbi vizualnih umjetnika do 35 godina, otvorena je potkraj travnja pod nazivom “Paraziti”. Mladi su umjetnici pritom ponudili desetke vlastitih vizija parazitizma, neki u doslovnom smislu te riječi - poput rada Antonija Kutleše i njegovih poljskih šturaca, a neki metaforički, shvaćajući parazite kao uljeze, malena bića koja stvaraju turbulencije i glođu društvene strukture.
Drugu nagradu u iznosu od 10 tisuća kuna dobila je Gaia Radić, za rad “Terra incognita” monumentalnu instalaciju na samom ulazu u Meštrovićev paviljon sastavljenu od četiri različite vrste zemlje i pijeska te četiri ekrana s 3D apstrahiranim prikazima paviljona, uljezima na serverima Google Mapsa. Treću je Ersteovu nagradu od 5000 kuna osvojila Lana Stoićević za rad “Neoornament”, prostornu intervenciju na fasadi i fotografiju. Pohvale i priliku da izlažu u Galeriji Karas dobili su autori četiri rada, Domagoj Burilović, Alex Brajković, Antonio Kutleša i kolektiv Medium Movement. Filantropske nagrade, poticaji za rad i produkciju mladim umjetnicima, “Iva Vraneković - Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku” vrijedna 11.111,11 kuna i nagrada “Kolekcionar umjetniku” u iznosu od 8000 kuna, pripale su Lori Elezović i Luciji Jelić te Miji Matijević Akrap.
Četvero je umjetnika zaslužilo i četiri strukovne nagrade MSU nagradio je Teutu Gatolin samostalnom izložbom u 2024. godini, Muzej likovnih umjenosti nagradio je Ivana Gundića samostalnom izložbom također u 2024. godini kao i Galerija Kranjčar, koja je tu priliku dala Antoniju Kutleši. Stručno vijeće Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost Rijeka svoju je MMSU nagradu, koja uključuje dvotjednu rezidenciju Kamov, dodijelilo
• Lauri Barić.
16. Festival tolerancije