”Pravi oldtajmer mora imati karizmu, status i povijest”
Slavonci su u starim limenim ljepotanima otkrili ljubav i strast
Nije lako nabaviti dobrog oldtajmera. Dobro to znaju slavonski zaljubljenici u stare automobile Mijo Pitlović, Antun Akmačić i Ilija Begić. Kako kažu, njihovi su limeni ljubimci bili među najpopularnijima u Americi, osvajali su safarije, a danas se u njima voze mladenci.
Kažu da je kod starih automobila najteže pronaći rezervne dijelove. Traže ih po cijeloj Europi, gdje se može što nabaviti. To je jedan od najmukotrpnijih poslova.
Osvajao safari relije
Mijo ima čak četiri oldtajmera – Peugeot 404 iz 1967., Ford Taunus iz 1974., Mercedes iz 1990. i Abarth 1000 TCR, dorađenog fiću, iz 1970. godine. Riječ je o modelima koje su nekada davno vozili Mijo i njegov otac, a on ih je sada poželio ponovno nabaviti.
– Peugeoti su u šezdesetima u više navrata pobjeđivali na safari relijima. To su auti koji su bez problema prelazili po milijun kilometara. Ne mislim ga prodavati, ali vjerujem da mu se cijena na tržištu kreće oko 20 tisuća eura jer je u izvornom stanju. Ljudi često na aute stavljaju kojekakve stvari kojih nije bilo u proizvodnji jer misle da će tako ljepše izgledati, ali to je greška – kaže Pitlović.
Ovaj veliki zaljubljenik u oldtajmere ima i novi Opel, ali u njemu se ne osjeća tako ugodno i sigurno kao u nekom od svojih vremešnih ljepotana. Kaže da to nisu automobili kao ovi današnji, to je nešto sasvim drugačije. Mijo ih vozi i uživa u njima. Oni ga vraćaju u prošlost.
– Svaki automobil stariji od 30 godina je oldtajmer, ali nema svaki karizmu, status, interesantnu povijest. To su stvari koje im daju vrijednost i popularnost i nakon tolikih godina – ističe Mijo.
Antun Akmačić iz Drežnika kod Nove Gradiške ponosan je vlasnik Pontiaca iz 1953. godine. Njegov limeni ljubimac proizveden je u Kanadi, vožen je u Americi, potom i u Australiji, da bi na kraju završio u Slavoniji. Svi dijelovi na njemu su originalni, uključujući i bijele gume. Obojio je jedino krov, što mu nije bilo teško s obzirom na to da je po struci soboslikar. Nerijetko ga se može vidjeti u svatovima.
– Trideset godina radio sam u Australiji i tamo sam kupio Pontiac.
Zanimljivo je da mu je volan bio s lijeve strane, iako u Australiji kao i u Engleskoj voze aute kojima su volani s desne strane. Ime je dobio po poglavici plemena Ottawa. Zahvaljujući tome, i danas na sebi ima indijansku glavu. Jako mi se svidio pa sam ga odlučio kupiti i brodom prevesti u Hrvatsku – ispričao je Akmačić.
Ispunili dječačke snove
Iako je predsjednik brodskog oldtajmer kluba, Ilija Begić trenutačno nema vlastitog ljubimca. Imao je Volkswagen “bubu” iz 1968., ali pokvario mu se motor, i to nepovratno. Ali uskoro namjerava kupiti drugi, i to ponovno “bubu” koja mu je najdraža.
– U Slavoniji danas gotovo svaki grad ima oldtajmer klub. Mnogi ljudi vole stare aute, ali neki ih izbjegavaju jer iziskuju puno ulaganja. Međutim, za onoga tko to doista voli, to ne predstavlja problem – ističe Begić.
Oldtajmeri su Miji, Antunu i Iliji ljubav, strast i ispunjenje dječačkih snova. Uređuju ih, restauriraju, “šminkaju”... Sve to ponekad traje godinama, ali im zato na kraju udahnjuju novi život, podsjećajući ih na neka ljepša i bezbrižnija vremena s daškom nostalgije.