Stanje čovjeka koji ne živi više, a još nije mrtav
Naklada Ljevak objavila je ”Nesanicu” Ive Andrića, svojevrsni dnevnik insomnije koja je tema brojnih romana i slavnih filmova
”Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate”, davno je zapisao Ivo Andrić, a već ta jedna jedina rečenica nobelovca otkriva da mu stanje nesanice nipošto nije bilo strano. Štoviše, pisao je on o tom stanju mučenja samog sebe, a Naklada Ljevak upravo je objavila njegovu “Nesanicu”. O knjizi iz Ljevaka kažu:
– Andrićev jedinstveni dnevnik insomnije bilježi što se sve zbiva u čovjeku u gluhim noćnim satima kada san ne dolazi na oči. Jasno vidimo izmučena čovjeka sklupčana u tami kako čeka jutro potpuno obezglavljen jer ne zna kojem svijetu u stvari pripada: “Ne živi više, nije još mrtav.” Ovo izdanje “Nesanice” donosi prošireni izbor Andrićevih zapisa, a odredio ga je i priredio njemački novinar i pisac Michael Martens, istaknuti poznavatelj Andrićeva života i književnog opusa, autor njegove biografije “Vatra u vatri” te knjige “San zvan Jugoslavija”.
’Pospremanje’ života u zoru
Naravno, nije autor slavnih djela “Na Drini ćuprija” i “Prokleta avlija” jedini književnik s ovih prostora koji se bavio fenomenom nesanice, stanjem koje ga je očito u životu itekako mučilo. Tako je, primjerice, izdavačka kuća Profil još 2007. godine izdala istoimeni roman Marine Šur Puhlovski. U njemu priča počinje kada 57- godišnja spisateljica, situirana Zagrepčanka, žena u drugom braku i majka odrasle kćeri, utone u tešku, neprospavanu noć. Vrijeme njezine priče i tog romana “teče” od kasnovečernjih do ranojutarnjih sati, dakle pred čitateljem je jedna noć koja dokazuje da smo najranjiviji u praskozorje, kada muka nespavanja polako klizi u depresivno stanje i svojevrsno svođenje računa, koje baš i nema smisla kada se čini da u životu više ništa “ne štima”. Tako junakinja ovog romana započinje svojevrsno veliko pospremanje života, ali i bacanje iluzija u kantu za smeće. Svođenje životnih računa tema je i romana “Nesanica” Borislava Vujčića, u kojem je glavni junak Armerije Morski, pisac koji sluti vlastiti kraj. Njega iscrpljuje staračka nesanica pa u rodnoj kući na otoku, u krevetu u kojem je spavao kao dijete, počinje rekapitulirati svoj život od trenutka kad je s otoka otišao u Zagreb, na studij filozofije, gdje zbog svojih literarnih preokupacija dane provodi u kavani Corso umjesto na fakultetu. Iza njega su na otoku ostali Jere i Grišpe, dvojica prijatelja s kojima
Romanopisci nesanicu često koriste kao stanje u kojem čovjek svodi račune svog života, dok je filmašima ona uvod u priče različitih žanrova
ga, osim zajedničkih uspomena iz djetinjstva, veže i zavjet Mariji, ženi u koju su sva trojica kao mladići bila zaljubljena. Svake godine na dan kad se njihova Marija ukrcala na vapor za Ameriku njih trojica sastaju se na otoku kako bi na mulu s kojeg su je ispratili obnovili svoj zavjet i sjećanje na čistu, neostvarenu ljubav prema istoj ženi...
Nesanica je okidač priče i u sjajnom romanu “Reci mi sve” Sache Naspinije, kada iznenada obudovjela žena, prestrašena samoćom i tišinom koja je iznenada zavladala u njezinoj kući na farmi, pokušava pomoći samoj sebi. Iako to nije roman koji govori o mukama nespavanja, zanimljiv je po “receptu” protiv nesanice. Junakinja romana, naime, u svoju spavaću sobu svaku noć, ravno na svoj noćni ormarić pored kreveta, postavi kavez u kojem drijema i spava njezina omiljena kokoš i tako njezina nesanica netragom nestaje. Autor tako u svoj roman upisuje samoću kao moćnu podlogu nesanice, i to razarajuću samoću koju može pobijediti čak i obična kokoš.
Romani u kojima se na ovaj ili onaj način koristi tema nesanice mogli bi se redati do kraja Večernjaka, a ista je situacija i s filmovima kojima je taj motiv glavni okidač za priču. Među njima je svako najpoznatija upravo “Insomnia”, slavni američki psihološki triler iz 2002., koji je prema scenariju Hillary Seitz režirao Christopher Nolan. No zapravo je riječ o remakeu istoimenog norveškog filma iz 1997. godine. U priči o iskusnom policijskom detektivu koji pati od teške nesanice briljirao je Al Pacino, a radnja filma smještena je u gradić na Aljasci, kamo detektiv stiže kako bi razriješio ubojstvo tinejdžerice. No hvatajući osumnjičenika po magli, Dormer, koji više ne uspijeva razlučiti što je stvarna magla oko njega, a što magla njegova izmučenog uma, greškom ubija svog partnera. Kada to odluči zataškati, javlja mu se ubojica i nudi nagodbu...
Što je to stvarna bol?
Baš kao i u “Insomniji”, nesanica ima, ako već ne glavnu, a onda pokretačku ulogu u još slavnijem filmu – “Klubu boraca”, koji rijetki vežu baš uz ovaj zdravstveni problem. A junak ove satirične crne komedije Davida Finchera (iz 1999.), koja je snimljena prema istoimenom romanu Chucka Palahniuka iz 1996., pati od nesanice. Njega glumi Edward Norton, koji je u ovoj priči sasvim običan čovjek, procjenitelj štete u automobilskim nesrećama. Liječnik kojeg posjećuje zbog sve gore nesanice ne želi mu propisati tablete za spavanje, već ga upućuje u terapijsku grupu oboljelih od raka testisa kako bi počeo cijeniti pravu bol. Nakon tog iskustva nesanica slabi, ali Norton postaje sve ovisniji o kojekakvim terapijskim grupama, što ga u konačnici dovede i do borilačkog kluba i Brada Pitta...
Stoga, ako u ovim vrućim i sparnim ljetnim noćima “upoznate” nesanicu ili je ona vaš čest gost, možda su baš romani i filmovi o njoj mogući spas, dokaz da narodna mudrost “klin se klinom izbija” ne vrijedi samo za mamurluk. •