Moja majka strepila je hoće li me opet
Nakon dulje stanke, Danijela Martinović će se u srpnju ponovno popeti na pozornicu Splitskog festivala i nastupiti s pjesmom “Fortunata”. U povodu toga porazgovarali smo s poznatom pjevačicom te nam je otkrila i da joj u rujnu izlazi nova knjiga te kojim se sve to zanimljivim aktivnostima bavila u posljednje vrijeme.
Čime vas je to osvojila pjesma “Fortunata” Lee Dekleve da ste se baš s njom odlučili vratiti na Prokurative?
Prošle godine ispunila sam sebi dugogodišnju želju i otišla u Savudriju na svjetionik na odmor. Volim se rano ustajati i uživati u miru svitanja. Iako nikada nakon ustajanja ne gledam mobitel, taj sam ga dan pogledala i vidjela da mi je Lea poslala pjesmu. Stavila sam slušalice i gledala u horizont. Lea je pjesmu otpjevala samo uz klavir. Emocija pjesme jednostavno me preplavila već prvim taktovima, a kada sam čula riječi prošli su me srsi od glave do pete. Taj trenutak, pogled, svitanje, horizont i pjesma nalikovali su nekoj bezvremnoj filmskoj sceni moga života. Odmah sam znala da je to pjesma koja mora biti otpjevana na Prokurativama u mojem gradu, na Splitskom festivalu na pozornici na koju sam se prvi put popela kao djevojčica.
Zanimljiva je bila reakcija vaše majke na vaš povratak na Splitski festival, hoće li vas bodriti iz publike?
Moj djed preminuo je u 99. godini na taj datum i mama mi je kroz suze rekla: ‘Dušo, dok god imaš roditelje, ti si dijete, godine tu ništa ne mogu i baš ništa ne znače. Ne čudi se mojim suzama, ja sam danas ostala bez svoga tate.”. Jako me dirnula tim riječima. Mama mi je od samih početaka i tijekom cijele karijere najveća podrška. I dandanas raduje se svakom mojem uspjehu kao da je prvi. Prije otprilike mjesec dana moja sestra Izabela joj je rekla: ‘Mama, Danijela ima predivnu pjesmu i ove godine ponovno ide na Splitski festival.’. A ona ju je zabrinuto pogledala i pitala: ‘Misliš li da će je primiti?’. Bilo mi je to u isto vrijeme i nježno i duhovito. Nakon što sam se čula s Tomislavom Mrduljašem, odmah sam mu kroz osmijeh rekla: ‘Tomo, idem odmah reći mami da si me primio, da može mirno spavati.’
Ove godine obilježili ste 30 godina na glazbenoj sceni, jeste li s 20 godina ovako zamišljali svoj put tada ili je ispao i bolji od zamišljenog?
Kada se osvrnem, ni sama ne vjerujem da je prošlo toliko vremena,
S vašim spisateljskim radom publika je već upoznata, a sada ste se ohrabrili i pišete roman, i to autobiografski, ako se ne varam. Kada izlazi i što možete najaviti čitateljima?
Pisanje me je pronašlo 2015. godine. Kažem “pronašlo” jer sam jednostavno jedno jutro uzela papir, u dahu zapisala svoj prvi poetski zapis i više nisam mogla stati. Pisanje me potpuno obuzelo. Pisanjem sam otkrila dio sebe za koji nisam ni znala da postoji. Prije godinu dana upoznala sam našega priznatog pisca Branislava Glumca kojem se jako dopalo to što pišem. Branko je postao moj tihi mentor. Rekao mi je: ‘Danijela, ti si pjevačica, ali si osuđena na pisanje. Vrijeme je da napišeš jedan veći format, možeš ti to. Dugo sm se opirala, no onda sam sjela i počela pisati za sebe, bez pritiska, bez ikakvih očekivanja. I opet se dogodilo isto, nisam mogla stati. S obzirom na to da smo oboje ranoranioci, znala sam ga nazvati i uz prvu jutarnju kavu čitala sam mu preko telefona ono što sam napisala, a on me pažljivo slušao, usmjeravao, ohrabrivao kada sam mislila da nisam spremna, vjerovao u mene onda kada sam bila zaokupljena sumnjama. Pod njegovim budnim okom, knjiga je gotova, lektorirana, poglavlja su posložena, naslov odabran. Sada polako poliramo detalje. Vjerujem da će u drugoj polovici rujna knjiga ugledati svjetlo dana.
Okušali ste se i u paraglajdingu, skakali ste iz aviona, ronili do dubine od 25 metara, upravljali kratko čak i putničkim zrakoplovom, kao da ste u ovoj zrelijoj dobi postali odvažniji, hrabriji, imate li popis nekih takvih hrabrih želja koje planirate u budućnosti?
Nedavno sam šumom vozila i kvad. Naučili su me čak i driftati. Bilo je nezaboravno. Ne znam je li to baš hrabrost, ja bih to nazvala radoznalošću. Volim upoznavati nove stvari, stjecati nova iskustva, volim učiti, takva sam po prirodi.
Javne osobe su pod povećalom, pogotovo žene, koliko se obazirete na komentare vezane za izgled i čemu dugujete svoju mladolikost?
U počecima sam bila jako tužna kada bih vidjela da netko o meni iznosi mišljenje na osnovi neke fotografije, snimke ili jednostavno bez ikakvog valjanog razloga. S vremenom sam se naučila s time nositi, iako je moj stav oduvijek da u svemu mogu naći nešto dobro, samo trebam bolje pogledati. Nikada nisam bila opterećena svojim izgledom. Na sreću,
• povukla sam mamin gen.
Radim film o organizaciji WRC relija u Hrvatskoj