Pregovori Srbije s EU mogli bi ići i u – rikverc

Upornim odbijanjem uvođenja sankcija Rusiji zbog njezine agresije na Ukrajinu, Srbija daje Europskoj uniji dobar povod da prvi put primijeni načelo reverzibilnosti u pristupnim pregovorima. Reverzibilnost je dio promjene metodologije pregovora, za koju se izborio francuski predsjednik Emmanuel Macron prije dvije godine. To znači da, kad država kandidatkinja ne napreduje ili čak nazaduje u nekim važnim područjima, EU može uzvratiti istom mjerom, ubaciti u rikverc i vratiti pregovore nekoliko koraka unatrag. Srbija kao kandidatkinja ima obvezu priklanjati se europskim sankcijama jer je to dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Sve kandidatkinje manje-više ispunjavaju tu obvezu. Osim Turske, ali Turska je poseban slučaj jer njezin put prema članstvu u EU već godinama ne postoji (dok u slučaju Srbije svi tvrde da postoji). A tu je i Srbija, koja ne želi uvesti sankcije Rusiji iz raznih razloga. Od kojih neki jesu legitimni, ali mogu se prevladati kad bi bilo volje. Neki od tih razloga jednostavno izviru iz mitomanske, nacionalističke politike, koja instinktivno više suosjeća s agresorom koji želi osvojiti tuđi teritorij nego sa žrtvom te agresije koja svoj teritorij brani (pa i uz pomoć sankcija međunarodne zajednice protiv agresora). EU sad već mjesecima pokušava ohrabriti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (na slici) da ispuni tu obvezu iz pristupnih pregovora. Vučić smišlja niz izlika i stotine trikova, ali jasno je kao dan da neće uvesti sankcije Rusiji. No takva situacija ne može trajati dugo. Čemu služi reverzibilnost u vrloj, novoj metodologiji pregovora o proširenju ako se ne može primijeniti u stvarnosti? U EU institucijama možda prevladava razmišljanje da bi primjena reverzibilnosti u ovom slučaju gurnula Srbiju u zagrljaj Rusije. Ali, zar taj zagrljaj već ne postoji? Taj argument je naivan jer koji je sljedeći korak u takvom razmišljanju? Teza da treba biti fin s bjeloruskim režimom Aleksandra Lukašenka kako ga se ne bi gurnulo u zagrljaj Putinu? Aleksandar i Aleksandar već su u džepu Vladimira Vladimiroviča, razlika je samo u tome koliko je koji od te dvojice uspješan u glumi da nije tako.