Na proslavu sramota
Biznismen Mate Rimac ima i veliku humanu ulogu u hrvatskoj javnosti – da svojim spektaklima uveseljava stotine tisuća hrvatskih siromaha koji su nesretni kad im se pokvari bicikl. Ovaj put je sa svojom Neverom pobijedio u utrci s akrobatskim zrakoplovom i izazvao divljenje. Utrku je trebao posvetiti Andreju Plenkoviću koji se svako malo hvali “rastom ugleda Hrvatske u Europi i svijetu”, a tome zacijelo pridonosi i Rimac. Na gospodarskim ljestvicama EU Hrvatska je na dnu, a po ljestvicama siromaštva i iseljavanja jako je visoko, ali zato je na ljestvicama cijenjenih državnika naš premijer pri samom vrhu. Kao što je pri vrhu i Rimac po iznimnosti svoga automobilskog biznisa u zemlji koja ima jedne od najstarijih automobila u Europi koji, naravno, prednjače i u štetnosti za okoliš. I Plenković i Rimac znaju kakva im je država i sretni su što ne dijele sudbinu goleme većine njezina stanovništva, ali dijele prezir prema građanima dok ih zabavljaju, a visoki europski dužnosnici kao što je bio Juncker ili bogatuni poput Muska odaju im priznanje štipajući ih za stražnjicu.
Jeste li upamtili što od frazetina s općeg sabora HDZ-a, stranke koja se sustavno hvali kako Hrvatsku vodi tamo odakle bi većina njezina stanovništva rado pobjegla? Tko ne bi pobjegao od mirovine od 2000 kuna, od tek nešto višeg minimalca u tvrtkama, od pučkih kuhinja – tko ne bi pobjegao pa makar u inozemstvo? Vjerojatno ste upamtili bećarac kojim se ministar Marin Piletić obratio sudionicima sabora – “Mene moji naučili preci, kad dolaziš, hvaljen Isus reci” – i izazvao opće odobravanje. To su bile jedine dojmljive riječi izgovorene na samoreklamerskom skupu. Ne znam je li Piletića ukorio šef Plenković, koji je u mladosti kad se u čovjeku korijene svjetonazori imao u ruci Marxove i Kardeljeve molitvenike. Mediji su bili preplavljeni izvještajima s HDZ-ova sabora, koji je zacijelo ponekoga podsjetio na prvi opći sabor te stranke na kojem su se prvi put nakon desetaka godina masovno zavijorile hrvatske zastave. Nakon tridesetak godina nema se što vijoriti, Tuđmanova stranka više ne sliči na njegov HDZ, onda smo se bar radovali budućnosti Hrvatske koju su zamijenile samohvale. A promijenilo se još nešto: prvi je predsjednik imao oštre protivnike slijeva, sada ih Plenković ima zdesna.