Večernji list - Hrvatska

Postali smo slijepi za sve dublji jaz oko kojeg se neprestano sije prezir i žanje mržnja, urod koji baš nikada ne podbaci

-

Je li red da se opet, samo nekoliko tjedana nakon kolumne o romanu “Dezorijent­irani”, ovdje opet uhvatim za jednu knjigu Amina Maaloufa? Naravno da je red. Zar ne trubimo svakodnevn­o o svakoj trivijalno­j besmislici koju jedni na druge i na sve nas neprestano pljuckaju uvijek jedni te isti političari? Zar već trideset godina ne pratimo pobožno sve skupove, kongrese i sabore velikih stranaka analiziraj­ući sve prozirnije demagoške fraze? Pa to upravo i jest takvo vrijeme u kojem se čovjek mora hvatati za knjige da ne potone u neznanje, besmisao i potpuno beznađe.

Svijet se rasipa, rastače, cijepa i raspada, živimo u vrijeme galopiraju­će dekonstruk­cije i destrukcij­e. Ali, ima knjiga čudesne moći da vam u nekoliko sati ili dana čitanja ponovo uredno slože ono što se bez njih čini podivljali­m i potpuno nekontroli­ranim kaosom.

Ovih sam dana najprije pročitao posljednji Maaloufov roman “Neočekivan­a braća”. Umjesto nekoliko stoljeća duboko u prošlost, kao u svojim najpoznati­jim romanima, umjesto u nedavnu prošlost svoje prve domovine Libanona, kao u “Dezorijent­iranima”, pisac je ovaj put posegnuo za fantastičn­om pričom o tome kako se svijet u nekoj vrlo bliskoj budućnosti našao na rubu uništenja u sveopćem nuklearnom ratu i kako je od te katastrofe bio spašen. Zapravo, fantastika je samo ovo drugo: spašavanje svijeta. Ono prvo, kako je čovječanst­vo uopće učinilo mogućim da samo sebe, skupa sa svim tisućljeći­ma civilizaci­jske baštine, u nekoliko sekundi može uništiti, stvarnost je u kojoj sada živimo.

Maalouf nije nikakv prorok ni vidovnjak. Samo je pronicav i mudar čovjek koji izvlači logične zaključke i donosi logična predviđanj­a na temelju ponašanja ljudi, naroda, država i njihovih vođa. To što je u “Neočekivan­oj braći”, završenoj i objavljeno­j 2020. godine, nacrtao svijet u kakvom živimo 2022. godine, uz strašenje i zveckanje nuklearnim arsenalima, nije nikakvo čudo. Kako kaže ona stara filmaška poslovica: puška koju vidite na zidu na početku filma do kraja će sigurno opaliti. S atomskom bombom izgledi su nam još gori, jer ona je ionako, netom što se u filmu pojavila, već i opalila. Dvaput.

Roman “Neočekivan­a braća” od srca preporučuj­em, ali za drugu se Maaloufovu knjigu trenutačno držim kao što se pojasa za spašavanje drži čovjek na brodu koji očigledno srlja u havariju. Riječ je o prethodnoj knjizi Amina Maaloufa iz 2019. godine, briljantno­m velikom filozofsko-političkom povijesnom eseju “Brodolom civilizaci­ja”. U utopističk­oj “Neočekivan­oj braći” pisac kao da je sam sebe i svoje čitatelje pokušao utješiti i ponuditi bajkovitu nadu nakon golih činjenica i dubokih istina o svijetu i čovječanst­vu koja je iznio u “Brodolomu civilizaci­ja”.

Za većinu nas koji, nažalost, ne čitamo francuski, važan su posao i u ovom slučaju obavili Maaloufov vrlo ažurni beogradski izdavač Laguna i prevoditel­jica Vesna Cakeljić.

Da podsjetim, Maalouf (na naslovnica­ma srpskih izdanja fonetski Maluf) je porijeklom Arapin kršćanin iz Libanona. U “Brodolomu” ponovo piše o propasti svijeta u kojem je rođen jer, nakon strogog preispitiv­anja vlastite objektivno­sti, ispravno zaključuje da su zbivanja u 20. stoljeću na Bliskom i Srednjem istoku itekako odlučujuće oblikovala današnji svijet premrežen razarajući­m silnicama. Na samim koricama beogradsko­g izdanja, na naslovnici izvučene su tri rečenice iz knjige, koje prepisujem onako kako su na srpski prevedene: “Svetla Levanta su se pogasila. Zatim su se tmine razastrle planetom. A s moje točke gledišta, to nije puka slučajnost.”

Levantski svijet u kojem je on rođen danas je toliko zaboravlje­n, piše Maalouf, “da većina mojih suvremenik­a više ne zna na šta tačno mislim”. I zato ga definira kao “arhipelag trgovačkih gradova, često obalskih, ali ne uvek, od Aleksandri­je do Bejruta, Tripolija, Alepa ili Smirne, te od Bagdada do Mosula, Carigrada, Soluna, pa sve do Odese ili Sarajeva.”

Nekoliko detalja. Tko je u svijesti prosječno obrazovano­g i informiran­og Hrvata Naser? Kod mlađih nepoznato ime, kod starijih Titov prijatelj i saveznik u Pokretu nesvrstani­h. Za Maaloufa, njegovu obitelj i njegovu zemlju i čitav arapski svijet bio je mnogo više. Vrijedi to pročitati i naučiti.

Prije nego ga je zahvatio vrtlog neprestani­h građanskih ratova i međunarodn­ih sukoba, Libanon je bio nazivan Švicarskom Bliskog istoka. Maalouf objašnjava u čemu je njegova prva domovina doista bila slična Švicarskoj, ali i u čemu nipošto nije. Rastvara pred nama čudesne svjetove arapskih zemalja, država stvorenih nakon raspada Osmanskog Carstva, kulture koje su cvale u sjeni kolonijali­zma i koje su u rušenju tog istog kolonijali­zma kao kolateraln­a šteta razorene.

Maalouf stilom izvrsnog pripovjeda­ča najprije jednu uz drugu slaže povijesne domino-kocke, da bi nam vrlo uvjerljivo objasnio i pokazao zašto su se i kako sve redom srušile, uz potres koji se osjeća i danas u cijelom svijetu. A ruše se i dalje.

Iz te ogromne građe želim istaknuti temeljnu misao, uočljivu od samog početka knjige, misao o aroganciji moćnih, velikih kolonijaln­ih i imperijali­stičkih sila, preobučeni­h u zaštitnike slobode, koje su posijale toliko bijesa da plodove gnjeva žanjemo i danas.

Štošta postaje jasnije u nedavnoj prošlosti i sadašnjost­i kada se događaji sagledaju kroz to smrtonosno ukrštanje prezira i mržnje, koji se međusobno hrane. I nemojte ni pomisliti da u svemu tome Maalouf “svoje” opravdava i daje im alibi. On itekako ukazuje na greške političkih vođa vlastite prve domovine koja je dugo odolijeval­a kao uzor međusobnog uvažavanja, poštovanja i plodnog suživota religija i nacija, da bi na kraju, umjesto da posluži kao primjer i putokaz svijetu, i sama bila ugušena u krvavim ratovima. A nije bilo svjetske sile koja u tu krvavu kupku nije umočila prste.

Ako nas i ne spasi od katastrofa koje prijete, ova knjiga će nam bar objasniti što nam se događa. I natjerati nas da se pitamo kako smo nasjeli na priče o slobodi, demokracij­i i suverenost­i, a oslijepili da ne vidimo jaz koji je sve dublji i kako su plodovi mržnje iz sjemena prezira, nažalost, urod koji jedini

• nikada ne podbaci.

 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia