Piše Stela Lechpammer

Napete akcijske scene, eksplicitna seksualnost, uzbudljivi “cliffhangeri”, znanstvena fantastika, pucnjava, eksplozije i ostali impresivni specijali efekti, bogata postprodukcija… U trenutku kad se podrazumijeva da većina kinohitova, ali i televizijskog sadržaja uključuje kombinaciju tih elemenata, postavlja se pitanje je li široka publika spremna prihvatiti potpuno drukčiji sadržaj? Mogu li komercijalni uspjeh doživjeti mirne i životne drame kojima su u fokusu obični ljudi, njihova svakodnevica i intima?

Potvrdan odgovor na to pitanje daje ekipa koja stoji iza “Normalnih ljudi” i “Razgovora s prijateljima”, serija kojima je, kao što im i ime govori, u fokusu svakodnevni život. Prvu je HBO objavio 2020. godine te je doživjela velik uspjeh i kod publike i kod kritike, a druga se počela prikazivati početkom ovog mjeseca na platformi HBO Max. Obje su temeljene na bestsellerima irske spisateljice Sally Rooney, a režirao ih je poznati redatelj nominiran za Oscar Lenny Abrahamson. S njime, ali i glumačkom ekipom iz “Razgovora s prijateljima” za Večernjakov Obzor razgovarali smo u povodu premijere serije od koje, priznaju, očekuju mnogo.

– Ono čemu su nas naučili “Normalni ljudi”, a potvrdili su nam “Razgovori s prijateljima” jest da možda ne mora baš sve na televiziji biti blještavo, pretjerano i seksi, s puno akcije. Radnja može biti snažna i u svojoj jednostavnosti te tako doprijeti do publike, a ono što sam naučio radeći na te dvije serije jest da ljudi imaju dovoljno strpljenja i pažnje da gledaju suptilnu dramu. I mislim da sve više ljudi prihvaća taj stav. Još prije nekoliko godina većina bi rekla, ma i ja bih vam rekao, da ovakva serija nema nikakve šanse na televiziji. Jer ljudi su sjedili pred ekranom s daljinskim upravljačima i stalno su okretali programe dok nisu našli nešto dovoljno uzbudljivo. I ako im to nešto nije privuklo pažnju u prvih 30 sekundi, vjerojatno bi promijenili program. Zato je sve moralo biti supernapeto i superseksi – govori Lenny Abrahamson koji smatra da se danas odnos prema televiziji i televizijskim formatima promijenio.

– Naša je pretpostavka bila sasvim suprotna, da je publika sprema sjesti pred televizor i unijeti se u likove te investirati svoje emocije u radnju. I kad nam je to uspjelo s “Normalnim ljudima”, kad nam je pošlo za rukom ostvariti uspjeh s takvim pristupom, željeli smo otići korak dalje u “Razgovorima s prijateljima”. Bili smo mirni, spori, ali realistični, iskreni, istiniti, zanimljivi i emotivni – i ljude je to privuklo – poručuje redatelj.

Ana pitanje misli li da je kriza u društvu pridonijela tome da se gledatelji okrenu drugačijim formatima odgovara potvrdno. “Normalni ljudi” su, naime, izašli u prvoj godini pandemije, a “Razgovori s prijateljima” su pušteni sada, u vrijeme ratne i financijske krize.

– Da, želim misliti da ovakvi projekti donose ljudima olakšanje u vrijeme krize. Stanje u društvu je trenutačno dosta mračno, u Europi se vodi rat, klimatska kriza nas sve više zabrinjava, politički problemi u SAD-u eskaliraju… I zato mislim da su “Normalni ljudi” možda bili toliko uspješni baš zato što ljudi teže smirenosti i žude za intimnošću. Mislim da je svakome od nas ponekad potreban bijeg od stvarnosti, iako “bijeg” nije dovoljan, treba više i izravnije govoriti o problemu mentalnog zdravlja – smatra Abrahamson.

A planira li on nakon ovakva dva projekta raditi na velikom kinospektaklima?

– Nikad ne reci nikad, no trenutačno mi se čini da takvi kinospektakli ne trebaju ili ne žele redatelje poput mene. To je jedna puno veća industrija orijentirana na produkciju u kojoj riječ vode veliki filmski studiji. No kada bih naišao na projekt za koji bih procijenio da ga mogu raditi na svoj način, mislim da bi to bilo jako uzbudljivo – kaže. Sada bi se pak volio okrenuti snimanju filma jer je, ističe, to potpuno drugačije od snimanja serija. Postavlja se pitanje hoće li adaptirati i treći roman Sally Rooney “Beautiful World, Where Are You” koji je objavljen lani?

– Moram priznati da ga nisam još pročitao jer smo tek završili ovaj projekt, no mislim da Sally želi da barem neko vrijeme živi kao roman, prije nego što ga bilo tko ekranizira. No da, volio bih se vratiti njezinim romanima u jednom trenutku, možda nakon snimanja filma – najavljuje.

Što je to što ga toliko privlači u knjigama te spisateljice? – Ima nešto u Sallynu pisanju što u potpunosti odgovara meni kao redatelju, iako je riječ o dva potpuno različita medija i načina izražavanja. Njezino pisanje odiše jednostavnošću, a svejedno je veoma duboko i ona uspijeva na neki poseban način povezati čitatelja s likovima. No jako je teško shvatiti kako zapravo to čini i kako joj to tako jednostavno polazi za rukom. Dodaje da priče koje napiše Sally Rooney više djeluju kao realnost nego kao fikcija.

– Ona kada piše priče o ljudima, to su osobe koje djeluju potpuno stvarno, sa stvarnim emocijama, razmišljanjima, problemima… Način na koji je narativ konstruiran dopušta čitatelju dublji pogled u živote likova i takvo je iskustvo konzumacije knjige ili serije puno snažnije – kaže Lenny Abrahamson, no priznaje i da je adaptiranje pisane riječi za male ekrane veoma izazovno.

– Radnja potpuno drugačije teče u knjigama i na ekranu, a najveći je izazov prikazati u stvarnosti, u tri dimenzije, likove koji su u knjigama opisani iz određenog kuta. Primjerice, ako je knjiga pisana u prvom licu, iz Francesine perspektive, mi kada radimo seriju moramo uzeti te njezine projekcije i učiniti ih stvarnima. Dobar primjer je lik Bobbi kojoj se Frances divi i smatra je savršenom, želi biti poput nje. No nitko u stvarnosti nije takav, mi u seriji moramo stvoriti realnu Bobbi – kaže redatelj koji priznaje kako je i sam bio fasciniran likovima u obje serije.

U “Normalnim ljudima” u fokusu su Marianne i Connell te njihov kompliciran ali i nježan odnos. Glavne uloge imaju Paul Mescal i Daisy Edgar-Jones, a serija u 12 epizoda prati njihove živote, prekide i pomirenja te istražuje svu složenost intimnosti i mlade ljubavi.

U “Razgovorima s prijateljima” situacija je nešto složenija jer se radnja vrti oko četiri lika. U središtu radnje je mlada Frances i njezin odnos s Bobbi, bivšom djevojkom, a sada najboljom prijateljicom. Kada upoznaju bračni par Melissu i Nicka, počinje otvoreno flertovanje među likovima te dolazi do afera. Svi likovi tako dolaze u situaciju da moraju preispitati svoje osjećaje, prijateljstvo, brak…, ali i naučiti međusobno komunicirati.

– Naravno da su “Normalni ljudi” imali utjecaja na “Razgovore s prijateljima”. Nije bilo moguće raditi “Razgovore” i praviti se da nismo prije toga radili “Normalne ljude”. Čak i da ja nisam radio “Normalne ljude”, da ih je radio netko drugi, bio bih svjestan toga – kaže Lenny Abrahamson, no dodaje kako ipak ta dva projekta treba gledati odvojeno.

a setu se ekipa šalila da su dvije serije zapravo rođaci te da imaju očite sličnosti, ali i razlike. No treba napome