Jurski svijet – stari likovi izazivaju nostalgiju, novi žele akciju, a dinosauri su i dalje opasni, no neki pokazuju zavidnu osjećajnost
Jurski svijet: Carstvo počinje skoro kao da gledate današnje vijesti: hrane je sve manje i sve je skuplja. No vrlo brzo uočavamo da to nema veze s onim što proživljavamo. Za pustošenje žitnih polja krivi su ogromni skakavci dugački otprilike kao podlaktica odrasle osobe. Ima ih na milijune i nemilice proždiru žito – sve sorte osim onih izraslih iz sjemena korporacije Biosyn. Kako bi otkrili što se krije iza toga, Ellie Satler (Laura Dern) i Alan Grant (Sam Neill) trebaju se nekako uvući u korporaciju. To im ne bi trebao biti problem jer u Biosynu radi njihov stari znanac iz originalnog “Jurskog parka,” dr. Ian Malcolm (Jeff Goldblum). Nakon havarije iz prošlog nastavka dinosauri su se razmiljeli svijetom, a Biosyn se dokopao prava na dinosaure i iskoristio njihov DNK za stvaranje čudovišnih skakavaca koji će izazvati svjetsku glad. Ellie, Alan i Ian jedino moraju pribaviti dokaze koji će potvrditi tu hipotezu, samo što to nije tako jednostavno. U drugom odvojku priče pratimo Maisie Lockwood (Isabella Sermon) koja u divljini živi s Owenom Gradyjem (Chris Pratt) i Claire Dearing (Bryce Dallas Howard). Poslije propasti utočišta za dinosaure na Isla Nubiru, Owen i Claire odlučili su Maisie sakriti od ostalih ljudi. Maisie u genima skriva tajnu koja bi mogla promijeniti svijet. Zbog takvog uloga za nju se interesiraju mnogi, uključujući i Biosynove plaćenike. Zajedno s mladunčetom dinosaura otimaju i Maisie, a Owen i Claire počinju očajničku potragu za njom. Dvije priče paralelno pratimo kroz film, obje vode prema središtu korporacije Biosyn, a svi junaci srest će se tek u vatrenom finalu u zadnjoj trećini filma. Mnogo toga što vidimo na ekranu podsjeća na prizore koje smo gledali u drugim filmovima ili serijama. Osnovni uzori su svakako prethodni jurski filmovi na koje se povremeno referiraju junaci (npr. Malcolm u jednoj sceni promrmlja da nije fan Jurskog svijeta, a komentirajući veličinu predatora, pita se zašto uvijek sve mora biti veće), no film možete bez problema pratiti čak i ako nekim čudom niste vidjeli ni jedan prijašnji film. Najdinamičniji dio odigrava se na Malti. U staroj gradskoj jezgri održavaju se ilegalne borbe dinosaura, a zbog obilja različitih vrsta prizor će filmofile sigurno podsjetiti na Mos Eisley kantinu iz “Ratova zvijezda”. Kad krene jurnjava uskim uličicama La Valette, u kojoj Grady na motoru bježi ispred dinosaura ubojica, to dosta asocira na prizore iz filmova o Jasonu Bourneu. Sama Biosynova centrala nadahnuta je pak utvrdama negativaca iz Bondovih filmova. Scena u kojoj junaci bježe pred dinosaurima kroz podzemni hodnik i nailaze na zaključana vrata obrnuta je legendarna Hodorova scena iz “Igre prijestolja”. Potragu za djetetom koje može promijeniti budućnost svijeta vidjeli smo u “Terminatoru”. Kad Alan Grant usred akcije posegne za šeširom koji mu je pao s glave, sjećamo se da je isto to radio Indiana Jones. A susret starih i novih junaka već smo jednom gledali u gotovo istom obliku – kad u filmu “Sila se budi” novi likovi upoznaju junake izvorne trilogije “Ratova zvijezda”.
Uz sve nabrojeno lako se može steći utisak da je film zbog silnih posveta ili asocijacija (ima ih i više od nabrojenog) nedovoljno zanimljiv, ali nije tako. Bez obzira na izvedenost, sve odlično funkcionira. Stari likovi izazivaju poželjan dašak nostalgije, novi su više orijentirani na akciju. Dinosauri su i dalje vrlo opasni, no pojedini primjerci pokazuju zavidnu količinu osjećajnosti. Navodno, u ovom filmu je više stvarnih, mehanički pokretanih dinosaura nego i u jednom filmu ranije. Priča dovoljno dobro korespondira sa svijetom u kojem živimo. Glumci su redom kvalitetni i lako je primijetiti da uživaju u ulogama, a režija Colina Trevorrowa je točno onakva kakvu raskošni ljetni hit traži – rutinski neprimjetna i podređena preglednom iznošenju radnje. Ljudski negativci su najslabija karika filma, kao da su naoružani svim klišejima filmskih negativaca većih od života. Za razliku od ranijih filmova koji su se u cjelini odigravali u samo jednom prostoru, ovaj film skakuće svijetom kao da se radi o klasičnom Bondu. Možda i zbog toga ni u jednom trenu nije dosadan, premda traje gotovo dva i pol sata. Svi raniji filmovi počinjali su nekom vrstom utopije ili barem idile koja se vrlo brzo urušava u užas zbog pohlepe, nesposobnosti ili nečeg trećeg. Na kraju svih filmova obitelj je ponovno ujedinjena i spašena (omiljen motiv skoro svih Spielbergovih filmova), ali utopije više nema. “Jurski park: Carstvo” polazi od obrnute premise. Svijet je jedno grozno mjesto u kojem konstantno prijeti opasnost od dinosaura, a potom se sprema i velika nestašica hrane. Djelovanje junaka u ovom filmu podjednako je zaokupljeno spašavanjem obitelji, no možda je važnija uspostava sklada kojem teže. Neku vrst utopističke idile vidjet ćemo tek na samom kraju filma. Krug se logično zatvorio. Je li to zaista kraj? Teško je zamisliti kuda bi dalje mogao ići ovaj serijal, no zlatna koka i dalje nosi previše jaja da bi je tek tako napustili. Jedan od najzanimljivijih likova koja zaslužuje vlastiti film je svakako Kayla Watts (DeWanda Wise). Kayla je pilotkinja koja uživa u svojoj slobodi da radi koliko kada i za koga hoće. Nimalo zahtjevan ali dobro plaćen posao odrađen za Biosyn nevoljko ju je upleo u priču znatno širih razmjera. Od prilično egoistične antijunakinje pretvara se u punokrvnu heroinu koju gledamo s divljenjem, a bez njezinih zasluga ekipa bi se jako teško izvukla. Kao što se Nomi u zadnjem Bondu nametnula kao ravnopravna glavnom junaku, na isti način Kayla se izdvojila u novom “Jurskom svijetu.” Ako se Nomi spominje kao novi mogući Bond, po istom principu Kayla bi mogla nositi sljedeći jurski film. Kayla je u akciji izgubila avion, na kraju filma ga je obnovila zahvaljujući izdašnom honoraru i to uistinu izgleda kao mogući početak nove pustolovine odvažne pilotkinje.
Kad je 1993. Steven Spielberg snimio prvi “Jurski park”, film je bio prekretnica na više razina. Ona općepoznata je izdašna i funkcionalna upotreba kompjutorski generirane slike, a CGI junaci su nakon “Jurskog parka” postali ravnopravni stvarnim likovima. No iz današnje perspektive puno je važnije ono što je film učinio za prihvaćanje i doživljaj znanosti. Studiji paleontologije širom svijeta doživjeli su renesansu zahvaljujući filmu, a posredno su prosperirale i ostale prirodne znanosti. “Jurski svijet: Carstvo” ide još malo dalje: ni jedan znanstvenik u filmu nije negativac, a spasenje svijetu na kraju filma donosi upravo znanost. To vjerojatno neće učvrstiti poljuljano povjerenje u znanstvenike na isti način kao prvi film. Danas su ipak drugačija vremena, društvene mreže imaju neusporedivo veći utjecaj od bilo koje filmske priče. No možda je baš zato još važnije da jedan visokobudžetni film zagovara više povjerenja u znanost i znanstvenike. “Jurki park: Carstvo” je finale
• dostojno serijala.