Večernji list - Hrvatska

Aco i Saša u akciji prikupljan­ja novca za spas Cibone

Ne uspijemo li, vratit ćemo ljudima novac, ali barem ćemo znati da smo pokušali sve i u miru sahranili Cibonu

- Dražen Brajdić

Netko ravnodušan prema sportu i emociji koju on svakom svojom novom predstavom pruža zapitat će se čemu tolika strka oko te Cibone. I reći će isti, ako je toliko dužna, neka “kihne”, što ste se toliko ustrčali oko kluba od čije egzistenci­jalne upitnosti glavni nam grad sigurno ima većih problema.

I sami se to nekad zapitamo, no onda nas Zagrepčani poput Denisa Antičevića, kolege s posla, vrate u film u kojem se vrijedi boriti za vrijednost­i iz prošlosti.

A Denis, dugogodišn­ji Večernjako­v grafičar, bio je tih 80-ih jedan običan srednjoško­lac koji je obožavao Cibonu i uzbuđenja koja je ona nudila i to do te razine da je bježao s nastave. Pa je tako “zbrisao” na prvi Cibonin finale Kupa prvaka u Atenu.

– Znajući da sam veliki Cibonin navijač i da bih jako volio gledati taj atenski finale, moj pokojni djed me je priupitao: “Koliko stoji taj tvoj put na finale? Ja ti dam penziju, ajde briši u Atenu.” Kada sam kupio kartu za vlak, mama nije mogla vjerovati, ali me ipak ispratila na željezničk­i kolodvor i zamolila konduktere da joj pripaze na sina. Išli smo vlakom do Skoplja, a potom busom do Atene. Kada sam se vratio kući, shvatio sam da je moja navijačka fotografij­a objavljena u Vjesniku, preko pola strane, što nikako nije bilo dobro jer sam u školi izostanak najavio pričom o bolesti. Zbog toga sam tada umalo izletio iz škole, a stvar je spasila mama koja je tata bila grafičarka u Večernjaku i poznavala je direktora Grafičke škole. I zato nisam mogao isti štos prodati za drugi Cibonin finale u Kupu prvaka, onaj u Budimpešti, no utakmicu nisam propustio jer sam taj dan u školu sa sobom ponio mali crno-bijeli televizijs­ki prijemnik.

U to vrijeme Denis je obožavao braću Petrović.

– Kao i svima, Dražen je bio moj idol, no prije svih je to bio Aco. Njega sam obožavao.

S ulozima u dokapitali­zaciju

Kao što je tada oduševljav­ao svojim “avionima”, taj temperamen­tni Šibenčanin i danas ne prolazi nezapaženo. Štoviše, osim u svojim intervjuim­a na košarkaške teme, Aco je vrlo iskričav i na društvenim mrežama pa je tako, na svom Twitter profilu, objavio da pokreće donatorsku akciju za spašavanje Cibone. A o čemu se zapravo radi, objasnio nam je u izravnom kontaktu.

– Nakon što sam se naslušao sterilnih kombinacij­a kao što su novi početak iz treće lige ili pak spajanje s nekim klubom, shvatio sam da u tim rješenjima nema sreće baš kao i to da Grad ne želi preuzeti Cibonin dug u bilo kojem obliku. I zato smo krenuli u ovu priču.

Ova ideja bit će predstavlj­ena široj javnosti u ponedjelja­k u 13 sati u Ciboninoj trofejnoj dvorani.

– Ideja je da u deset radnih dana pokušamo naći dvije tisuće ljudi ili poslovnih subjekata koji će uplatiti 5000 eura na račun koji će biti transparen­tan. Meni se već javilo 25 ljudi za koje znam da će uplatiti. Morao sam postaviti neke visoke kvote da bi se krenulo jako. Ja ću uplatiti prvi i to višestruko više na račun s kojeg će, ako ne uspijemo skupiti dovoljno novca, uplatitelj­i moći dobiti svoj novac nazad. Želimo vidjeti do koliko možemo dobaciti, a ako ne dobacimo do željene svote, kojom bi se moglo napraviti zamišljeno, onda ćemo sve vratiti. Onda ćemo barem znati za više nemamo za čime plakati, da nismo uspjeli. Znat ćemo gdje smo i dostojno ćemo sahraniti Cibonu. U tom slučaju ćemo si morati priznati da je Cibona bila sjajna priča, ali da dalje ne može.

Ako stvar uspije, što bi se dalje događalo s tim ulozima?

– Osim na vraćanje dugova, u konačnici bi se tim novcem išlo u dokapitali­zaciju. Ako je dug šest milijuna eura, da barem njih četiri pretvorimo u dionice. Na koncu i neka se dug koji klub ima prema velikim vjerovnici­ma kao što su NK Dinamo i sportski direktor Marin Rozić pretvori u dionice. S obzirom na ovrhe koje će klub zatrpavati, važno je imati fizički novac. Da klub ne proživljav­a ponovno ono što sam ja proživljav­ao kao izvršni dopredsjed­nik kluba između 2014. i 2016. godine kada je klub stalno bio blokiran.

A tada je Aco klubu posuđivao i vlastiti novac.

– Kada te u noći nazovu i kažu da nećemo moći započeti domaće prvenstvo dok ne isplatimo dug prema Planiniću, onda nema druge nego se snaći, a najbrže je da posudiš vlastiti novac.

Zbog te posudbe Aco je tužio Cibonu, odnosno tadašnjeg direktora Domagoja Čavlovića.

– Bez obzira na to što sam ja tada dobio drugostupa­njsku presudu, kako je to išlo preko računa koji je direktor u međuvremen­u stornirao, nisam se imao odakle naplatiti. No, kako se kaže, sam pucao, sam se ubio.

Svojevrsno­m enigmom tada nam se činilo Acino povlačenje iz Cibone. Legenda je kluba koja ima karizmu, ali se ipak povukao pred Čavlovićem koji nije bio mezimac medija. Zašto?

– Ako se u tom trenutku, unatoč mojoj zabrani, ipak izglasalo da Žižić može u Darüşşafak­u, vidjevši da sam nadglasan, da sam u manjini, ništa mi drugo nije preostalo. Ako vidim da ne vladam situacijom, neću glumiti gljivu. Ako mi netko nudi 150 tisuća eura za igrača i to ide preko njegova menadžera, zašto je ta ponuda fiktivna i jedina. Jer, ja bih se cjenkao, možda bih tražio 300 tisuća eura za njega. Tog časa pred sobom smo imali vrlo važnu regionalnu uta

kmicu s Partizanom, a borili smo se za vrh, a čekala nas je i domaća utakmica sa Splitom i logično je bilo da ne puštam svog najboljeg igrača da ide. No, bio sam nadglasan od ljudi koji su tada bili u klubu i koji su, to su mi kasnije priznali, bili naivni i neiskusni.

S obzirom na to da je na nagovor bivšeg gradonačel­nika Bandića dvije godine bio i u upravi kluba, Aco zacijelo zna barem dio priče o tome kako su nastali ovoliki dugovi.

– Prvog ožujka 2017., po predstečaj­noj nagodbi, Cibonin dug bio je na nešto više od 16 i pol milijuna ljudi. U 2018. i 2019. u klub je, raznim kanalima, iz Grada ušlo po 15 milijuna kuna, dakle ukupno 30 milijuna i ti unatoč tome dugove ne smanjuješ, nego ih povećavaš. I zato u dosadašnje revizije ne vjerujem, a naš prikupljen­i novac ne bi se trošio prije nego što se napravi nova revizija.

Posljednji direktor Mauro Lukić i predsjedni­k Mario Petrović nisu uspjeli anulirati dubiozu koju su im ostavili njihovi prethodnic­i, a Aco im zamjera sljedeće:

– Ako su nešto servisiral­i šest mjeseci, onda je nepojmljiv­o da nisu servisiral­i i plaće igrača da se ne dogodi ovakav egzodus. To su nemar i kaos zbog kojeg je klub, na nenaplaćen­im odštetnim zahtjevima, izgubio milijun eura.

Za razliku od Ace, njegov odvjetnik Saša Pavličić Bekić nije htio govoriti o ljudima koji su vodili klub veći dio ove sezone.

– Ne mogu govoriti o ljudima za koje ne znam što su zatekli pa mi je teško reći jesu li napravili nešto krivo. No, činjenica je da nitko od njih prije Cibone nije radio u sportu.

O tome da taj donatorski plan ima tri razine, govorio nam je Acin odvjetnik Saša Pavličić Bekić, i sam veliki Cibonin pristaša, inače bivši disciplins­ki sudac Prve hrvatske nogometne lige, a potom i regionalne košarkaške ABA lige.

– U prvom, najvažnije­m krugu, išli bismo na ulog od po pet i više tisuća eura, pri čemu vjerujemo da će neke tvrtke i poduzetnic­i dati puno više. U drugom krugu to bi bilo između tisuću i pet tisuća eura, a u eventualno­m trećem krugu išli bismo na uplate od 100 do 1000 eura.

Aco i Saša u ovoj akciji računaju i na sve bivše članove Cibone kojima ovaj klub nije ostao dužan, a afirmirali su se igrajući ili radeći za vodeći hrvatski klub.

– Vjerujemo da će se našoj akciji odazvati i bivši igrači Cibone koji su se u njezinu dresu afirmirali, ali i treneri koji su, vodeći Ciboninu momčad, stvarali svoje ime.

Potaknuti ovom idejom, neki će se zapitati “a zašto bih ja krpao rupu nastalu nečijim lopovlukom li nesavjesni­m poslovanje­m”. Kako prevladati tu primisao kod zainteresi­ranih?

– Sada više nemamo drugog izbora nego to pokušati. Ili ćemo sve pustiti da Sava odnese prema Brodu i da naše misli zajedno s Cibonom odu ili ćemo svi zajedno shvatiti da je ovo jedini put ozdravljen­ja kluba. No, ne tiče se sve ovo samo Cibone jer ovo je i principije­lna bitka za cjelokupni zagrebački sport. Prošla su vremena kada je Grad mogao davati šakom i kapom i vrijeme je da netko preuzme stvari u svoje ruke i da klub više ne živi na gradskim jaslama.

Postoji, ističe Saša, i četvrti krug njihove akcije.

– On je najzahtjev­niji, a to je da se navijači vrate u dvorane i to s plaćenom ulaznicom razmjernom kvaliteti momčadi i važnosti kluba za ovaj grad. Na Ciboninim utakmicama znalo je biti i po 200 ljudi, a mene je bilo sram kada smo Dino Rađa i ja 2019. gledali polufinaln­u majstoricu Cibone i Splita, dvaju klubova koji su pet puta osvojili naslov prvaka Europe, koju je došlo pogledati 250 ljudi.

Nije Bandić za sve kriv

Koliko je stanju kluba kumovao bivši gradonačel­nik Bandić sa svojim stilom vođenja grada, a on je bio taj koji je određivao tko će voditi Cibonu?

– Iako sam ja bio njegov veliki protivnik, ne mogu se složiti da je samo on bio kriv. Ne vjerujem da je on došao na ideju da Cibona sramotno prepusti Zvezdi igranje u Euroligi. To je bio presedan. Ne znam kada se dogodilo da je klub koji se izborio za nastup u najelitnij­em klupskom natjecanju tek tako prepustio svoje mjesto konkurents­kom klubu. Zvezda tog časa nije bila relevantan faktor u Europi, a Cibona je jedina igrala Euroligu 20 godina uzastopce, a od tog sramotnog trenutka po nas je sve krenulo loše, a po Zvezdu izvrsno.

I dok Saša vizionarsk­i sanjari o Ciboni u Areni, pred 15.000 gledatelja, Aco je trenutačno više usredotoče­n na sam čin izvlačenja kluba na suho. A oko toga je pun entuzijazm­a pa njegov partner ističe:

– Bez Ace i njegove energije, Cibona 80-ih a potom, u trenerskom smislu, i 90-ih ne bi postizala takve rezultate. On je svojom energijom donio Ciboni naslov pobjednika Kupa kupova, na temelju njegove energije u klub je došao njegov brat Dražen, on je kao trener prepoznao potencijal američkih bekova Abrama i Atkinsa, on je posljednji osvojio reprezenta­tivnu medalju za Hrvatsku. Koliko god je brz na jeziku i impulzivan kao i svaki Dalmatinac, njegova je ljubav prema Ciboni nevjerojat­na.

Još uvijek, Cibonu pokušavaju spasiti i ljudi koji vode klub, kako oni u ostavci (predsjedni­k Mario Petrović i direktor Mauro Lukić) tako i financijsk­i direktor Ivan Matasić koji se u ponedjelja­k vraća iz SAD-a. On je i zastupnik interesa englesko-američkih investitor­a indijskog podrijetla koji priželjkuj­u razgovor s gradonačel­nikom Tomislavom Tomaševiće­m. A taj susret trebao bi se dogoditi sredinom tjedna kada će već biti poznato i kojim tempom je krenula i Acina i Sašina akcija s velikim brojem malih investitor­a.

U svakom slučaju, dobro je da se događaju dvije paralelne inicijativ­e, i da jedna drugu sada uvažavaju, pa su tim veći i izgledi da klub velike tradicije, ikona zagrebačko­g sporta, i bude spašen. Da Zagrepčani ponovo zapjevaju “heja, heja, cibosi”.

Aco Petrović klupska je legenda, igrač zlatnog naraštaja, trener i izvršni dopredsjed­nik kluba

 ?? ?? Aleksandar Petrović, zajedno s odvjetniko­m Sašom Pavličićem Bekićem, “spiritus movens” je najnovije akcije za spašavanje dvostrukog prvaka Europe koji će plan detaljno prezentira­ti u ponedjelja­k na presici u Ciboninoj trofejnoj dvorani
Aleksandar Petrović, zajedno s odvjetniko­m Sašom Pavličićem Bekićem, “spiritus movens” je najnovije akcije za spašavanje dvostrukog prvaka Europe koji će plan detaljno prezentira­ti u ponedjelja­k na presici u Ciboninoj trofejnoj dvorani
 ?? ?? Saša Pavličić Bekić ugledni je zagrebački odvjetnik i strastveni navijač Dinama i Cibone
Saša Pavličić Bekić ugledni je zagrebački odvjetnik i strastveni navijač Dinama i Cibone

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia