Baci se na pod (Festival mediteranskog filma Split)
Nakon uvoda u “Baci se na pod”, koji od početka mjeseca imamo priliku slušati u pjesmi TBF-a “Pas sa plastičnim plaštom”, napokon je došlo i vrijeme za film. Debitantski uradak Nine Violić svjetsku je premijeru imao na otvaranju ovogodišnjeg Festivala mediteranskog filma Split, a nakon rasprodanih ulaznica za projekciju pod vedrim splitskim nebom u Ljetnom kinu Bačvice, “Baci se na pod” od 23. lipnja ide u distribuciju u kina CineStar.
I dok nas soundtrack tjera da pjevušimo zaraznu melodiju u koju su se tako lijepo ušuškale djetinje šašave riječi, daje nam razlog za povjerovati da će i film, unatoč tome što se bavi mučnom temom razvoda, biti tako razigran i prpošan. I takav doista i jest u prvoj trećini. Naime,
struktura filma počiva na tzv. Rašomonovu efektu (prema filmu “Rašomon”) koji je uveo Akira Kurosawa, što znači da je jedan središnji događaj – razvod – ispričan iz više perspektiva (u ovom slučaju tri), i to kroz scenu u kojoj se majka s djetetom sprema napustiti supruga. Svatko, dakle, ima svoju istinu – dijete, otac i majka. Viđenje te situacije najprije daje sin Igor kojeg tumači debitant Bruno Frketić Bajić koji izgleda kao da već ima više filmskih utakmica u nogama. Sjajan dječak-glumac! Kroz Igorove se oči vidi kako on zapravo i ne shvaća o čemu je riječ između mame i tate. Igor vrijeme provodi u aktivnosti koja ga najviše raduje, a to je igra s prašinom od koje je stvorio imaginarne prijatelje. U pojačavanju efekta nevinosti, nesvjesnosti i nepoimanja razvoda, ali i u prikazu svakodnevice jednog običnog zaigranog dječaka, pridonijele su i lutkarsko-teatarske scene koje naprosto uvlače u šareni dječji mikrokozmos. Nakon Igorove istine, koja zbilja jest prpošna i sjajno se slaže sa soundtrackom, slijedi suprugova istina. Kroz nju nam se čini da je suprug potpuno nesvjestan razloga zbog kojih ga žena ostavlja. On je zbunjen, brižan, dobar, nježan, spreman prebroditi krizu. Gledajući prve dvije istine, teško je i pojmiti u čemu je uopće problem. Treća istina, odnosno ženska istina je, kao što je i u lanjskom “Posljednjem dvoboju” prikazano, ne samo Njezina istina, nego jednostavno – Istina. Univerzalna, realna i jedina.
Glumački supružnici Nina Violić i Goran Bogdan ostvarili su zaraznu kemiju koju je teško ne vidjeti, pokazavši pritom kako oboje mogu biti i platno i slikar(ica), odnosno i klavir i pijanist(ica). Pristupili su svojim dvostrukim ulogama oslanjajući se na ekspresiju kojoj zaista i ne treba puno riječi. I to se pokazalo kao formula za uspjeh.
”Baci se na pod” je priča o razvodu koji je, kao i svaki razvod, traumatičan. To je i priča o nerazumijevanju, ali i o roditeljskoj ljubavi koja jedina može i treba zaštititi dijete od trauma. No, više od svega, to je priča o oslobađanju iz zakukuljenosti vlastitog mraka zbog kojeg često ne samo da ne vidimo drugu osobu, nego ni sebe.