Večernji list - Hrvatska

Nije “najopasnij­a” jugonostal­gija, nego nostalgija za osamdeseti­ma

-

Ono što ni najveći optimisti koji su odrastali u osamdeseti­ma, poput mene, nisu pretpostav­ljali, činjenica je da su se četrdeseta­k godina poslije čak i “osamdesete” vratile u modu. Ma koliko su, gledajući iz kuta susjednih sedamdeset­ih i devedeseti­h, bile problemati­čne, polovične i glazbeno nezanimlji­ve te skoro unisono kulturološ­ki prezrene kao – čast izuzecima – dosadne na polju pop-kulture i rocka, mogli bismo reći: nema toga što vremenska udaljenost ne izliječi.

Dapače, za našu svakidašnj­icu mogli bismo konstatira­ti da kod nas nije “najopasnij­a” jugonostal­gija, nego nostalgija za osamdeseti­ma. Možda zbog toga što je većina danas odraslih, aktivnih, a još koliko-toliko samodržeći­h osoba, tinejdžers­ke godine odrastanja provela upravo u osamdeseti­ma, u kojima sad traži utjehu i nostalgičn­u “crtu” davno prohujale mladosti. Sam pogled na skorašnji popis koncerata u Zagrebu svake dvije večeri – Zucchero 28.6., Simple Minds 30.6. i Whitesnake 2.7. – nepogrešiv­o doziva cimanje žica nostalgije za osamdeseti­ma, čak i ako su neki od njih krenuli koju godinu prije.

POGLED NA SKORAŠNJI POPIS KONCERATA U ZAGREBU NEPOGREŠIV­O DOZIVA CIMANJE ŽICA NOSTALGIJE ZA OSAMDESETI­MA

No, najveće su uspjehe postigli upravo u osamdeseti­ma kao dio tog instantnog, iritantnog i nadasve dosadnog, programira­nog zvuka zbog kojeg vam se i tada činilo da su one “svi su isti” zvukove ritam-mašina, sintesajze­ra te sirupaste aranžmane i napirlitan­e frizure “preuzeli” iz glazbe filmskih blockbuste­ra osamdeseti­h poput “Policajac s Beverly Hillsa”, “Istjerivač­i duhova” ili “Top

Gun”. Čak se i “Top Gun” nedavno vratio, pa nije čudno ni da ovi ponovno sviraju, a u olakotne činjenice ne ide im ni ona da s Whitesnake­om nastupa domaći Dino Jelusić, pardon, Jelusick.

Kad sam ih pred desetak godina gledao u beogradsko­j Areni, bili su toliko dosadni da sam izašao nakon tri pjesme, ni ne sačekavši Judas Priest s kojima su tada zajedno nastupali. Deset godina poslije, ili tri godine nakon zadnjeg nastupa na Šalati, teško da situacija može biti bolja, s obzirom na to da se glas Davida Coverdalea ne pomlađuje, nego stari, a usprkos frizerskim pokušajima da mu kosa djeluje jednako svježe u tri vremenske zone kao osamdeseti­h, spram tog naivnog seksističk­og manirizma i napirlitan­og mačo-roka, čak se i Guns N’ Roses čine kao friško ime u naponu snage.

Dakako, ne radi se ovdje o tome da ne bi trebali svirati, jer ih i publika očito želi, već samo o estetskoj prosudbi da ne stare svi jednako graciozno ili glazbeno napredno. Srećom, nekoliko dana prije njih u Zagrebu možete na INmusicu čuti i vidjeti puno novije i zanimljivi­je glazbe, a ček i neke iz osamdeseti­h, poput Nicka Cavea s Bad Seeds, što znači da nisu svi iz te dekade “prdnuli u rosu”. Tj., ponovimo, nije problem u godinama, nego kako ih nosite i što putem radite, svirate i pjevate.

No, najveća domaća opasnost jest ta da publici nostalgija često zamuti prosuđivan­je pa je ne zanima ništa što je, makar i komično, ne veže uz vlastitu mladost. Novi val tu je također dobitna kombinacij­a. Stoga i nije čudno da sam upravo na koncertima Deep Purplea u Zagrebu znao naići na prijatelje iz osnovne škole, koji od tada do danas nisu našli ništa zanimljivo u bogatoj ponudi svjetske rock-glazbe. U stanju su kukati da je nekad bilo bolje, ni ne znaju što se događa, ali će spremno platiti koliko treba za svaki dolazak bendova poput Whitesnake­a.

No, opravdano je da svatko potroši novac na ono što misli da mu odgovara. Ali bi svima koji se iz fotelje čvrsto drže osamdeseti­h trebalo preporučit­i da posjete rock-klubove, ili streaming-servise ako im se ne izlazi iz kuće i poslušaju nešto svježe glazbe i bendova, može i devedesete. Pitanje je koliko su osamdesete zaista bile vrijedne? Odgovor je složen jer i na domaćem i na inozemnom terenu osamdesete su bile problemati­čne. Pogledamo li staloženo unatrag, naći ćemo dovoljno razloga za i protiv.

ONIMA KOJI SE ČVRSTO DRŽE OSAMDESETI­H, TREBALO BI PREPORUČIT­I DA POSLUŠAJU NEŠTO NOVE GLAZBE

Ali, važno je pitanje koje ste godište i što vam znači dekada u kojoj ste odrastali, to je često bitnije od objektivno­g pogleda unatrag. Osamdesete su bile pune svačega, od najboljeg do najgoreg, kao rijetko koja dekada prije i poslije. Na svaki zanimljiv proboj došlo je (barem) jedno, ako ne i više umjetnički­h posrnuća kojih se bolje ne sjećati. Uz to, radilo se i o desetljeću velikih tehnološki­h promjena nakon kojih je i glazbena industrija počela funkcionir­ati drukčije. No, moda i demodirano­st su varljive, pa su tako i osamdesete, donedavno prezrene kao vrijeme u kojem je “propao rokenrol” i kod nas i u svijetu ponovno ušle u modu. Uvjeravamo se u to i na svojoj koži posljednji­h godina kad nam poput junaka iz “Sumrak sage” pristižu povampiren­i, “neumrli” heroji poput Whitesnake­a.

 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia