Cijene materijala i dalje rastu, ugovoreni javni radovi – na čekanju
Predsjednik uprave križevačkog Radnika Mirko Habijanec kaže da su tvrtke u teškoj i zamršenoj situaciji te da samo čekaju odluku Vlade po kojoj bi postupali javni naručitelji
Nastavlja se agonija građevinara zbog rasta cijena materijala, koje su u svibnju dodatno porasle 1,2 posto u odnosu na travanj, 9,4 posto su veće u odnosu na svibanj prošle godine, a u usporedbi s 2015. cijene su danas veće 16,5 posto. Dio ugovorenih projekata je na čekanju, a sve je više izvođača koji se pokušavaju izvući iz nepovoljnih ugovora.
Drvo skuplje 75 posto
Cijena armaturnih šipki od listopada 2020. do travnja ove godine porasla je 144 posto, cementa 31, betona 22, drvenih greda 75, vodovodnih cijevi 75 posto... Cijena tone aluminija u dvije godine na burzama je s 1850 eura porasla na 2783 eura. Kao konačan udar stiglo je poskupljenje energenata.
– Veliki porast cijena građevinskog materijala i proizvoda stvorio je ozbiljne probleme na tržištu pa postoji bojazan da će se usporiti realizacija dijela infrastrukturnih projekata zbog nepriznavanja povećanja troška po cijenama pojedinih materijala, već samo za cijeli iznos ugovora. Javni naručitelji nisu imali neku referentnu točku oko formiranja cijena i pravdanja EU sredstava – kaže savjetnica predsjednika HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj. Komora je uvela praćenje indeksa cijena građevinskog materijala, a ti indeksi su dio ukupne metodologije izračuna, odnosno dio zaključka koji bi Vlada uskoro trebala donijeti.
– Za EU projekte rješenje bi bilo u povlačenju sredstava iz fondova EU za formiranje posebnog fonda iz kojeg bi se financiralo priznavanje porasta cijena. Drugi način su kreditne linije za taj prekoračeni dio sredstava s malom kamatom – ističe M. Čagalj. Stručnjak za građevinski sektor Nikola Miletić upozorava da se problemi u tom sektoru samo gomilaju, a građevina iz godine u godine doživljava degradaciju.
– Rast cijena materijala problem je za tekuće ugovore. Kod novih ugovora morat će se uvesti klauzula praćenja i promjene cijena materijala jer građevina više nema prostora preuzeti na sebe povećanje cijena, ono mora pasti na investitora – ističe Miletić. Puno je, dodaje, ugovora iz 2019. i 2020., i teško će se doći do rješenja bez pomoći Vlade koja bi, smatra, trebala nametnuti izmjene ugovora kojima će građevinari za javne nabave biti obeštećeni. U protivnom neće preživjeti. Za sve buduće ugovore to je stvar pravnog ugovornog odnosa između naručitelja radova i građevinara.
– Govori se i o nedostatku radne snage, a puno je veći problem nedostatak inženjera. Možete dovesti radnike iz Nepala, Indije ili Pakistana, no njima nema tko upravljati – veli. Građevinarski sektor teško će se, smatra, izvući bez strateških projekata, pa i subvencija. – Zamislite da nam se dogodi bum u industriji i da se krenu graditi hale i zgrade za, primjerice, IT. Pa mi u Hrvatskoj nemamo više nikoga tko bi to gradio! – upozorava Miletić.
Član uprave Osijek-Koteksa Marko Tadić ističe kako Ovakvo naglo povećanje cijena nije viđeno desetljećima. – Investitori očekuju da radimo i dalje po ugovorima sa znatno nižim cijenama, što neminovno dovodi do obustavljanja radova, raskida ugovora ili propasti izvođača. Ni kod novih ponuda ne znamo što i kako ponuditi jer očito je da ovo divljanje cijena neće uskoro stati. Država mora, smatra, pristati na korekcije postojećih ugovora, a kod novih ugovora mora se prihvatiti indeksacija cijena ključnih sirovina – kaže Tadić.
Predsjednik uprave križevačkog Radnika Mirko Habijanec kaže da su tvrtke s prije ugovorenim radovima s javnim naručiteljima u teškoj situaciji koju je, ako se građevinare pita, jednostavno riješiti. Čekaju, veli, samo odluku Vlade, pa da javni naručitelji, a to su poduzeća poput Hrvatskih voda, Hrvatskih cesta, gradova, općina..., postupe po njoj.
Mogu dva do tri posto
Vlada je još u rujnu prošle godine pozvala javne naručitelje da zajedno s izvođačima pristupe analizi ugovorenih jediničnih cijena za neizvršene ugovore o javnoj nabavi, kako bi utvrdili stavke na koje je promjena cijena utjecala više od 10 posto. – Mogli su, dakle, javni naručitelji to i do sada učiniti, a zašto nisu, ne znam. Mi smo rekli da možemo snositi dva do tri posto bilo na jediničnu ili ukupnu cijenu rizika, a ne deset posto na ukupnu cijenu – kaže Habijanec. Imali su već gotova rješenja od Ministarstva prometa o metodologiji indeksacije cijena, no onda je taj predmet prešao u nadležnost Ministarstva
• graditeljstva i sve je stalo.