Gerilac čija je grupa izvela krvavu opsadu Palače pravde
Petro je priveden 24. listopada 1984., navodno odjeven kao žena, sa skrivenim oružjem, kod kuće napravljenim eksplozivom i propagandnim materijalom
Ipak se dogodilo – ljevičar Gustavo Petro postao je predsjednik Kolumbije. Već sama ta činjenica dovoljno je intrigantna jer ova južnoamerička zemlja ne pamti predsjednika lijeve orijentacije, Petro je prvi. A onda je on i sam po sebi vrlo interesantan jer riječ je o nekadašnjem gerilcu koji je i zatvaran, a sada je, eto, izabran za predsjednika u vrlo tijesnom natjecanju s populističkim kandidatom Rodolfom Hernándezom, tajkunom koji je možda utvrdio i neki novi smjer političke agitacije u pravilu u svojoj kampanji koristeći – aplikaciju TikTok. Vjerojatno mu nije pomoglo što je Adolfa Hitlera proglasio – velikim njemačkim misliocem. Petro je dobio 50,47 posto glasova, a Hernández 47,27 posto što znači da je razlika bila mala, oko 700.000 glasova, ali dovoljna da se nakon objave rezultata Petro mogao oglasiti na Twitteru.
Klasične lijeve ideje
”Neka se sve patnje ublaže radošću koja danas protječe srcem domovine. Danas je dan ulica i trgova”, nadahnuto je napisao slaveći svoju pobjedu. U toj pobjedi, a bilo bi isto i da je pobijedio Hernández, leži i prva pobjeda Kolumbijaca afričkog porijekla. Francia Márquez, samohrana majka i bivša spremačica, postat će prvom kolumbijskom crnom potpredsjednicom.
– Prihvaćam rezultate izbora. Nadam se da će gospodin Gustavo Petro znati kako voditi zemlju te ostati vjeran vlastitom diskursu usmjerenom protiv korupcije – rekao je Hernández u novom društvenomrežnom obraćanju. I dosadašnji predsjednik Ivan Duque, koji se zakonski više nije mogao natjecati, čestitao je Petru i obećao gladak, transparentan i miran prijenos vlasti. Zanimljivo, Petro je postao predsjednik iz trećeg pokušaja, a upravo ga je Duque glatko pobijedio na prethodnim izborima. Petro je izbore dobio na klasičnim lijevim idejama borbe protiv nejednakosti na način da se osigura besplatno školovanje, reformira mirovinski sustav, a oporezuje nekorištena obradiva površina. Iako ima i onih koji upozoravaju da bi takve Petrove mjere u Kolumbiji mogle izazvati ozbiljne štete, on ipak ima prostora da provede barem neke. Jer, Kolumbija je već niz godina prosperitetna ekonomija koja se ponajviše oslanja na eksploataciju nafte na koju otpada 45 posto izvoza.
Ova zemlja ima i jednu od najbrže rastućih IT industrija u svijetu kao što ima i najdulju optičku mrežu u Južnoj Americi. A ima i rastuću proizvodnju na čije proizvode otpada 12 posto izvoza koji raste po stopi od 10 posto godišnje, tamo je i najveća brodograđevna industrija u svijetu nakon azijske. Pa je tu i turizam koji raste po stopi od 12 posto te se očekuje da će Kolumbiju sljedeće godine posjetiti 15 milijuna turista. No u zemlji postoji veliki ekonomski jaz pa 40 posto od gotovo 51 milijun ljudi živi ispod granice siromaštva, a nezaposleno je 11 posto. I politička korupcija godinama je veliki problem ove zemlje.
Mora se priznati da put od zatvaranog guerillerosa do političara koji se uspješno kandidirao za predsjednika države sigurno nije lak. U tome se treba napraviti distinkcija jer Gustavo Petro bio je 80-ih godina član pokreta 19. travnja, odnosno M-19. Bila je to gerilska skupina, no daleko od onoga što je bio i jest marksističko-lenjinistički FARC. Organizacija kojoj je pripadao Petro svoje korijene ima u demokratskom procesu koji se dogodio upravo 19. travnja 1970. godine kada je na općim izborima za sva birana državna tijela poražena stranka dotadašnjeg šefa kolumbijske vojne hunte Gustava Rojasa Pinille. Korijeni su, dakle, demokratski, a ideološki ne lijevi, već nacionalistički, i to u onom pozitivnom smislu jer je primarni cilj organizacije bio otvoriti demokratske procese u toj latinoameričkoj zemlji. Također, M-19 nije bila osobito brojna organizacija, brojila je sredinom 80-ih tek do 2000 članova, no i to je bilo dovoljno da je se smatra drugom najvećom gerilskom grupom u Kolumbiji nakon FARC-a.
Danas praktički ne postoje, a ondašnji su članovi osnovali stranku koju je od 2011. godine vodio upravo Gustavo Petro. Napustio ju je 2016. i nastavio samostalnu političku karijeru koja ga je sada, eto, dovela i do predsjedničke palače. No njegova povijest kao člana organizacije u koju je vrbovan 1977. zaista jest burna. Imao je tek 17 godina i bio izuzetno mršav, a kako su Rojasovi pristaše smatrali da su na izbo
Moja mladost završila je onog trenutka kada sam na demonstracijama javno priznao da sam član gerilske skupine, rekao je Petro
rima pokradeni, motiv pridruživanja nekoj gerilskoj skupini bio je jasan. Sjena brutalnog ubojstva čileanskog lijevog predsjednika Salvadora Allendea još je lebdjela nad Južnom Amerikom, kao što je i utjecaj Sjedinjenih Država i dalje bio jak bez obzira na način na koji je s vlasti sišao Richard Nixon. Strah da bi nešto slično mogli pokušati Rojas i njegovi bio je svakako prisutan. Dobio je Petro i gerilsko ime Aureliano, po liku iz omiljene mu knjige “100 godina samoće” Gabriela Garcíje Márqueza.
M-19, međutim, nije bila stereotipna gerilska organizacija. Njezini su članovi mahom živjeli u gradu, kod kuće, često s roditeljima, ne nužno uopće posjedujući oružje. Sam Petro studirao je danju, večerima sudjelovao u “ideološkoj naobrazbi”, postajući važnim članom organizacije u tom smislu. Ipak, organizacija privlači pozornost inteligentnim i hrabrim potezom kopanja tunela do skladišta oružja u Bogoti odakle odnose 5000 komada oružja. Sada su opasni za državu i zbog toga traženi. Ta se procjena pokazuje točnom nakon što su 1980. upali u ambasadu Dominikanske Republike, uzeli za taoce
Petro je dobio i pravo gerilsko ime – Aureliano, po liku iz omiljene mu knjige ‘100 godina samoće’ Gabriela Garcíje Márqueza
nekoliko ambasadora tražeći puštanje na slobodu navodnih 320 gerilaca. A Petro, koji je u M-19 i dalje inkognito, 1981. počinje političku karijeru. Izabran je u tijela lokalne samouprave rodnog mu grada Zupaquire. Pred masom demonstranata okupljenom na glavnom trgu 1984. priznao je da je član gerilske skupine.
Iz zatvora izašao 1987.
– Učinio sam to na demonstracijama koje su bile jedne od najvećih u povijesti okruga. Cijeli trg bio je pun. Od tada moj se život promijenio. Završila je moja mladost – rekao je kasnije Petro. Počela je potjera, pa je Petro i priveden 24. listopada 1984., navodno odjeven kao žena sa skrivenim oružjem, kod kuće napravljenim eksplozivom i propagandnim materijalom. Tri tjedna nakon uhićenja M-19 provodi svoju najpoznatiju, ali i najkrvaviju akciju, upad u Palaču pravde u Bogoti, tražeći da se predsjednika privede na suđenje. No vojska je odmah krenula u akciju i pobila sve gerilce, ali i polovicu članova Vrhovnog suda. Petro je pušten iz zatvora 1987. godine te je nastavio političko djelovanje unutar Konzervativne stranke. Ostao je član M-19 te se demobilizirao tek nakon pregovora s predsjednikom Virgilijem Barcom u ožujku 1990. Kolumbija je godinu kasnije dobila novi ustav što je nakon izlaska iz zatvora Petro čvrsto zastupao. Bio je četiri godine i gradonačelnik glavnog grada Bogote.