Spremnija sam od kaže Ivana Bojčić. Marko Jelkić spasio je čovjeka iz Drave i skupinu migranata s Ličke Plješivice

Ivana Bojčić ruši sve stereotipe o ženama kao “slabijem spolu” – interventna je policajka i uspješna nogometašica, a to dvoje savršeno se, kaže, nadopunjuje jer je za oboje izuzetno važna vrhunska fizička spremnost. Ivani je tek 26 godina. Njezin kolega Marko Jelkić, 33-godišnjak, u redovima je specijalne policije, iza sebe ima niz odličja u kajakaškim vodama, kao i već dvije nagrade MUP-a: za spašavanje jedne osobe od utapanja u Dravi kod Belišća te nekoliko migranata na Ličkoj Plješivici.

Jedina žena u jedinici

Ivana i Marko zaposlenici su Policijske uprave osječko-baranjske koja ih je jučer predstavila na svom Danu otvorenih vrata, čime se želi popularizirati policijsko zanimanje. A traže li mladi uzor, naših dvoje sugovornika to im svakako može biti.

Ivana Bojčić ima pet godina starijeg brata Luku, također interventnog policajca, ali nije se za taj put odlučila zbog njega, nego se jednostavno, kaže, ni u čemu drugome nije mogla zamisliti. Još u prvom razredu srednje škole donijela je tu životnu odluku. Tada se nakon drugog razreda srednje škole upisivala Policijska akademija, no taman su se propisi promijenili pa je morala čekati do mature, ali želja da postane policajkom nije nimalo splasnula. Igrala je paralelno nogomet i živjela od njega, “koliko se to u našoj zemlji može”.

– Četiri godine radim u policiji, nakon završetka Akademije prvo mi je radno mjesto bilo u postaji granične policije, a sada sam u Jedinici specijalne i interventne policije, policijski sam službenik interventne policije. Velika želja i cilj, otkako sam se odlučila za ovaj posao, bio mi je dolazak u interventnu policiju. Prvom prilikom koja mi se pružila zatražila sam premještaj, a na ulaznom sam testiranju zadovoljila sve uvjete – započinje Ivana.

I jedina je žena u svojoj jedinici.

– Biti interventni policajac je vjerojatno želja većini kolega, a vidi se i da u sustavu ima jako malo žena, ali ja sam se vidjela prvenstveno u tome jer je potrebno biti fizički spreman za opis našeg posla. Kako sam sportašica, smatrala sam da je to idealno mjesto za mene, da se tu mogu uklopiti i pridonijeti našoj službi – nastavlja.

– Ne bih se posramila ni reći da sam spremnija od mnogih muških kolega jer sam u sportu cijeli život, a i iskreno, lakše mi je raditi u muškom kolektivu. Usto, kako igram nogomet, imamo dosta zajedničkih tema, stvarno sam zadovoljna – smješka se Ivana.

Nogomet trenira već 12 godina, a trenutačno igra u dresu ŽNK Osijek na poziciji stopera. Ranije je igrala u Sloveniji i Mađarskoj nekoliko sezona, ali najviše uspjeha postigla je s Osijekom, s kojim je nekoliko puta bila prvakinja Hrvatske, osvajačica Kupa Hrvatske, a nastupala je i u Ligi prvaka za žene, u kojoj su tri puta uspjele izboriti prolazak među 32 najbolje ekipe.

– Najveći uspjeh i ostvarenje bilo je nastupanje za hrvatsku reprezentaciju u kojoj sam prošla sve uzraste od U17, U19 te A-selekcije, ali nažalost, reprezentativnu karijeru morala sam prekinuti nakon odlaska u policiju jer nije bilo moguće uskladiti sve obaveze s poslom – govori naša sugovornica.

Kolege iz Interventne cijene njezino mišljenje, primjerice, o utakmicama vatrenih, zajedno ih i gledaju, no još ih nije uspjela pridobiti da navijaju s tribina njezina ŽNK Osijek.

Marko Jelkić pak radi u policiji od 2009., devet je godina bio policijski službenik interventne policije, a posljednje četiri je u redovima specijalne policije. Stric mu je bio vojni pilot, otac branitelj, pa se i Marko prijavio iza vojsku i za policiju, a isti dan dobio je poziv za oba posla. Odlučio se za policiju. Dva puta je dobio nagradu MUP-a, ima dva priznanja PU osječko-baranjske. Bio je izvan službe kada je s kolegom veslao kajakom niz Dravu kod Belišća.

– Muškarac se popeo na most i pred nama skočio. Kada je pao u vodu, toliko je odjeknulo da su ljudi mislili da je puknula guma na kamionu. Potonuo je odmah. Skočio sam iz čamca i tražio ga, trajalo je to minutu-dvije, nisam ga našao. Voda ga je digla malo uzvodno, došli smo do njega, izvadio sam ga i predao kolegi u čamac. Reanimirali smo ga i došao je svijesti. Imao je na kraju samo lakše ozljede – prisjeća se Marko.

Drugi je put spasio živote kada su u siječnju 2019. migranti zapeli na hladnoj Ličkoj Plješivici. Na planini su zatekli pothlađenih šestero djece, pet žena i četiri muškarca. Da bi im što prije bila pružena liječnička pomoć, policijski su službenici djecu i žene iznijeli na rukama do službenih vozila, gazeći po snijegu dubljem od 50 centimetara. Probijali su se do njih kilometrima.

Kroz snijeg do migranata

– Dobili smo dojavu da je skupina migranta tražila pomoć. Krenuli smo terenskim vozilima, no nismo se mogli probiti pa smo nastavili pješke. Da nismo došli, sigurno bi svi umrli do jutra. Najmlađe je dijete imalo devet mjeseci, a bila je i trudnica pa je nas petero-šestero kolega improviziralo i od torbi smo napravili kolica da je izvučemo – prisjeća se on.

– Obučeni smo za planinske akcije tako da naši životi nisu bili ugroženi, ali zaista smo se namučili – dodaje.

Marko Jelkić ravno je dva desetljeća član Kajak kluba Belišće, na koji je prva asocijacija pokojni Matija Ljubek, najtrofejniji hrvatski kanuist i jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša uopće. Marko je višestruki prvak Hrvatske i dugogodišnji član Hrvatskog kajakaškog saveza. Četiri je puta nastupio na Svjetskom seniorskom prvenstvu, tri puta na Europskom. Najistaknutiji rezultat mu je sedmo mjesto na Svjetskom prvenstvu 2019., finale Svjetskog kupa. Pet godina proglašen je za najuspješnijeg sportaša grada Belišća. Protekli je vikend sudjelovao na slovenskom Brajnikovu memorijalu, utrci žurnih službi u biciklizmu, plivanju, veslanju, alpinizmu...

– Teško je uskladiti treninge, posao i obitelj. Cijeli godišnji odmor potrošim na sport, kupove i

• prvenstva – zaključuje.