Legendarni Ozren Bonačić vaterpolista koja počinje danas
Iako pomalo sa zdravstvenim problemima, Ozren Bonačić (80), još uvijek je živahan, upravo se vratio sa svog Murtera, a dok je u Zagrebu, posebno za ovih vrućih dana, uglavnom se drži svoje kuće i hladovine. I prati vaterpolo, iako ne kao nekad, ali njegovo stručno oko vidi i ono što obični smrtnici ne vide. Pa smo našeg legendarnog igrača i trenera (ukupno ima 38 osvojenih zemalja), pitali: što možemo očekivati od Svjetskog vaterpolskog prvenstva koje danas počinje u Mađarskoj, u četiri grada, posebno od hrvatske reprezentacije, koja natjecanje počinje susretom s Grčkom, danas u 19.30 sati (HTV 2) u Debrecenu?
– Ja sam uvijek optimist, mislim da imamo dobru momčad i da možemo očekivati medalju. Pripreme su, istina, bile kratke, ali vidim da nemamo većih problema i da se možemo boriti za odličje, pa i za ono najsjajnijeg sjaja – zlato. Ne dao Bog da nam se prekine ovaj niz od sedam medalja na svjetskim prvenstvima, na njega možemo zbilja biti ponosni i bilo bi dobro nastaviti ga – kaže popularni Bone.
Svi moraju biti braniči
Kako gledate na činjenicu da je Tucak u Mađarsku otišao samo s dva braniča?
– Pa, o tome bi se moglo razmišljati ovako ili onako, ali ja mislim da treba vjerovati Tucku i njegovoj koncepciji, on najbolje zna situaciju. S posljednjim promjenama pravila braniči brzo lete van, praktično čim lopta krene prema suparničkom sidrašu. I zato sve igrače treba navikavati na to da igraju braniča. Posebno treba koristiti one igrače koji imaju glavu i koji se žele žrtvovati za momčad jer, objektivno, posao braniča težak je i nije toliko atraktivan.
Hoćete reći da posljednje promjene pravila nisu milovale braniče?
– Da, sad im je puno teže. Gledao sam Bušlju, koji je po meni jedan od najboljih braniča koje smo imali, imao je obje ruke iznad vode i svejedno je letio van. Vjerujem da se sa svim igračima i individualno radilo i da ih se pripremalo za tu poziciju, da je Tucak napravio najbolje što se moglo. Ipak je on imao i puno uspjeha u tom izborničkom poslu, iako je bilo i malo lutanja i oscilacija, ali to je tako s trenerima.
Niste baš zadovoljni sudačkim inovacijama u vaterpolu?
– Ne, ove promjene mi uopće nisu legle, nismo, poput rukometaša, dobili dinamičniji i atraktivniji vaterpolo. Suđenje koje viđamo na utakmicama ne ohrabruje me, vi više ne možete znati kad će suci dosuditi peterac, a kad neće. A slično je i s isključenjima.
A kako gledate na prilično drastičnu smjenu generacija? Od reprezentacije iz Tokija ostala su samo petorica – Bijač, Bukić, Fatović, Vukičević i Vrlić...
Moraju igrati najbolji
– Generalno gledano, trebaju igrati najbolji, nije važno jesu li stari ili mladi. I zato trenerima pomlađivanje ne može biti alibi za loš rezultat. A što se konkretne situacije tiče, Tucak najbolje zna što mu mlađi igrači mogu dati, a što gubi izostankom nekih starijih igrača. Dajem mu podršku.
Vi ste u svom trenerskom poslu često gurali mlade?
– Pa, mislim da je to potrebno. Kad sam s Mladosti osvojio Kup prvaka 1996. godine, a tada to nitko nije očekivao, imali smo prilično mladu momčad. Prvi branič Štritof imao je 23 godine, a preostala dva braniča, pokojni Ivaniš i Rogin, bili su još mlađi. A Vjeko Kobešćak je odlično držao, na žalost također pokojnog, Benedeka, iako je imao samo 22 godine. Gledajući na svoje igračko doba, sjećam se rasprava oko toga jesu li za naše neuspjehe na Olimpijskim igrama u Münchenu i Montrealu bile krive smjene generacija. I mislim da nisu, nego cijela momčad nije bila u potrebnoj formi.
Kako ćemo danas proći s Grcima?
– Grci su danas iznimno neugodan suparnik, jako su se podigli posljednjih godina. Tome su znatno pridonijeli i naši treneri koji su ondje radili, počev od Mile Nakića, kao i naš susjed Nikola Stamenić. Već i ova trojica Grka u našem Jugu redom su sve iznimno kvalitetni igrači. A opet, za nas je prva utakmica uvijek rizična, znam to iz iskustva, čak i da se ne radi o Grcima. No, morali bismo ih dobiti, to bi nam znatno olakšalo put do četvrtfinala. Tko su favoriti ovog SP-a? – Favoriti su po meni: Hrvatska, Mađarska, Španjolska, Italija i Srbija. O Rusiji neću govoriti, ovo što su napravili s agresijom na Ukrajinu zbilja nisam očekivao – zaključio je Bonačić, poželjevši nešto za kraj:
– Nadam se da nas naši igrači neće previše živcirati, imam pejsmejker
• i moram se čuvati!
Petanjek (Končar); 3x20 metaka: 1. Gorša,
2. Maričić (Bjelvoar), 3. Mikuljan (Končar); 60 hitaca ležeći: 1. Mikuljan, 2. Štritof (Končar),
3. Maričić; zračni pištolj: 1. Posavec (DC), 2. Kačavenda (Osijek), 3. Cindrić (Policajac); 50 m pištolj: 1. Posavec (DC), 2. V. Cindrić (Policajac), 3. M. Cindrić (Policajac); 25 m pištilj brzo gađanje: 1. S. Špirelja (Špiro); 25 m standardni pištolj: 1. S. Špirelja (Špiro), 2. Gramnjak (Končar), 3. Mlinarić (Podravka); 25 m pištolj središnjeg paljenja: 1. Celić (Osijek), 2. S. Špirelja, 3. Gramnjak
1. Gustin (Kustošija); 2. Zeljković (DC), 3. Borović (Varaždin); 3x20: 1. Borović, 2. Gustin,
3. Banjac (Bjelovar); 60 hitaca ležeći: 1. Borović, 2. Gustin, 3. Banjac; zračni pištolj:
1. Omazić (DC), 2. Skeledžija (Končar); 25 m pištolj: 1. Pervan (Končar), 2. Omazić, 3. Skeledžija