Predlagali su nam spajanje, no ne možemo mi na drugi klub prenijeti povijest ovog kluba, to bi bilo varanje naroda

Nakon velike presice aktualnog vodstva kluba održane u ožujku, kada se išlo toliko daleko da se govorilo i o pokretanju ženskog kluba, u 60. danu blokade Cibonina računa, pred novinare su izašli ljudi koji su pokrenuli vrlo emotivnu inicijativu spašavanja kluba. Predsjednik u ostavci Mario Petrović presicu je tada održao na parketu, a igračka legenda kluba Aleksandar Petrović u trofejnoj dvorani. A uz njega je bio i ugledni zagrebački odvjetnik Saša Pavličić Bekić, strastveni navijač i potencijalni predsjednik kluba.

Klub je dao osam izbornika

Njih dvojica iznijela su medijima svoj plan kazavši i da su to isto jutro uplatili svoje priloge i da to u sljedećim danima priželjkuju i kada su u pitanju bivši Cibonini treneri, igrači, poslovni subjekti, institucije... Acinu uplatu smo vidjeli – riječ je o 50.000 eura – a Sašinu nismo, no i bolje da nismo da supruga preko medija ne bi saznala koliko njihov kućni proračun stoji neizmjerna muževa ljubav prema Ciboni.

– Od 1976. pa do danas, u ovom sam klubu bio sve, igrač, trener, izvršni direktor, predsjednik ali i oponent i kritičar. I s obzirom na stanje u kojem se Cibona nalazi, ova presica mi je jedna od najvažnijih u životu. Jedno je kada se pripremate kao trener za utakmicu, no ovo je nešto veće od toga – kazao je Aco i objasnio zašto su se on i Saša odlučili da donatorski račun bude onaj od Udruge “Mi smo Cibona”.

– Da ne bismo gubili vrijeme, a i Saša i ja vjerujemo tim ljudima. Osim toga kako ja svojim imenom i imovinom jamčim uloge, bilo je logično da i odaberem račun na koji će to biti uplaćeno. A već u prvih 40 minuta vidio sam 11 uplata po pet tisuća eura iz Francka, a to su ljudi koji su prije tri-četiri tjedna napustili klub, a sada su uplatili 55.000 eura na račun ove udruge. Uplatio je i Renato Radočić sa svojom tvrtkom. Nakon dva-tri sata akcije na računu smo imali već 250-300 tisuća eura i sve to će biti dioničarski ulozi kada se jednog dana klub pretvori iz arhaične sportske udruge u sportsko dioničko društvo. Polako počinjem vjerovati da je to moguće. Uz uvjet da u prvoj fazi borbe za Cibonino preživljavanje nitko primarno ne razmišlja što s time dobiva nego hoće li pridonijeti spašavanju kluba koji mu je nešto dao. A ja ću vam reći da je meni dao jako puno i da je čak osam Ciboninih trenera postalo hrvatskim izbornicima. I većina njih se trenerski u učila na Ciboni. Svi mi smo na temelju Cibone dobili kruh, status u zajednici, ugodan život i vrijeme je da pokušamo nešto vratiti klubu koji nas je lansirao u orbitu.

A tu osmoricu izbornika, osim Ace, čine još i Repeša Spahija, Anzulović, Vranković, Perasović,

Mršić i Mulaomerović.

– Mula i Mršić već su mi javili da će uplatiti i da će tako, ako ova naša akcija uspije, postati i Cibonini dioničari. A svi koji budu uplatili moraju znati da, osim onih 300 tisuća eura na Fibinu arbitražnom sudu, niti jedan njihov euro neće biti iskorišten za pokrivanje dugova koji će biti rješavani na drugačiji način. A najbolji primjer tog načina je Dinamo kojem je Cibona dužna oko tri milijuna kuna i koji se, u to ime, odriče prava na ovrhu Cibonina računa. A mogao bi to i dugogodišnji igrač, kapetan, a sada sportski direktor Marin Rozić koji je s 3,5 milijuna kuna najveći pojedinačni vjerovnik. Bilo bi logično da i on svoj dug pretvori u dionice kluba i da bude jedan od najvećih pojedinačnih dioničara koji bi kao takav sudjelovao i u procesima odlučivanja.

A Rozić kao bivši igrač i pripada drugom “bazenu” iz kojeg se Aco i Saša također nadaju značajnim uplatama.

– Svaki bivši cibos mora osjetiti u srcu što mu je značila Cibona u karijeri i po tome neka sam ocijeni što treba napraviti. Od svih igrača okrenut ću samo broj od Chuckyja Atkinsa koji je prvu sezonu u Ciboni igrao za 60, a drugu za 70 tisuća dolara, a onda je, odlaskom u NBA, potpisao ugovor na šest godina vrijedan 24 milijuna USD i toplo se nadam da ih nije sve potrošio. Jedino njemu imam potrebu objasniti u kakvoj se situaciji našao klub koji je njemu donio 24 milijuna dolara. A tko je na trećoj razini?

– I u životu premijera Plenkovića i najjačeg mu ministra košarka je nešto predstavljala i oni na ovaj ili onaj način moraju pomoći da se Cibona pogura i spasi od stečaja. Tu su i institucije kao što su Hrvatski košarkaški savez. Što bi bila hrvatska košarka bez

Cibone? I zbog toga se i HKS mora uključiti, a nadamo se i poslovnim subjektima poput Francka koji je to već učinio.

S obzirom na to da je u tijeku paralelna akcija koju predvode članovi aktualne Skupštine kluba Mario Petrović i Tomislav Šerić, zapitali smo se jesu li to spojive akcije. I stekli smo dojam da Aco tome nije sklon, barem ne u prvoj fazi, a da je Saša tu nešto mekši:

– Razgovarao sam s Marijem Petrovićem i oni se ne protive našoj inicijativi.

Tomašević čeka investitore

A što je s gradom i gradonačelnikom Tomaševićem s kojim je razgovarao i Aco:

– Ako nam prođe prva faza, neće biti nikakvih problema oko suradnje s gradom. No, gradonačelniku moramo dati prostora da obavi razgovor i s drugom stranom, odnosno potencijalnim investitorom. Ako Cibonin financijski direktor Matasić dođe s investitorom koji će sve to preuzeti dobro došli su.

S obzirom na to da je Aco najavio kaznenu prijavu i prema dosadašnjem direktoru Mauru Lukiću, jer je propustio mogućnost da klub na odštetama igrača koji su otišli besplatno zaradi milijun eura, pitali smo hoće li prijava i prema bivšim direktorima. A na taj škakljivi teren uskočio je odvjetnik:

– Kada se napravi revizija, država će reagirati po službenoj dužnosti. No, ajmo mi prvo spasiti Cibonu, a onda ćemo o tome. Prvo da se izborimo za vrh ABA lige, a potom i za Euroligu.

Na ovo sanjarenje jednog velikog zanesenjaka reagirao je Aco:

– Joj, kamo si ti krenuo. Realnije od toga je da ću se za 10-12 dana pojaviti pred vama i kazati da vraćamo novac. No, nadam se

• da ipak neće biti tako.