Krizu će ublažiti turistička sezona, ali dokle se narod može odricati

Kako je ono išlo u šaljivoj narodnoj pripovijetci: Učio Cigo konja gladovati. I taman ga naučio, a ovaj crkne. Novi valovi poskupljenja koji neodoljivo podsjećaju na nove valove pandemije koronavirusa zlokobno “vuku” na sarkazam narodne mudrosti i iskušavaju sposobnost prilagodbe naroda na novu krizu, tko zna koju u nizu. Jer, ekonomija se odvija u ciklusima, zar ne? A onaj koji nam slijedi je – silazan. Ne kao crvena skijaška staza. Više kao slobodan pad.

Još i prije divljanja inflacije, usred pandemije, vladajući su počeli s porukama o “stezanju remena”, a nakon što su danak uzeli i tiskanje novca središnjih banaka i rat na europskom tlu, rupe u kućnim proračunima uslijed poskupljenja energenata, hrane i stanovanja, osnovnih dobara, već su tolike da se udio onih koji mogu razmišljati o luksuzima poput ljetovanja i kupnje novih automobila smanjuje iz postotaka u – promile.

Dokle se narod može odricati? Možda neće masovno poumirati od gladi ili se smrznuti kad u sljedećoj ogrjevnoj sezoni iznad glave bude visila odluka o tome hoće li platiti ratu kredita ili račun za grijanje, ali prognozira se da će jesen donijeti oko 50.000 novih blokiranih, povrh sadašnjih 240.000 i 80-ak tisuća građana u osobnom bankrotu. Smanjuje se kupovna moć, mogao bi porasti udio loših kredita. Nedavno se na jednom ekonomskom skupu moglo čuti da je Šri Lanka prva žrtva Ukrajine. U masovnim neredima nakon poskupljenja goriva i produbljenja krize bilo je i mrtvih. Ako do takve kulminacije i ne dođe u Hrvatskoj, dokle država može izdržati odricanje naroda? Osobna potrošnja osnovni je ekonomski stup svakoga gospodarstva. Ako narod nema, ne troši. Da, rast štednje dostiže i 20 milijardi kuna godišnje, ali više od milijun kuna drži samo 1,7 posto štediša. Ranjivi su još ranjiviji: imovina mirovinskih fondova rapidno se smanjuje. Krizu će ublažiti dobra turistička sezona, ali društvo se stubokom i nepovratno mijenja, od posljednjeg popisa izgubili smo pola milijuna sugrađana, ekonomskih emigranata. Još prije nekoliko godina Svjetska banka ustvrdila je da su “milenijalci”, rođeni između 1980. i 1995., prva generacija u modernom dobu koja će živjeti lošije od roditelja. Indeks nejednakosti u pristupu visokom obrazovanju u Hrvatskoj za rođene 1980-ih dvostruko je veći nego za rođene 40-ih. Tko je kriv? Prethodne generacije. Koje su birale ove koji vode loše politike i donosile loše odluke. Ali

• i mi sada. Koji ih ne mijenjamo.

Prognozira se da će jesen donijeti 50.000 novih blokiranih, povrh sadašnjih 240.000 i 80-ak tisuća građana u osobnom bankrotu