Antifašizam se često koristi da bi se njime pokrili politički promašaji, lutanja...
Predsjednik Zoran Milanović jučer je u Brezovici izjavio da antifašizam nije iskorjenjiv. Koliko je to kod nas fluidno u pogledu prošlosti i Drugoga svjetskog rata, posvjedočio je upravo Milanović. Jer je nedavno, u kontekstu Bleiburga, javno govorio o “Titovoj bandi” koja je odgovorna za masovne zločine. Stoga nije čudno da se godinama na isti dan, kad se obilježava Dan antifašističke borbe, kod jame Jazovke u Sošicama na Žumberku obilježava i pokolj mahom ranjenika iz zagrebačkih bolnica koji su počinili partizani u ratu i neposredno nakon rata. Jer 1945. nismo doživjeli demokraciju kao zapadna Europa. Dobili smo novi totalitarizam posve nespojiv s antifašizmom.
U Drugome svjetskom ratu pobijedila je antihitlerovska koalicija! A antifašist je bio i Staljin, za kojega znamo kakav je bio. Kod nas se antifašizam često koristi kako bi se njime pokrili politički promašaji, neznanje, nesposobnost, lutanja, i to mahom na ljevici. Te su riječi izgubile već odavno svoju smisao. Doista, već je više nego glupo da se netko deklarira za/anti ideologije koje kod nas nema više od 70 godina. To je u prvom redu ideološki opterećenim ljevičarima postala glavna poštapalica – ja sam antifašist! Dobro, i? Ja nisam ni za ni protiv. Mene zanimaju ekonomska i demografska pitanja u Hrvatskoj, kako dalje, kako zarađivati, otvarati nova radna mjesta, graditi bolju budućnost, a ne se neprestano vrtjeti u krugu i propitkivati tko/što i čije je uniforme nosio nečiji djed u nekom prošlom, dalekom ratu. Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj ima političko utemeljenje, kakvo je imao i kad ga je zamislio pokojni Franjo Tuđman. Taj je praznik trebao biti jedan od znakova da suvremena Hrvatska nema veze s NDH i ustašama, posebno početkom 90-ih, kad je srbijanska propaganda svijet nastojala uvjeriti da se u Hrvatskoj 1991. ponavlja 1941. godina. Zato i danas politika mora braniti taj praznik, koliko god političari u tome bili često nemušti. Antifašizam pak u sebi nosi određene pozitivne vrijednosti – demokraciju, višestranačje, toleranciju, uvažavanje različitosti... Uglavnom, sve one vrijednosti koje danas čine zapadne demokracije kojima pripada i Hrvatska, nastala u Domovinskome ratu. To trebamo čuvati i razvijati, a antifašizam ostaviti povijesti.