Kako je neradna nedjelja blagoslovila trgovački lanac i obdarila ga profitom
Kada se i poslovanje podredi duhovnim načelima, onda počinju vladati neke druge zakonitosti. Koje, kao što vidimo, nimalo nisu u suprotnosti s ovozemaljskim potrebama, nego ih štoviše još potiču Posvećivanje vremena Bogu, sebi i najbližima donosi blagoslo
Sama po sebi vijest da je križevački trgovački lanac KTC 2021. godine ostvario 1,7 milijardi kuna poslovnih prihoda, tj. rast od šesto posto u odnosu na prethodnu godinu, ne bi bila ništa posebno. Čak niti informacija da je poslovao s neto dobiti od 51 milijun kuna, što je 45 posto više nego preklani. Možda bi pažnju privukla činjenica da je prosječna neto plaća zaposlenih lani bila oko 6400 kuna mjesečno, što je 20 posto više nego prijašnje godine.
No nevidljiva vijest, ona koja se provlači između redaka u ovim KTCovim rezultatima, je da je sve to rezultat blagoslova do kojega je taj najveći hrvatski maloprodajni lanac široke potrošnje u domaćem vlasništvu došao odlukom da ne radi nedjeljom. Naime, otkako je KTC-ova uprava prije više od tri godine odlučila zatvoriti svoje prodavaonice nedjeljom, prihodi i prodaja ovom trgovačkom lancu rastu, a ne padaju.
Suprotno je to, jasno je svakome, logici ovoga svijeta, koji svoju matematiku rasta i razvoja temelji na beskonačnosti rada i iscrpljivanja radnih procesa i resursa. No, kada se “pila okrene naopako”, tj. kada se, kao što je to učinio KTC, i poslovanje podredi duhovnim načelima, onda počinju vladati neke druge zakonitosti. Koje, kao što vidimo, nimalo nisu u suprotnosti s ovozemaljskim potrebama, nego ih štoviše još potiču, podupiru i nadograđuju. Mnogi bi manji poduzetnici to, također, mogli posvjedočiti.
Crkveni nauk o neradnoj nedjelji, tj. nedjelji kao danu odmora i posvećivanja duhovnosti i Bogu, nema samo svoju socijalnu dimenziju i ne smije se gledati isključivo kao dio radničkih prava, premda su ona na prvome mjestu u toj problematici kada se smjeste u društveni okvir. Tako je to od starozavjetnih vremena.
Papa emeritus Benedikt XVI. citirajući židovskog rabina Jacoba Neusnera rekao je kako je u Izraelu zapovijed svetkovanja dana Gospodnjeg bila mnogo više od rituala. Odnosno, bio je to način oponašanja Boga koji se odmorio sedmi dan nakon stvaranja svijeta te da je ono što je dobro za Boga još je bolje i korisnije za čovjeka. Slijedom iste logike čovjek treba raditi šest dana, a sedmi se dan odmoriti i to vrijeme posvetiti Bogu, sebi i svojim najbližima. To posvećivanje vremena
Bogu, sebi i najbližima donosi blagoslov u životu. A blagoslov u životu veći je dar od bilo kojega drugoga, jer po blagoslovu čovjek stječe mir i spokoj, odnosno, namiren je sa svime oko sebe, dovoljno mu je sve što je stekao i ne želi ništa preko svojih želja.
Kršćani lijepu pouku o važnosti blagoslova dobivaju u Knjizi ponovljena zakona, koja kaže da “ako zbilja poslušaš glas Gospodina, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Gospodin, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Gospodina, Boga svoga”.
Dakle, ne samo ako poslušaš glas, nego ako ga – zbilja poslušaš. Znači, ako ga shvatiš i prihvatiš, počneš živjeti i provoditi u djelo. Tada ćeš, veli Sveto pismo, biti blagoslovljen u gradu i u polju, a “blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga, tvoj koš i naćve tvoje”. “Blagoslovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš. Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Gospodin će položiti preda te potučene; jednim će putem izaći na te, a na sedam putova razbježat će se ispred tebe”, veli Knjiga ponovljena zakona, dodajući kako će “Gospodin narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje”.
Bog u tome dijelu Staroga zavjeta daje obećanje da će onima koji zbilja poslušaju njegovu riječ od njih učiniti narod sebi posvećen, ali samo ako se bude “držao zapovijedi Gospodina, Boga svoga, i hodio njegovim putovima”.
”Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Gospodnje te će strahovati od tebe. Gospodin će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Gospodin zakleo ocima tvojim da će ti je dati. Gospodin će ti otvoriti svoju bogatu riznicu – nebo – da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim ćeš narodima u zajam davati, a sam nećeš uzimati u zajam. Gospodin će te držati na pročelju, a ne u začelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu…”, navodi Knjiga ponovljena zakona. A sve je to zapisano između redaka u financijskom izvješću KTC-a s početka ovoga teksta. Samo zato što se uprava toga trgovačkog lanca u jednom trenutku odlučila zbilja odazvati onome čemu vjeruje.