Svi planovi Možemo! za koje se ispostavilo da se ipak ne može
Stvar je u upravljačkom kapacitetu, kaže A. Mamić. Problem je i to što su si postavili preambiciozne ciljeve, ističe Raos
– Sanirat ću Jakuševac u prvom mandatu – samouvjeren je u kampanji bio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Ipak, jakuševačko brdo na koje je platforma Možemo! u stilu marinaca s Iwo Jime zabila zastavu još prije desetak godina zasad se pokazuje kao nepremostiva barikada. – Uvest ćemo revoluciju u način odvoza otpada u Zagrebu do 1. srpnja – najavljeno je u siječnju, no prekjučer smo doznali da od toga još ništa. – Izgradit ćemo Centar za gospodarenje otpadom, kompostanu, energanu, spalionicu – često se može čuti od članova Možemo!, ali usprkos tome što imaju gotove projekte za neke od tih pothvata, ni tu zasad nema pomaka. – Transparentnost nam je prioritet – poručivali su u kampanji, no čim su zasjeli u Poglavarstvo, ondje je zavladao zavjet šutnje. – Ukidamo mjeru roditelj odgojitelj – govorili su pak u prosincu, no u travnju im je Visoki upravni sud privremeno pomrsio (pro)račun.
Ništa bolje nije prošla ni nakana da osiguraju dovoljno mjesta u vrtićima. Najavljivana su četiri nova do kraja godine, no lopata je bačena samo za jedan vrtić, onaj u Kašini. Još ništa ni od pretvaranja prostora mjesnih odbora u dodatne vrtićke kapacitete, a muke imaju i s obnovom zagrebačkih škola. Šteka i uvođenje novog modela upravljanja jer se mnoga lica iz vremena vladavine Milana Bandića još šetaju hodnicima zgrade na Trgu Stjepana Radića, dok se natječaji na kojima se bira novo vodstvo otežu unedogled pa godinu dana od preuzimanja vlasti i dalje nedostaje više od polovice pročelnika gradskih ureda, i to onih ključnih. Jedan od prvih poteza vlasti bilo je imenovanje novog čelništva Holdinga, a tri mjeseca poslije predsjednik i član uprave megatvrtke dali su ostavke. Sadašnji predsjednik uprave pak bivši je SDP-ovac, a za rukovodeća mjesta u Holdingu poslužili su kadrovi iz redova koalicijskog partnera koji sjede u foteljama šefova Čistoće, Vodoopskrbe i odvodnje, Zagrebačkih cesta, Gradskih groblja... – Neće biti stranačkog kadroviranja, suradnike ćemo birati prema stručnosti – isticali su možemovci, no onda su ih prozivali i u slučajevima izbora novih ravnatelja Mu
Naslijedili smo 20 godina nerada. Svima je jasno da je riječ o gigantskim projektima i ne vidim problem u tome što je dinamika sporija nego što je najavljeno, poručuje Bakić
zeja grada Zagreba, KIC-a, KUC-a Travnog ili pak pročelnice Ureda za kulturu. Ispostavilo se da se ne snalaze baš onako dobro kao što su govorili ni u upravljanju EU projektima pa je tako na Srebrnjaku u vjetar otišlo 60 milijuna eura, a i otvaranje prve pješačke zone, one u Vlaškoj, naišlo je na negativne reakcije dijela javnosti.
Izgovori su sve tanji
Može li Možemo! upravljati gradom ili ipak ne može, odnosno zašto mnogi projekti koje pokrenu zapinju, pitanje je koje sve glasnije postavljaju ne samo njihovi kritičari i skupštinska oporba već i dio birača kao i koalicijski im partner. Gradski i saborski zastupnik platforme Damir Bakić takvo pitanje smatra zlonamjernim.
– Naslijedili smo 20 godina nerada. Planove smo postavili ambiciozno, možda i preambiciozno, no svima je jasno da je riječ o gigantskim projektima. Ne vidim problem u tome što je dinamika sporija nego što je najavljeno – kaže Bakić.
Kao najveći trn u oku načina na koji Možemo! upravlja gradom SDP-ov skupštinar Renato Petek pak navodi transparentnost.
– Inzistirali smo u Skupštini na gradskoj riznici u kojoj bi svaki račun koji je izdao Grad bio dostupan svima. Prijedlog je jednoglasno usvojen, no od realizacije zasad još nema ništa – navodi Petek. Isto je bilo, dodaje, i s javnim katalogom gradskih nekretnina, kao i dogovorom da će se gradski proračun prikazivati na četvrtoj razini. Pavle Kalinić, dugogodišnji suradnik pokojnog gradonačelnika Bandića, smatra pak da je osnovni problem Možemo! nedostatak kompetentnosti.
– To je ekipa koja nikad nije radila u realnom sektoru. Jedno je kritizirati, a drugo doći u poziciju odlučivanja. I prije je bilo propusta, sada ih je još više. Jedini lijek za ovu situaciju su novi izbori – ističe Kalinić. Da je platforma zakazala, slaže se i HDZ-ov skupštinar Mario Župan.
– Sve što rade dokaz je da nemaju viziju ni rješenja – kaže on. Osnovni problem koji stvara sve ostale je, drži, cenzura sustava.
– Gradonačelnik na stolu u svom uredu ima višemetarske hrpe papira koje mjesecima čekaju potpis. To je kao da šef nekog lokala svaki put kada treba izdati račun zove direktora poduzeća. Tomašević bi trebao imati više povjerenja u svoje ljude i pustiti stručne službe i pročelnike da rade svoj posao te shvatiti da je gradonačelnik svih Zagrepčana, a ne samo simpatizera platforme Možemo! – poručuje Župan.
Da se u Zagrebu događa sve ono čega su se pribojavali politički oponenti i dio javnosti koja nije glasala za Možemo!, smatra i analitičarka Ankica Mamić.
– Činjenica je da Možemo! ne može, kao što je činjenica i da su svi izgovori koje serviraju sve tanji. Odgoda uvođenja novog modela odvoza otpada pokazala je da ne postoji stvarni kapacitet gradske vlasti da u godinu dana riješi problem koji je Zagrepčanima jedan od najvitalnijih. Ne vidim da je tu riječ samo o vremenu već o upravljačkom kapacitetu koji ova vlast nema – ističe
Ankica Mamić.
Nije ovo prvi put da se u nekoj modernoj demokraciji pred stranku lijevog, progresivnog usmjerenja postavljaju velika očekivanja koja se ne obistine dovoljno brzo pa slijedi razočaranje, objašnjava pak Višeslav Raos, docent na Fakultetu političkih znanosti.
– Slično je prošao i Barack Obama. Situaciju platformi Možemo! pogoršava i to što su si i sami nabili ambiciozne ciljeve koji se teže ostvaruju jer takve stranke često dolaze na vlast kao prevrat nakon dugogodišnje vladavine prethodnika – kazuje Raos. Očekivanja takve stranke i očekivanja birača proizvedu situaciju raskoraka između očekivanja i realnosti, nastavlja on.
– Problem stvara i to što se možemovci iz zakonskih razloga nisu mogli riješiti Bandićevih kadrova, a u niz resora vidimo da im oni bacaju klipove i nesuradljivi su, izvana i iznutra – dodaje. Treći je problem, smatra Raos, SDP koji u koalicijama nije navikao biti nečiji mlađi partner, a muke im zadaje i netipičnost vlastite stranačke organizacije.
– Ona se sastoji od uske jezgre koja nosi priču od početka i jasnog je lijevog profila. Ljudi koje su privukli u lokalnim ograncima često s njima ne dijele iste političke vrijednosti. S druge strane, prema istraživanjima, njihov je prosječni birač liberal. Liberalno biračko tijelo i zeleno lijevo članstvo nisu isto pa je velik izazov za stranku pomiriti jaz između sebe i birača – ističe. Peti je problem, nastavlja, ekipiranost.
Izazovi nisu nepremostivi
– Najveći izazov pred njima je pronaći kvalitetan upravljački kadar koji nije povezan s bivšom vlasti. Ako to uspiju u sljedećih godinu dana, imaju šanse. U prilog im ide i podrška birača. Zagrepčani i dalje vjeruju u njihovu priču. Izazovi koji su pred njima nisu nepremostivi, no bit će teško – zaključuje Raos.
Na cenzuru sustava upozorava HDZ-ov skupštinar Župan, a SDP-ovac Petek na netransparentnost