Nas u Večernjem listu zaintrigirao je autobiografskom djelu kako ga je Riba prezentirao, rekao je Goran Gerovac
Brojni kolege, posebno iz Specijalne policije, među njima i najdugovječniji zapovjednik Specijalne jedinice MUP-a Zdravko Janić, brojni suborci, prijatelji i znanci, napunili su Gradsko kazalište Zorin dom u Karlovcu kako bi bili dijelom promocije knjige “Grom-13, frende, gotovo je...” Karlovčanina Alenka Ribića Ribe. Ovu jedinstvenu autobiografiju, koju je izdao Večernji list, Alenko Ribić posvetio je, kako je rekao, godinama (točnije tri desetljeća) koje je proveo u specijalnim postrojbama MUP-a, u kojima je stekao zavidno iskustvo i znanje cijenjeno i na međunarodnoj razini.
Sigurno će se prepoznati
– Proveo sam 30 godina u specijalnim postrojbama MUP-a, od toga više od dva desetljeća u samom vrhu Specijalne policije i onda odjednom, naprasno, rečeno mi je da nisam više dio tima, da se na mene ne računa. Iskreno, ja sam mislio da smo svi u Hrvatskoj jedan tim, no prevario sam se. Pokupio sam se, nisam od onih koji kleče pred ikim, posebno ne pred onima koji su u stručnom smislu ispod moje razine. I tu je počela moja agonija, nezadovoljstvo o kojem nisam nikome govorio, koje sam odlučio pretočiti u knjigu. Da se ne zaboravi. Pisao sam dan i noć, čak sam i u šetnju uz Koranu nosio bilježnicu i upisivao sjećanja. Napisao sam knjigu za dva, tri mjeseca. Ona je spomenik Specijalnoj policiji, mojim kolegama, našim životima. Nisam previše pisao o ratu, u knjizi nema zemljovida, topničkih dnevnika, raketiranja. Pisao sam o emocijama koje smo proživljavali na terenu, o čemu smo razgovarali, posebno dan prije akcije, kada ne znate hoćete li se živi vratiti, o tome kako nas je smrt Dražena Petrovića pogodila na terenu, u kojim smo teškim uvjetima ratovali na Velebitu na minus 25 stupnjeva i zašto su to dani na koje smo ponosni. Pričam o svojim suborcima, o ratnim liječnicima koji su dijelili našu sudbinu, o tome kako smo spašavali mladiće koji su prebjegli iz JNA, kako sam čuvao strane državnike, Svetog Oca, dakle i o svemu što sam prošao nakon rata, kada sam ostao u MUP-u i napredovao sve do pomoćnika zapovjednika za operativne zadaće u Zapovjedništvu specijalne policije MUP-a. Ne spominjem lokacije, ne navodim imena, tek ponegdje nadimak, no siguran sam da će se svi u knjizi prepoznati, pa i oni koji su mi učinili nepravdu i kojima to ostavljam na njihovoj savjesti – kazao je Alenko Ribić Riba na promociji. Ideju o pisanju knjige povjerio je, kaže, Goranu Gerovcu, prijatelju iz mladih dana, novinaru i uredniku Večernjaka, koji mu je ponudio da to učini u okviru Večernjakove biblioteke i dao mu smjernice kako da svoj životni put pretoči u štivo poučno i za generacije koje dolaze.
– Ribu sam upoznao na Facebooku naše srednjoškolske generacije – na nogometu i tada mi je postalo jasno da je riječ o dečku koji ne bježi od odgovornosti. Takav je i danas. Uz to je odličan pripovjedač i zato me nije iznenadilo kada mi je najavio da će postati pisac. U Večernjem listu glavnog urednika Dražena Klarića i mene zaintrigirao je neuobičajen pristup autobiografskom djelu kako ga je Riba prezentirao. Nije bilo šablona, povijesnih spektakala, nije bilo predvidivih i nemaštovitih nosećih sekvenci. Rekao je da će napisati ono što je proživio, ali kroz niz malih, svakodnevnih stvari, i dobrih i loših, teških i radosnih i kroz njih oslikati jednu generaciju i njezino vrijeme. Iznenadilo me samo kako je sve to uspio napisati u tako kratkom roku! I zato će čitatelj u ovoj knjizi saznati puno o prošlom i današnjem Karlovcu. O tome kako država i domovina ne moraju uvijek biti jedno te isto, o tome zašto Zvone Boban i Dražen Petrović mogu mijenjati stanje na prvoj liniji fronte, o tome kako nogomet i tribine Maksimira mogu biti životnom školom, o tome kako ti ni najgore zle namjere ne mogu oduzeti ono što si postigao žrtvujući se i kako tuđi satovi ne mogu odrediti da je tvoje vrijeme prošlo – kazao je G. Gerovac na promociji. Dodao je da je posebnost Ribina pisanja i u tome što ni u jednom trenutku ne dovodi u pitanje svoju lojalnost, džentlmenstvo, svoje poštovanje prema institucijama u kojima je bio i prema većini kolega i suradnika s kojima je desetljećima radio. Nanesenu je nepravdu koju je doživio podastro činjenicama, držeći distancu, znajući da su one najveći teret na savjesti onih koji su sudjelovati u egzistencijalnom zaplotnjaštvu.
Glas protiv sustava
Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista, kazao je da nije bilo nikakve dileme vezane za izdavanje ove knjige s obzirom na jedinstvenu autorovu priču.
– Izdavanjem ove knjige htjeli smo omogućiti malom čovjeku da digne glas protiv sustava, da upozori na devijacije u sigurnosnom sustavu, jer nije normalno da se sustav rješava svojih ljudi koji su u naponu životne snage i u profesionalnom zenitu. Umjesto da se iskoristi njihovo znanje, da ih uvažavaju oni koji predstavljaju državu kojoj su dali toliko, tjera ih se kao da nisu potrebni. Nažalost, takvih priča ima još – kazao je Žarko Ivković i zahvalio Ribi na svemu što je dao za Hrvatsku.
Knjiga “Grom-13, frende, gotovo je...” sigurno će dobiti nastavak, najavio je njezin urednik rekavši da “uzbuđenja tek predstoje” s obzirom na to da je ostalo još dosta događanja i priča u Ribinoj biografiji koje čekaju na svoje ukoričenje.
– Iza Ribe su ostale godine za koje bi bilo pretenciozno očekivati da će sve stati u samo jednu knjigu, ostali su brojni ljudi, prijatelji, suborci, suigrači, ostala su sjećanja i događaji koji zajedno s vremenom čine povijest. Ostale su još neke knjige koje se već u ovom trenutku negdje same pišu i uređuju i s kojima će suvremenici polemizirati, a budući biti zahvalni što je netko imao talenta, volje i odlučnosti da ih napiše –
• dodao je Gerovac.