Kompleksaši kasne jer su zabrinuti da ih nitko neće primijetiti budu li točni

Putinova bivša supruga Ljudmila jednom je ispričala novinarima da je za njega kašnjenje od sat i pol bilo normalno dok su još hodali. Pokazalo se da se regularna neuljudnost pretvorila u sustavnost zločina

Zakasnio joj je, a onda je krivnju svalio na nju, tvrdeći da je zakasnila ona. Imao je skup sa svojim pristašama u Pennsylvaniji 3. kolovoza 2018., i objašnjavao da je tri tjedna prije u Engleskoj četvrt sata čekao kraljicu. “Čekao sam s kraljičinom gardom, divni ljudi. Došao sam 15 minuta ranije i čekao sa svojom ženom, i to je u redu. To je kraljica, zar ne? Možemo čekati. Ali došao sam ranije”. No ima snimka na kojoj Elizabeta II. stoji sama u svečanoj loži tih 15 minuta, razgovara s gardom i čeka Trumpa.

Tako je i Milanovićev ured objavio da nije zakasnio on nego ona, i da je šefica finske vlade došla u njegove dvore s pola sata zakašnjenja. Ali snimka ne laže. Na njoj vidimo najmlađu premijerku na svijetu, 36-godišnju Sannu Marin, kako stoji u velebnoj dvorani za primanje na Pantovčaku i čeka. I čeka. I čeka.

Izgledalo je kao da ne pripada onamo. Sitne građe, odjevena u jednostavnu bijelu haljinu, još je više odskakala od hrvatskih domaćina, sve smrknutih ljudeskara u odijelima, kao jaje jajetu nalik neuljudnom domaćinu. Ne skidajući osmijeh s lica – pomalo namješten, pomalo vragolast – mimo protokola uputila se na drugi kraj sale, privučena veličanstvenom slikom Miljenka Stančića. Tito je imao vrhunski ukus za umjetnine, a divovski “Grad Varaždin”, nostalgični i pomalo apstraktni prikaz umjetnikova baroknog rodnog grada, kruna je kolekcije na Pantovčaku.

Sanna Marin učinila je ono što rade svi dok čekaju, krenula je u razgledavanje okoline. Zahvaljujući tome doznali smo mnogo o njoj: da nije lutka kojoj muškarci određuju mjesto; da joj je korak čvrst i odmjeren pa da je zacijelo i ona takva; da je znatiželjna i neformalna; i konačno, da ima dobar ukus za umjetnine, iako je radničkog porijekla i praktičnog obrazovanja. Nakon što je obišla Stančića, za što joj je trebalo 6-7 koraka, privukla joj je pažnju druga slika, olujno more Mencija Clementa Crnčića. Zadubila se u nju. Barok nije nešto blisko Fincima, ali more jest; Crnčić je naslikao uvjerljive hridine, žestoke valove i opasne oblake, ali i malen svjetionik s desne strane.

Je li Sanna Marin u tom sudaru elemenata prepoznala situaciju države koju vodi? Je li primijetila svjetionik, kao dobar znak? Začula je da se Milanović vraća pa se, opet polako i odmjereno, vratila pristojno na svoje mjesto, ne skidajući osmjeh.

Točnost je uljudnost kraljeva, rekao je Luj XVIII. S jedne strane, kralj i ne može biti uljudan na neki drugi način – ne može ustati sa stolca kad uđe žena, ne može nikom pridržati vrata, ne može skinuti šešir u znak poštovanja. S druge strane, Lujevi prije njega mogli su si priuštiti da se ukazuju kad žele, i da ih drugi čekaju do besvijesti, ali on je živio nakon što je njegov zlosretni imenjak završio pod giljotinom. Ne samo da je Luj XIV. bio Kralj-Sunce, nego je mogao izlaziti i zalaziti po volji; međutim, Luju XVIII. revolucija je ukinula božansku vlast i smio je izlaziti i zalaziti samo prema točno određenom rasporedu – koji su mu određivali drugi.

Eto, u tim božanskim, predrevolucionarnim vremenima oduvijek živi Putin, zloglasan po kašnjenju. On čak ima normativ koliko koga pušta da čeka: europski premijeri i predsjednici čekali su ga minimalno sat vremena, što nije puno ako se uzme u obzir da je 2013. godine Viktora Janukoviča, tada ukrajinskog predsjednika, pustio čekati četiri sata. Američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerryja držao je na iglama tri sata 2012. godine u Moskvi, Papi je jednom zakasnio tek 50 minuta, što je valjda znak poštovanja, a za Elizabetu II. se 2003. godine prisilio da okasni pišljivih 14 minuta.

Igra moći? Svakako, ali možda i nešto dublje. Naime, Putinova bivša supruga Ljudmila jednom je ispričala novinarima da je takav bio i u mladosti, da je za njega kašnjenje od sat i pol bilo normalno dok su još hodali.

Pokazalo se da je ruski kradljivac tuđeg vremena postao i kradljivac tuđeg teritorija, a regularna neuljudnost pretvorila se u sustavnost zločina. No ima i jedna druga teorija o tome zašto ljudi kasne, a to je zbog osjećaja manje vrijednosti – kompleksaši se brinu da ih nitko neće primijetiti budu li točni pa si tako dodaju na važnosti. U tom bi slučaju ovaj rat, sa svim komplikacijama i tragedijama, bio izazvan neshvatljivim kompleksom: osjećajem da je Rusija, iako je najveća zemlja na svijetu, još uvijek premalena i da je treba povećati aneksijama tuđih područja.

Demonstracija hladnokrvnosti u Predsjedničkim dvorima ipak je bio lakši test za Sannu Marin. Pustite Finca na miru i bit će vam zahvalan. Pogledajte je, međutim, kako nasmiješeno podnosi Plenkovićev zagrljaj i poljubac, što su dva najveća užasa od kojih sjevernjak strepi pred nepoznatima. Žena ima živce od čelika.

Demonstracija hladnokrvnosti u Predsjedničkim dvorima bio je lakši test za Sannu Marin. U Banskim dvorima nasmiješeno je podnijela zagrljaj i poljubac - dva najveća užasa za sjevernjake