Piše Ivana Jakelić

Egipat je zemlja u kojoj živi oko 98 milijuna, a Filipini broje oko 105 milijuna stanovnika. Zamislite da kompletne populacije jedne ili druge zemlje lutaju svijetom. Teško zamislivo, zar ne? No u ovom trenutku populacija koja bi brojem otprilike odgovarala kompletnom stanovništvu bilo Egipta bilo Filipina luta svijetom. Kako je nedavno izvijestio UNHCR, trenutačno svijetom luta oko sto milijuna ljudi koji su svoje domove morali napustiti zbog ratova, nasilja, gladi, suše, klimatskih promjena... Stravičan je to podatak, a situacija se pogoršala s početkom ruske agresije na Ukrajinu, što je dovelo do najveće izbjegličke krize od završetka Drugog svjetskog rata.

Problemi s nestašicom hrane

Izbjeglička kriza mogla bi još nabujati zbog sve izraženijih problema s hranom, a ti problemi postaju sve veći što rat u Ukrajini dulje traje jer ta je zemlja jedan od većih svjetskih proizvođača i izvoznika žita. Zajedno s Rusijom Ukrajina proizvodi trećinu svjetskih zaliha pšenice. No ratna su razaranja proizvodnju pšenice onemogućila, a kako žito od Ukrajine kupuju mnoge države u Africi, kontinentu koji ima dugačku povijest enormnih ljudskih žrtava zbog nestašice hrane i gladi, broj prisilno raseljenih uskoro bi mogao dodatno eskalirati. To da ljudi umiru od gladi u 21. stoljeću je nevjerojatno, no zbog ruskih blokada luka u kojima je uskladišteno ukrajinsko žito cijeli je svijet ponovno na rubu gladi. Da je glad, koja se uz rat, kugu i smrt smatra jednim od četiri biblijska jahača apokalipse, jedan od alata Vladimira Putina da pobijedi u besmislenom, krvavom ratu koji je pokrenuo, nedavno je potvrdila i Margarita Simonjan, šefica ruskog državnog propagandnog TV kanala RT i pripadnica zbora Putinovih trbuhozboraca. Govoreći na ekonomskom forumu u St. Peterburgu, kazala je da je glad jedan od načina koji bi mogao pomoći Rusiji da izađe iz međunarodne izolacije. Objasnila je da je izazivanje svjetske gladi plan na kojem Putin zdušno radi, jer smatra da će mu to pomoći da izvede Rusiju iz izolacije i prisili Zapad da joj ukine sankcije.

– Što se tiče toga da ljudi žele jesti, nedavno se u Moskvi pojavila cinična šala. Glasi: “Sva naša nada leži u gladi”. To znači da će sada početi svjetska glad. A Zapad će ukinuti sankcije i s nama biti prijatelj zato što će shvatiti da to mora. Shvatit će da je nemoguće ne biti prijatelj s nama – zlokobno je ostatku svijeta poručila Margarita Simonjan.

Ratna razaranja u Ukrajini i sve posljedice koje iz njega proizlaze, prije svega vrlo vjerojatna skora globalna nestašica hrane, bez sumnje će natjerati mnoge ljude da napuste svoje domove. Na to je upozorio i UNHCR u svojem izvješću navevši da je trenutačan broj od sto milijuna prisilno raseljenih ljudi najveći u posljednjih deset godina. Kada se to stavi u kontekst brojeva, UNHCR navodi da je na koncu 2021. u svijetu bilo 89,3 milijuna prisilno raseljenih osoba. Od te brojke 53,2 milijuna bilo je interno raseljeno, znači unutar matičnih zemlja, dok je lani u svijetu bilo 27,1 milijun izbjeglica. Do svibnja 2022. broj prisilno raseljenih osoba narastao je na sto milijuna. Strašan je i podatak da su neke od prisilno raseljenih osoba morale bježati i po više puta, a jedan od razloga za te bjegove su oružani sukobi visokog ili srednjeg intenziteta. Podaci Svjetske banke kažu da su se tijekom 2021. godine 23 zemlje, u kojima ukupno živi 850 milijuna ljudi, suočile s takvim oružanim sukobima.

– Ako uza sve što sam nabrojio – ratove, kršenje ljudskih prava i klimu – imate i krizu s hranom, logično je da će se ubrzati trendovi povezani s prisilnim raseljavanjem stanovništva. Broj od sto milijuna prisilno raseljenih ljudi u svijetu je zapanjujući, a lani je postavljen i rekord koji nikada nije trebao biti postavljen. Tijekom 2021. oko 23 milijuna ljudi raseljeno je unutar svojih zemalja zbog ekstremnih vremenskih prilika. Ovo mora biti poziv na buđenje za rješavanje i sprečavanje destruktivnih sukoba, okončanje progona i rješavanje temeljnih uzroka koji tjeraju nevine ljude da napuste svoje domove. Da bi se preokrenuo ovaj trend, jedini odgovor je mir i stabilnost kako nevini ljudi ne bi bili prisiljeni kockati se između akutne opasnosti kod kuće ili nesigurnog bijega i progonstva – kazao je Filippo Grandi, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, dok je prezentirao zastrašujuće brojke ljudske patnje.

Da bi svjetska izbjeglička kriza mogla dodatno eskalirati, slaže se i Anđelko Milardović iz Instituta za migracije i narodnosti, koji kaže da je posljednjih godina prema podacima UN-a stalno u pokretu između 275 i 285 milijuna ljudi.

– Podaci UN-a kažu da je od tog broja oko sto milijuna ljudi prisilno raseljeno iz raznih razloga. Zapravo sve migracije mogu se promatrati po modelu HSS – hrana, seks i sigurnost. Ako u nekoj zemlji nema hrane, ljudi se kao i sva druga živa bića pokreću i traže hranu. Kada nađu hranu, bitno im je da stvore sigurne uvjete za život i reprodukciju. Rat u Ukrajini pogoršava postojeću situaciju jer je do sada zbog rata izbjeglo oko 13 milijuna Ukrajinaca. Dio njih interno je raseljen, dio je otišao izvan Ukrajine, a 90 posto prisilno raseljene ukrajinske populacije čine žene i djeca, što će se negativno odraziti i na demografsku sliku. Loše je i što se prisilno raseljavanje sve češće povezuje s klimatskim promjenama pa će i klimatskih migranata biti sve više – kaže Milardović.

Crne prognoze zbog klime

Da su klimatske promjene sve češći uzrok prisilnih migracija, u svom izvješću upozorava i UNHCR, koji navodi da će do kraja stoljeća globalna temperatura porasti u prosjeku između 2,1 i 3,5 stupnjeva u odnosu na vrijeme prije 100-150 godina. A takav porast temperature dovodi i do promjena u ekosustavima koje rezultiraju sušama, poplavama, nestašicama hrane... Nakon što su lani 23 milijuna ljudi zbog posljedica klimatskih promjena morala biti raseljena unutar svojih zemalja, ne baš optimistične procjene kažu do bi do 2050. klimatske promjene mogle biti razlog prisilnog raseljavanja između 200 milijuna i milijardu ljudi na svijetu.

Zbog klimatskih promjena većina se svjetskih vlada zaklinje u provođenje zelenih politika. No klimatolog Branko Grisogono upozorava da se pod zelenim politikama svašta prodaje.

– Osobno ne znam nijednu vladu koja nešto radi po tom pitanju. Zelena politika pojam je koji je izmislio Bruxelles, pod tim se svašta prodaje i to zapravo služi za skrivanje prave istine. Kada bi se nešto uistinu htjelo napraviti, rapidno bi se trebala smanjiti proizvodnja stakleničkih plinova, rapidno bi se trebala smanjiti sječa šuma, kao što bi se i rapidno trebalo smanjiti zagađenje mora plastikom. Pa već sada smo ostali bez 50 posto koralja u svjetskim morima. A bez koralja nema planktona, što znači da je ugrožen cijeli hranidbeni lanac. Posljedica toga je da nestaju biljne i životinjske vrste, a još nisam čuo da se nešto što nestane može ponovno stvoriti. Da bi se sve ovo popravilo, morao bi se promijeniti kompletan obrazac postupanja, no bojim se da do toga neće doći – kaže Grisogono.

On smatra da su klimatske promjene dijelom razlog prisilnih raseljavanja, no da ipak glavni razlog toga leži u neravnomjernoj raspodjeli resursa i bogatstva. Koliko je ta raspodjela bitna, može se vidjeti nakon izbijanja rata u Ukrajini jer, kako kaže Milardović, onaj tko ima žito i ulje vlada svijetom.

– Kada ovo što se sada događa u Ukrajini stavite u kontekst pandemije COVID-19, ispada da od četiri biblijska jahača apokalipse mi trenutačno imamo tri. Prvo je bila pandemija pa je došao rat, koji je ili će generirati glad. S ratom, pandemijom i gladi dolazi i smrt – slikovito objašnjava Milardović.

Europsko licemjerje

Detektiranje uzroka prisilnog raseljavanja sto milijuna ljudi slaba je utjeha svima onima koji su istjerani iz svojih domova. Ukrajinci su trenutačno najbrojnija nacija u prisilno raseljenoj populaciji koja luta svijetom jer ih ima 13 milijuna. Iza njih slijede Sirijci (6,8 milijuna), Palestinci (5,8 milijuna) i Venezuelci (4,4 milijuna). Zabrinjavajući je podatak da djeca čine 30 posto svjetske populacije, ali i 42 posto prisilno raseljenih osoba. Što se tiče zemalja koje zbrinjavaju izbjeglice, zanimljivo je da se o problemima tih nesretnika više brinu zemlje s niskim i srednjim prihodima koje ugošćuju oko 85 posto svjetskih izbjeglica. Lani ih je najviše bilo u Turskoj (3,7 milijuna), zatim u Jordanu

(3 milijuna), Kolumbiji (1,7 milijuna), Ugandi (1,5 milijuna) i Pakistanu (1,4 milijuna). Što se tiče Europe, najviše izbjeglica ima u Njemačkoj, jer ih je primila 1,2 milijuna.

Ukrajinska kriza pokazala je i europsko licemjerje jer drukčije tretira ukrajinske izbjeglice od sirijskih i afganistanskih iz 2015. Jer dok su Ukrajinci koji su pobjegli od ratnih razaranja odmah zbrinuti, mnoge europske zemlje od sirijskih i afganistanskih izbjeglica branile su se i još se brane žilet-žicama na granicama, masovno pri tome kršeći ljudska

• prava.