Politička korektnost i kultura otkazivanja fenomeni su koji dolaze iz SAD-a i još nisu naišli na prihvaćanje u hrvatskoj javnosti. U Hrvatskoj vlada kultura vrijeđanja, a ne otkazivanja
diskriminacije ovisi o tome da priznajemo postojanje spola, iako svatko ima pravo na vlastito izražavanje rodnog identiteta bez straha i diskriminacije. Rowling je izazvala gnjev progonitelja jer je napisala: “Odijevaj se kako god želiš. Zovi se kako god hoćeš. Spavaj s bilo kojom odraslom osobom koja te želi, dobrovoljno. Živi svoj najbolji život u miru i sigurnosti. Ali tjerati žene da ostanu bez posla zato što kažu da je spol stvaran?” Njezin naknadni tvit: “Ako spol nije stvaran, onda nema istospolne privlačnosti. Ako spol nije stvaran, onda je proživljeno iskustvo žena izbrisano. Volim i poštujem trans osobe, ali brisanje koncepta spola uklanja mogućnost mnogima da smisleno raspravljaju o svojim životima. Izreći istinu nije mržnja”, nije umanjio bijes neistomišljenika.
Većinsko mišljenje
Kultura otkazivanja ne tiče se danas samo svijeta šoubiznisa, Johnnyja Deepa i Amber Heard koji su zbog svog turbulentnog braka bili u ulozi i progonitelja i progonjenoga, nego je poprimila daleko šire razmjere. I koriste je jednako i ljevica i desnica. Iako kultura otkazivanja ima pozitivne učinke u borbi protiv rasne diskriminacije, mizoginije, homofobije, nasilja, ima i negativne zbog kojih je 150 svjetskih intelektualaca, pozdravljajući borbu za rasnu i socijalnu pravdu i veću jednakost i inkluzivnost u društvu, upozorilo da slobodna razmjena informacija i ideja, žila kucavica liberalnog društva, svakodnevno postaje sve suženija te da se cenzura se sve više širi u našoj kulturi i moda javnog sramoćenja te ostracizma... Također, i papa Franjo početkom godine upozorio je na oblik ideološke kolonizacije, onaj koji ne ostavlja prostora za slobodu izražavanja i koji sada poprima oblik “kulture otkazivanja” koja napada mnoge krugove i javne institucije. Slučajno ili ne, ta njegova izjava uslijedila je nedugo nakon što je u javnost procurio interni dokument Europske komisije po kojem su božićni blagdani trebali postati “doba praznika” u EU! Poznati australski pjevač Nick Cave, koji je nastupio u Zagrebu, kulturu otkazivanja nazvao je antitezom milosrđu, a pokušaje da se nepopularni stavovi odstrane iz javnog prostora usporedio s lošom religijom koja se otela kontroli...
Jedan od naših vodećih politologa, profesor Tihomir Cipek sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, napominje da pozitivni učinci govora koji uvažava sugovornika nisu proizašli isključivo iz nove filozofije političke korektnosti ili straha od kulture odstranjivanja koja često sprečava da se vidi i označi ono što je očigledno.
– Na primjer da je kršćanska etika jedna od osnova Europe i njezinog pravnog i političkog poretka. Riječ je o dugotrajnom procesu uljuđivanja koji podrazumijeva kontrolu nad osjećajima. A ta kontrola omogućuje izgradnju mira i demokratske političke zajednice, kako je to opisao Norbert Elias u knjizi “O procesu civilizacije”. Civilizacija, dakle, podrazumijeva neku vrstu suzdržavanja, nije pristojno uvijek reći sve što se misli. To je norma koja nam omogućuje da izgradimo zajednički život. S druge strane zajednica nestaje kada se zastupa druga krajnost. Da se ne može reći ništa što bi moglo dovesti osjećaje drugih ljudi u pitanje, povrijediti njihove stavove, to je loše i za demokraciju. Ona se temelji na tomu da su ljudi sposobni promijeniti svoje stavove. Zbog toga ste izvrsno primijetili da kultura otkazivanja, koja postoji i na ljevici i na desnici, svojim moraliziranjem onemogućuje demokratsku raspravu. Naime, vlastita se pozicija apsolutizira i svako se drugačije mišljenje ne smatra samo pogrešnim, što je u demokraciji legitimno, nego prije svega nemoralnim. Nakon toga rasprava više nije moguća – upozorava Cipek.
Zašto je kultura otkazivanja postala toliko dominantna na Zapadu u virtualnom svijetu, danas neodvojivom od stvarnog, iako pored pozitivnih strana ima obilježja totalitarnih sustava?
– Kultura otkazivanja pokazuje kako se na Zapadu izbjegava rasprava o temeljima političkog poretka. Došlo je, kako je to pokazao njemački sociolog Wolfgang Streeck, do novog razumijevanja političkih konflikata. Nekada je u središtu sukoba bio način raspodjela materijalnih dobara i središnje je pitanje radničkog, seljačkog i nacionalnog pokreta bilo tko dobiva više, a tko manje. Danas je središnje pitanje što je ispravan način života. Što čini nečiji identitet. A identitet, koji se ogleda u ispravnim stavovima i u “ispravnom” načinu potrošnje i životu treba pokazati da je pojedinac “jedinstven i neponovljiv”. Nekada u industrijskom društvu trebalo je pokazati da je pojedinac spreman ispuniti društvene obaveze prema obitelji, domovini, društvu, pa i državi, koja nije bila reducirana na servis građana, već je imala važne modernizacijske zadaće. Vrlina je bila sposobnost prilagođavanja pojedinca društvenim normama. U novom informatičkom društvu, kako je to pokazao Andreas Reckwitz, osnovna zadaća pojedinca je samoostvarenje, isticanje izvrsnosti, svatko je nadaren, kozmopolita, jede bio, vozi električni automobil. Nova srednja klasa svoje privilegije smatra vrlinom, a one koje ih ne dijele smatraju nemoralnim, građanski nekompetentnim i na njih primjenjuju “kulturu odstranjivanja”. Naravno, vrijedi i obrnuto pa se univerzalne liberalne i demokratske vrijednosti proglašavaju urotom elita – govori Cipek.
Kultura otkazivanja proširila se diljem Zapada posljednje desetljeće, no zanimljivo je da je prvo korištenje riječi “cancel” u šoubiznisu bilo mizogino, kako su zabilježili istraživači koji su se bavili poviješću njezina nastajanja. Prije tri desetljeća poznati glumac Wesley Snipes u filmu New Jack City izgovorio je djevojci nakon grubog prekida veze “Otkazao sam tu k...u. Kupit ću si drugu”, a dva desetljeća poslije slavni reper Lil Wayne spominje tu rečenicu iz trilera u svojoj pjesmi. I konačno 2014. otkazivanje postaje popularno nakon što je u realityju “Love and HipHop: New York” jedan kandidat rekao drugome: “Otkazan si.” Taj trenutak je postao viralan na Twitteru i te riječi su dobile masovnu uporabu. Godinu poslije Black Twitter, koji okuplja Afroamerikance zbog ukazivanja na probleme s kojima se suočavaju u svojoj zajednici, počinje koristiti “You’re canceled” kao reakciju na nešto za njih uvredljivo i ugrožavajuće. Kultura otkazivanja zaživjela je osobito za vrijeme #MeToo pokreta koji je postao viralan 2017. nakon što su žene diljem svijeta počele koristiti hashtag kako bi svjedočile o doživljenom zlostavljanju zbog čega su mnogi utjecajni seksualni zlostavljači maknuti s pozicija, a neki i sankcionirani. No u međuvremenu je otišla predaleko, i u progon onih koji se ne slažu s većinskim mišljenjem gdje god bili i koji se usude usprotiviti onom što sljedba na Twitteru smatra da je ispravno. Inače, tu mrežu najviše koristi generacija Z rođena krajem 90-ih te početkom ovog stoljeća i milenijalci. Ako vas označe neprijateljem, iskopat će vam sve što ste ikad napisali ili izjavili na društvenim mrežama, makar tada bili samo nezreli klinac, i iskoristiti protiv vas. Filozof dr. sc. Marko Kos s Odsjeka za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta ističe da se kultura otkazivanja (cancel culture) pokazuje kao novi obrazac ponašanja i/ili praksa na društvenim mrežama, čvrsto vezana na raspravu o preraspodjeli moći i viktimizaciji te autoviktimizaciji.
Učinkovitost progona
– Kada govorimo o preraspodjeli moći mislim na otvaranje prostora za novu organizaciju društvene strukture u kojoj je “nepoželjnima” oduzeta moć, ali i glas, u javnosti. U mnogočemu kultura otkazivanja podsjeća na suvremene interpretacije starogrčkog ostracizma – politički (ali ne i pravni) proces kojim se nepoželjne građane Atene kažnjavalo izgnanstvom iz polisa na deset godina. No, tada pojedinci nisu gubili pravo glasa i imovinu, a suvremeni kontekst je mnogo radikalniji i nerijetko traži kažnjavanje nepodobnih tako da im se naruši radni odnos, mogućnost budućeg zapošljavanja i sudjelovanje u osnovnim društvenim interakcijama. S druge strane kultura otkazivanja nužno je vezana uz prepoznavanje drugih ili samog sebe kao žrtve nečijih djela, bilo riječima ili fizičkim interakcijama. Ovako postavljen problem otkazivanja pokazuje da oštrica ove vrste ostracizma može biti okrenuta gotovo prema svakome tko sudjeluje ili je sudjelovao u javnom životu ili koristio društvene mreže i druge inačice komunikacijskih tehnologija čiji sadržaj može postati javnim. U naravi je kulturnog otkazivanja da njegovi rezultati mogu biti i dobri i loši. Progon može biti opravdan, sjetimo se samo poznatih filmskih producenata, glumaca i pjevača koji su osuđeni za razne seksualne delikte – i zbog koji su iznikli pokreti kao što je #MeToo – govori Kos, dodajući da su pokreti kao #MeToo pokazali da prozivanjem nasilnika žrtve mogu pokušati vratiti dio moći koja im je oduzeta povredom njihova tijela ili drugim oblicima nasilja.
– Uspjeh pokreta #MeToo svakako