Putin će reagirati zbog Kalinjingrada

Opasnost od eskalacije aktualne krize oko Kalinjingrada, ruske eksklave na Baltiku, možda je najlakše dočarati podsjećanjem kako je uopće došlo do ruske aneksije Krima 2014. godine. Nakon pada proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, ruski predsjednik Vladimir Putin odgovorio je aneksijom Krima, blokirajući tako mogućnost da strateški važna luka Sevastopolj, baza ruske crnomorske flote, jednog dana postane baza NATO-a. Sevastopolj je bio jedna od najvažnijih sovjetskih vojnopomorskih baza, a i nakon što je 1954. Krim ustupljen Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, ostao je pod izravnim nadzorom državnog i vojnog vrha. Sevastopolj je na temelju sporazuma iz 1997. i 2010. ostao baza ruske crnomorske flote i nakon raspada Sovjetskog Saveza i proglašenja ukrajinske neovisnosti. Nakon eskalacije ukrajinske krize Putin čak i pod cijenu rata nije želio dopustiti ugrožavanje statusa Sevastopolja, koji zbog geografskog položaja ima strateški značaj za Rusiju. Slično vrijedi i za Kalinjingrad, koji teritorijalno nije povezan s Rusijom. Posljedica je to raspada Sovjetskog Saveza (a znamo što Putin misli o raspadu sovjetskog carstva) te je to područje ostalo prikliješteno između Litve na istoku i Poljske na zapadu. Ruska baltička eksklava je i sjedište ruske baltičke flote i jedina ruska luka na Baltiku u kojoj nema leda tijekom cijele godine. Na tom području Rusi su instalirali zastrašujući vojni arsenal koji sadrži i nuklearne projektile, i to u samom središtu Europe i neposrednoj blizini glavnih europskih prijestolnica. Sve su to razlozi zbog kojih se ovih dana nižu zastrašujuće prijetnje iz Moskve zbog činjenice da je Litva 17. lipnja počela primjenjivati sankcije na uvoz i tranzit željeza, čelika i još nekih roba koje se iz Rusije preko teritorija Litve prevoze prema Kalinjingradu. Sankcijama je otprilike obuhvaćeno 50 posto robe koja je trebala završiti u ruskoj eksklavi. Kao i u slučaju ruske invazije na Ukrajinu, i ove su prijetnje praćene kampanjom koja se temelji na dezinformacijama, lažima i manipulacijama. Prokremaljska propaganda tvrdi da je došlo do “blokade” željezničkog i cestovnog prometa preko Litve prema Kalinjingradu, čime se navodno krši sporazum između EU i Rusije iz 2002. kojim se regulira ruski tranzit do Kalinjingrada, iako to nije točno.

Premda u Moskvi tvrde da je jedina slobodna veza Kalinjingrada s Rusijom ostala ona morska, tranzit putnika i nesankcionirane robe iz kalinjingradske regije i u nju kroz Litvu nastavljen je bez ograničenja. Kopneni tranzit između Kalinjingrada i drugih dijelova Rusije nije zaustavljen. Nema blokade Baltičkog mora za ruske brodove. Nije točno da Litva, kao što to tvrde prokremaljski propagandisti, krši međunarodne obveze i sporazume koje je potpisala. Litva je samo dosljedno primijenila sankcije EU protiv Rusije i nije uvela nikakva dodatna ograničenja za tranzit između Kalinjingrada i Rusije, premda proruski propagandisti upravo litavsku “blokadu” željezničkog i cestovnog prometa do Kalinjingrada navode kao casus belli za novu eskalaciju rata, koji bi time prerastao u otvoreni sukob Rusije i NATO-a, s obzirom na to da je Litva njegova članica i da bi napad na njezin teritorij, u skladu s člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora, bio napad na cijeli savez.

Zato ne treba sumnjati da će Rusija ostvariti svoje prijetnje, iako trenutačno nitko ne zna što to točno znači, osim što su u Moskvi precizirali da mjere koje će Rusija poduzeti neće biti samo diplomatske, nego “praktične”, i da će pogoditi građane Litve, što snažno podsjeća na “vojno-tehničke mjere” kojima je Putin još u prosincu prošle godine najavio rat što će ga nekoliko mjeseci kasnije pokrenuti protiv Ukrajine. Putin sigurno ima planove kojima je cilj ojačati stratešku poziciju Kalinjingrada, što možda uključuje i koridor Suwalki, uski pojas između Poljske i Litve, čijim bi osvajanjem ruske snage uspostavile teritorijalni kontakt između Bjelorusije (u kojoj je na vlasti proruski režim) i Kalinjingrada i prekinule kopnenu vezu između baltičkih država i Poljske, što bi ugrozilo cijelo sjeverno krilo NATO-a. Ni Putinova vizija obnove ruske moći, koja se, na žalost, svodi isključivo na teritorijalna osvajanja, ne djeluje ohrabrujuće, s obzirom na to da u Moskvi već neko vrijeme otvoreno propituju neovisnost i suverenost baltičkih republika, koje su svojedobno bile u sastavu Sovjetskog Saveza. Kao što je poznato, Putin cijeli prostor nekadašnjeg Sovjetskog Saveza zapravo smatra povijesnim ruskim teritorijem. Određenu nadu pruža jedino činjenica da je Rusija u ovom trenutku iznimno opterećena invazijom koju je pokrenula protiv Ukrajine i da je malo vjerojatno da će se odlučiti na puni napad na Litvu i pokušaj osvajanja koridora Suwalki. Međutim, i drugi pokušaji ruske odmazde, poput, primjerice, ruske pomorske blokade Litve, mogu biti podjednako opasni.

Putin sigurno ima planove kojima je cilj ojačati stratešku poziciju Kalinjingrada, što možda uključuje i osvajanje koridora Suwalki između Poljske i Litve