S potonućem socijaldemokracije nestaje čak i nepoželjni duopol

Što će to biračima ponuditi “otpadnici” iz SDP-a, u čijem rječniku “teren” znači bitku za pozicije, a ne izlazak među birače?

Prema najnovijem istraživanju Crobarometra, SDP je na najnižem rejtingu u povijesti od 12,8 posto, dok o stranačkom lideru Peđi Grbinu samo 29 posto građana misli pozitivno. Višegodišnja agonija navodno najjače oporbene stranke u Hrvatskoj, koja je svojedobno, tijekom mandata Ivice Račana i Zorana Milanovića, i upravljala državom te je javnost tada mogla svjedočiti javnim svađama, ponižavanjima, pobunama, uvredama, odlascima i izbacivanjima, neizbježno je dovela do rasapa te stranke, ali i do toga da javnost ubrzano gubi interes i za stranku i za njezinu sudbinu. U Grbinovoj stranci, kojoj je krajnji domet rasprava o povratku Trga maršala Tita u Zagrebu i koja upravo svadi i raspušta vlastitu mladež, ovakvim su rezultatima zasigurno konsternirani. Kako, zašto, odakle - pitaju se salonski socijaldemokrati čije se preživljavanje svodi na šaku zastupnika koji po saborskim hodnicima vuku novinare za rukav kako bi pričali o velikim projektima i zakonskim prijedlozima koje pripremaju ili o danima u kojima je stranka nešto vrijedila i kako će njihovo vrijeme opet doći. Istodobno, finalizira se ekipiranje nove stranke na ljevici koja će se izgleda zvati Socijaldemokrati i okupiti nekadašnje SDP-ovce poput Davorka Vidovića, Davora Bernardića, Domagoja Hajdukovića, Nikše Vukasa i drugih. Što će to biračima ponuditi “otpadnici”, a da to nisu mogli unutar matične stranke, u čijem rječniku pojam “teren” podrazumijeva samo bitku za pozicije, umjesto izlaska na ulicu među građane pogođene potresom, poplavom, deložacijama?

Politički analitičari godinama su upozoravali na zabrinjavajući duopol HDZ - SDP koji se izmjenjuje na vlasti, dok u trenutku odlaska s vlasti jedni druge optužuju za nedostatak konsenzusa za ključne, toliko nužne reforme. U međuvremenu, na domaćem političkom nebu pojavile su se dvije nove opcije, na krajnjoj ljevici i desnici. Godinu dana kasnije, Možemo! ne može Zagreb očistiti ni od smeća, a kamoli Hrvatsku, dok nakon odlaska Miroslava Škore prosječni građanin vjerojatno i ne zna tko je na čelu Domovinskog pokreta. A koga će to spasiti Most? S potonućem socijaldemokracije nestaje čak i nepoželjni duopol, ostaje samo monopol HDZ-a, ali taj račun ne treba isporučiti vladajućima za stol, već upravo SDP-u.