Marokanski skakavci opustošili su Sinj 1923. i spasa protiv njih nema
Svake godine otkrivaju se nove vrste skakavaca. Problem neće riješiti hitne službe “skakavcologa”, nego preventiva za koju treba puno novca
Milijarde marokanskih skakavaca plaše ovih dana mještane podno Svilaje. Iako su zapravo normalna pojava u jadranskoj regiji te na južnim padinama Dinarida – u Štikovu, Nenadićima i Kneževićima pošast su koju je gotovo nemoguće zaobići. Smeđe “nakupine” koje se protežu desecima četvornih metara pod nogama tamošnjih stanovnika pucaju kao kokice, ulaze im u kuću, opsjedaju polja i okućnice i uništavaju dobar dio ovogodišnjeg uroda, posebice kupusnjače, a nakon nekoliko tjedana skakutanja i migoljenja uokolo poletjeli su i prvi odrasli primjerci zbog čega je bojazan da će zauzeti i puno veće područje od nekoliko sela između Drniša i Vrlike.
Udomaćena vrsta
Trovali su ih, “sumporali” i posipali pepelom, ali im ništa ne smeta. Iz komunalnog gospodarstva Drniša poručili su pak za HRT kako kod ovakvih najezda za njih nema posla jer se skakavci obično kratko zadržavaju, dok perad i ostala stoka, tvrde mještani, uopće nisu zainteresirani za ovakvu vrstu proteina.
Kustos splitskog Prirodoslovnog muzeja Božo Kokan koji se bavi kukcima obišao je teren.
– Stvarno ih je puno, a koliko sam shvatio mještane više se boje da im ne naprave štetu nego što stvarno rade za sada – objašnjava Kokan, ističući kako je na tom području nekoliko zaštićenih vrsta skakavaca, kojih je također više nego uobičajeno, no marokanski nisu ni zaštićeni ni invazivna vrsta, kako im ime sugerira. Na našim područjima udomaćeni su već više od stotinu godina.
Dr. sc. Josip Skejo iz Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka zagrebačkog PMF-a, koji je doktorirao na skakavcima, kaže kako je marokanski skakavac (Dosoistaurus maroccanus) jedna od tri vrste iz roda X-skakavaca koje žive u Hrvatskoj (imamo još i otočnog i kratkovratog X-skakavca), a tako su nazvani jer na leđima imaju bijelu šaru u obliku slova X. Marokanski je jedini sklon najezdama, a još u 19. stoljeću utvrđeno je da ne živi samo u Maroku nego posvuda na Mediteranu, od Kanarskog otočja, preko Maroka, Alžira, Iberijskog poluotoka, južne Francuske, Italije, Libije, Egipta, Turske, Bliskog istoka, pa do Grčke, Albanije, Hrvatske, Slovenije, Srbije, sve do Mađarske, Rumunjske, južne Ukrajine te Kazahstana i Turkmenistana u središnjoj Aziji.
– Dakle, riječ je o domaćoj široko rasprostranjenoj vrsti koja živi i u jadranskom i dinarskom području Hrvatske, odakle je poznata već mnogo godina, ali je nitko nikad ne primijeti dok ne poludi i dok se ne dogodi velika najezda – tvrdi naš sugovornik, ističući kako sve naše vrste skakavaca žive u pravilu jednu sezonu. On marokanskog skakavca od djetinjstva nalazi, primjerice, i na Meterizama pokraj Šibenika. Gdje god ih ima, suhe livade pogodne su za njihov razvoj. Tek nedavno otkrilo se da žive i na Mljetu, zajedno s otočnim X-skakavcem, a da današnje najezde nisu nikakva novost, zabilježeno je i u radu čuvenog hrvatskog entomologa Petra Novaka 1928. koji govori od pošasti te vrste u Sinju 1923. godine.
– Nemamo financija ni opreme za detaljnije analize o točnom razlogu najezde pa možemo samo nagađati da je suha lanjska godina pogodovala zdravlju ženki prošle godine pa tako i razvoju jaja i povećanju populacije. Na to su mogli utjecati i klimatski ili ljudski faktori, mali pomaci u temperaturi koji mogu istrijebiti neke vrste i utjecati na veću populaciju drugih, okupacija novog staništa u kojem nema dovoljno predatora... – nabraja Skejo. Sigurno je samo da se radi o zanimljivom fenomenu u biologiji, koji se na našim prostorima, očito ciklički događa pa se sukladno tome iz godine u godinu bilježi i veći broj predatora u lancu.
– Možda ne u istoj godini, ali bi po mojoj nekoj pretpostavci sljedeće godine ondje moglo biti više zmija. Većina zmija dok su mlade jedu skakavce, guštere... tako da će se zmije na Svilaji ove godine vjerojatno jako dobro osladiti – pa će ih iduće godine biti dosta više, ili guštera, nekih vrsta ptica, što je ciklus koji može trajati više godina – objašnjava naš sugovornik koji je s kolegom Franom Rebrinom 2018. napravio prvi hrvatski popis od 185 skakavaca i zrikavaca. Međutim, svake godine otkrivaju se neke nove vrste, čak i neki posve minijaturni skakavci koji žive s mravima. Jedna od najezdi koje pamtimo u novije doba bila je najezda velikih skakavaca 2005.
– Sredozemne vrste žive u Sjevernoj Africi i kod nas i ako se dogode velike najezde, sigurno neka jedinka može doći i kod nas. I marokanski su se skakavci tako najvjerojatnije proširili prije nekoliko stotina tisuća godina. Vjerojatno su i oni bili nekakva pustinjska vrsta ili su živjeli na nekom malom području pa se, zbog nedostatka hrane, raširili po čitavom Sredozemlju. Tako je uostalom i sa svim drugim invazivnim vrstama. Ako netko dođe na Sredozemlje i ono mu odgovara, jako brzo će se rasprostraniti – naglašava Skejo. No pošast marokanskih skakavaca trenutačno nije samo hrvatski problem – Sardiniju pustoše već nekoliko mjeseci, uništeno je navodno već više od 25 tisuća hektara usjeva, vrtova, voćnjaka, oranica, pašnjaka, nakon što su se i lani i preklani zbog globalnog zagrijavanja tamo suočavali s istim problemom. Zaključak je kao i kod nas – isti. Problem neće riješiti hitne službe “skakavcologa” nego preventiva za koju nam trebaju EU projekti i puno novca.
Jestivi su i ljudima
Jesu li bar jestivi i ljudima, pitamo dr. sc. Skeju.
– Osobno sam više puta jeo razne zrikavce, čak i paštu od njih radim s vrhnjem. Mislim da bi i marokanski skakavci bili super, pogotovo njihove ličinke, dok nemaju velika krila i mali su i debeljuškasti. Dva-tri dana ih ostavite da se pročiste i samo ih nakon toga ubacite u ulje – ističe.
– Skakavci za sada u Šibensko-kninskoj županiji ne čine ekonomski velike štete. U cilju smanjenja populacije skakavaca na manjim površinama može se primijeniti mehanička mjera skupljanja skakavaca, kazali su iz Ministarstva poljoprivrede.
Nemamo financija ni opreme za detaljnije analize o točnom razlogu najezde pa možemo samo nagađati da je suha lanjska godina pogodovala zdravlju ženki