Nakon američke presude, bitka za pobačaj iz vremena baka bitka je njihovih unuka
Kako je i kada pobačaj kao bioetičko, medicinsko, ali prije svega intimno pitanje uopće postalo političko pitanje, opasno je nejasno, a ulične borbe koje su prije 50 godina djelovale kao dobivene, izgledan su scenarij
Iz Sjedinjenih Američkih Država, globalne prijestolnice demokracije i učiteljice o pitanjima zaštite ljudskih prava, proteklih dana stiže vijest koja je kotač povijesti okrenula pola stoljeća unatrag. Riječ je o odluci tamošnjeg Vrhovnog suda kojom je poništena presuda u slučaju Jane Roe protiv države Teksas iz 1973. kada je nakon neuspjelog ilegalnog pobačaja, 22-godišnja konobarica uz pomoć dvije diplomantice prava podigla na noge cijelu državu i sudsku vlast koja je naposljetku presudila u njezinu korist, čime je američkim ženama omogućeno i zajamčeno zakonsko pravo na pobačaj, usidreno u Ustavu.
Danas, odlukom istog tog suda, u kojem sjede suci iz ostavštine Donalda Trumpa, milijuni žena u SAD-u to će stečeno pravo izgubiti. Pobačaj neće automatski postati ilegalan u SAD-u, ali pojedine će države sada moći odlučivati hoće li ga i kako dopustiti. Očekuje se da će velik dio saveznih država, vjerojatno polovina od ukupno 50, potpuno zabraniti pobačaj ili rigorozno ga ograničiti. U praksi, iz ove sudske odluke proizlazi kako će imućne žene i dalje moći pristupiti pobačaju u drugim državama, ali to neće vrijediti i za siromašne žene: njima se zbog nezakonitih postupaka “smiješi” kazneni progon.
Kako će se, međutim, ova šokantna presuda reflektirati na Hrvatsku? Riječ je o globalnom procesu i pogrešno je konzervativne tendencije koje su sve vidljivije, u Hrvatskoj pripisivati samo stanju naše demokracije ili navodnoj konzervativnosti našeg biračkog tijela, ali činjenice govore kako se pritisak na žene u Hrvatskoj opasno pojačava.
Premda u manjini, ultrakonzervativne skupine nameću svoju volju ženama zloupotrebom instituta prigovora savjesti po bolnicama, dok ih ispred tih istih bolnica sačekuju takozvani molitelji, stigmatizirajući i dodatno traumatizirajući žene koje su često već istraumatizirane nakon što su donijele tako tešku odluku. Istodobno, javno dostupnog registra liječnika koji prakticiraju priziv savjesti nema, i teško da će ga i biti, a o ukidanju priziva savjesti, koji legalnu medicinsku uslugu pobačaja čini sve nedostupnijom, da se i ne govori.
O klimi u društvu kada je riječ o pravima žena svjedoči i recentni, mučni primjer trudnice Mirele Čavajde i njezinog nerođenog, teško bolesnog nerođenog djeteta, kada joj se umjesto promptne pomoći i zdravstvene zaštite tjednima pružala institucionalna tortura i demonstracija principa prema kojem javno zdravstvo i vladajuća politika - usprkos postojećem zakonu - uskraćuju ženama u Hrvatskoj legalan, dostupan i siguran pobačaj.
Također, u bliskoj prošlosti ovo je društvo imalo ozbiljne prijepore oko zdravstvenog odgoja, pa i provedeni referendum o definiciji braka, također pogonjen konzervativnim udrugama i desnim političkim opcijama. U toj i takvoj društvenoj atmosferi, spomenute su udruge aklamacijom pozdravile presudu američkog Vrhovnog suda, a pitanje je trenutka kada će to zadovoljstvo, uz potporu Crkve, pretočiti u snažnu mobilizaciju i formalizaciju svojih zahtjeva prema vladajućoj stranci.
Premda je odavno istekao rok u kojemu je, prema mišljenju Ustavnoga suda, bilo potrebno usvojiti novi zakon, čini se da Plenkovićeva vlada nije spremna, makar u ovome trenutku, baviti se tim pitanjem jer unutar HDZ-a nije postignuto suglasje u kojem smjeru sama ta stranka želi ići s regulacijom pobačaja. Premda je SDP predložio novi zakon koji bi pravno uredio to pitanje, prijedlog zakona je, očekivano, odbijen.Borba za reproduktivna prava žena, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku, a ne jednostranu i hladnu sudsku, pa ni političku presudu, kao što je pokazao američki slučaj. Kojemu je i Hrvatska nikad bliže.
Je li moguće da bitka cijele generacije naših baka za pobačaj dostupan svim ženama bez obzira na njihov ekonomski i društveni status, opet postane bitka njihovih unuka? Očito, jest. Kako je i kada pobačaj postao jedno od političkih pitanja koja izazivaju najveće podjele našeg vremena i kako je jedno bioetičko, medicinsko, ali prije svega jedno intimno pitanje uopće postalo političko pitanje, ostaje opasno nejasno.
Kamene okove koje ni njihove majke nisu imale vezane oko vrata, a koje im u žestokom naletu žele nametnuti agresivni i bešćutni umovi, žene ne zaslužuju, danas američke, sutra možda hrvatske. Dok reproduktivno, elementarno zdravstveno pitanje pretvaramo u svjetonazorsko i dok se obruč oko žena koje žele same odlučivati o vlastitom tijelu steže, povratak na ulične bitke koje su prije 50 godina djelovale kao zauvijek dobivene, postaju sve izgledniji scenarij. •
Javno dostupnog registra liječnika koji prakticiraju priziv savjesti nema, a o ukidanju priziva savjesti koji legalnu medicinsku uslugu čini sve nedostupnijom, da se i ne govori