Bukete naših božura već sad naručuju za svadbe dogodine
Cvijeće što ga par iz Velike Gorice uzgaja pokraj Slunja traženo je i na Dolcu
Baš nikakve veze s radom na zemlji njih dvoje nisu imali. Oboje su rođeni i odrasli u Zagrebu, ona je po struci pedikerka, on je profesionalni vozač. No prije tri godine Nina Acevska i njezin partner Jerko Mesarov s još dva para prijatelja odlučili su započeti s uzgojem božura, i to nedaleko od Slunja, u selu Šlivnjaku.
U berbi pomogli Nepalci
Na četiri parcele ukupne površine šest tisuća četvornih metara posadili su nešto više od deset tisuća sadnica kupljenih u Nizozemskoj do kojih su došli preko Zaprešića i Luke Trogrlića koji ondje ima prekrasnu plantažu tog mirisnog cvijeća. Odlučili su se za dvije sorte, snježno bijele božure bowl of cream koje krase dvostruki cvjetovi, nježnog i blagog mirisa, prepunog latica te sortu duchesse de neumors koja u podnožju dvostruke latice, od kojih je sastavljen cvijet, ima zelenkastu nijansu, a u sredini su žućkaste boje i tvore krunu.
– U početku baš i nisam bila zainteresirana, bila sam i trudna. A onda stisnete zube. I stvarno je smirujuće. Mir, tišina... – govori 25-godišnja Nina, majka djevojčica u dobi od četiri i dvije godine.
Sadnja, gnojenje, špricanje, kidanje zaperaka, prve dvije godine rezanje cvijeća, da ojača... Sve je to družina svladala, no prijatelji su u međuvremenu ipak odustali od cvjećarstva pa su Nina i Jerko ostali sami, polažući tečajeve nužne da se ovime poslom mogu baviti i putujući od svog doma u Velikoj Gorici do u jednom smjeru stotinjak kilometara udaljene plantaže.
– Nisam tip koji odustaje, volim raditi, a i puno je novca uloženo da bi se stalo. Sad već imam i žuljeve na rukama od škara – iskreno će Nina Acevska.
K tome, i svidjelo joj se to čime su se počeli baviti, a podosta je i naučila.
– Sadnica božura traje oko trideset godina, u jednom grmu bude petnaestak cvjetova. Nakon sadnje nema više okopavanja, samo se okolo čupa korov. Preko zime nemamo posla na plantaži, a s radovima počinjemo u ožujku. Berba je u svibnju, a cvjetovi u hladnjači mogu stajati mjesec i pol do dva. Mi ih čuvamo na temperaturi od dva stupnja – podučava nas.
Ove su im godine u berbi cvijeća pripomogli Nepalci, njih sedmero. I sreća da su došli jer radnu snagu nisu mogli naći, a božur se mora pobrati prije kiša koja uništi cvijet.
– Baš zbog vremena ostalo nam je neobrano oko trideset posto plantaže – kaže Nina.
Nakon što su pobrali cvijeće, pospremili su ga u unajmljenu hladnjaču jer vlastite nemaju, no planiraju je sagraditi. Nina i njezina sestra božure petkom, subotom i nedjeljom od osam nadalje prodaju na Dolcu, a velika im je pomoć pri pronalasku puta do kupaca Instagram.
– Na Dolcu smo sestra i ja, ljudi nas već znaju, a najveće nam je priznanje kad dođu i kažu da će kupiti jer je domaće i prekrasno miriši. Hrvatska je preplavljena cvijećem iz uvoza koje zapravo uopće ne miriši – govori Nina Acevska.
Ne, ne idemo iz Hrvatske
Ona i Jerko svoje božure prodaju i cvjećarnicama. Na području Zagreba, Samobora i Velike Gorice cvijeće dostavljaju. Jedan božur stoji od osam do petnaest kuna, ovisno o kakvoći.
– Pravim i bukete za rođendane, pričesti, krizme, svadbe... I baš se ponosim što već sada imam narudžbe za cvijeće za svadbe koje će biti sljedeće godine – kaže Nina.
Pitamo jesu li ona i Jerko razmišljali o odlasku izvan Hrvatske. – Ne, ne idemo nikamo. Zašto bismo – odgovara Nina Acevska. •