Cijena pšenice raste, ali naši ratari i dalje u minusu

Žetva pšenice još nije pravo ni počela, no koliko god “kuha” zbog visokih celzijevaca na njivama, toliko, a možda i više, kuha i među ratarima. UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) s jedne je strane procijenila kako bi cijene pšenice mogle porasti i 34% bude li prepolovljen ruski izvoz i nastavi se ruska blokada izvoza i ovogodišnje pšenice iz Ukrajine. S druge strane pak, upravo je na krilima nove žetve u Ukrajini te nade kako će doći do deblokade crnomorskih luka cijena te krušarice na europskim i svjetskim burzama pala, čime se na ogorčenje poljoprivrednika već uvelike koriste i hrvatski otkupljivači.

Zbog visokog rasta inputa očekivali su najmanje 2,50 do 3 kune po otkupljenom kilogramu pšenice, no prva “nemoralna” ponuda iz Žita govori o svega 2 do 2,20 kuna za pšenicu premium i prve klase, što ratari drže neprihvatljivim. Da smo ovisni o ukrajinskim i ruskim poljima – i da je ovogodišnja žetva podbacila domaći i strani otkupljivači za hrvatsku bi pšenicu sada nudili i nekoliko puta više. No stara hrvatska “boljka” da nečega imamo ili previše ili, što je puno češće kad je riječ o proizvodnji hrane, premalo (što obilato nadoknađujemo uvozom većim od 3,7 milijardi eura u lanjskoj godini), obija im se o glavu. I ne samo zbog globalnih poremećaja i činjenice za su i neke zemlje u našem okruženju zabranile izvoz žitarica i uljarica, već i zato što smo u globalnim okvirima proizvodnje statistička pogreška, a za neke naše susjede poput Talijana sirovinska baza za pšenicu koja će nam se, nakon što je jeftino prodamo, vratiti kroz uvoz proizvoda s dodanom vrijednošću. Samo smo kruha, peciva, kolača i drugih pekarskih proizvoda lani uvezli za 187 milijuna eura!

Ovogodišnja proizvodnja pšenice procijenjena je na 900 tisuća tona (10-20% manje od lanjskog rekorda), od čega su hrvatske potrebe 400 do 450 tisuća. Ostalo je višak koji ide onima koji bolje plate. Ili, kao u hrvatskom slučaju, onome tko ima skladišne kapacitete, odnosno silose kojih neudruženi seljaci, iako ih država na to i financijski potiče, nemaju. Pa dok ovi prvi sa silosima čekaju bolju cijenu koju diktiraju ponuda i potražnja, a od rata u Ukrajini sve više i špekulanti - primarni proizvođači, pogotovo oni manji, teško mogu riskirati s neadekvatnim skladištenjem i prodaju pšenicu praktično već s njiva. Lani su imali ludu sreću da na valu globalnih poskupljenja u jeku žetve dobiju cijenu od 1,40 do 1,60 kn/kg za premium i prvu klasu, koja je ubrzo skočila i na više od 2 kune, čime su dobro zaradili. Ni godina prije nije bila loša, dok ove godine “nepoštenom računicom moćnika”, kako je ovih dana poručio jedan ratar, on za štrucu kruha od 600 g mora dati čak 9 kg pšenice, za jednu kiflu u pekari tri, dok su troškovi inputa odletjeli u nebo, plavog dizela u godini za 100%, gnojiva i nekoliko stotina posto... Ministrica poljoprivrede Marija Vučković poručila je kako je Vlada svjesna otežanih uvjeta i bit će spremna pomoći ukoliko teret bude prevelik na proizvođačima. Cijene pšenice u prosjeku su se prošlog mjeseca na burzama kretale oko 2,40-2,50 kn/kg, što znači da bi dok završi žetva ratari, koji već prijete slabijom jesenskom sjetvom, mogli dobiti nekoliko desetaka lipa više. A trgovci i prekupci na njihovoj muci kasnije i dodatno zaraditi na inflaciji, izvozu i daljem divljanju cijena hrane. Država se ovdje očito neće miješati u tržišne zakonitosti, no hoće li barem obrati dio tog ‘vrhnja’ i spremiti ga, zlu ne trebalo, u robne rezerve?

Da smo ovisni o ukrajinskim poljima – i da je žetva podbacila domaći i strani otkupljivači za hrvatsku bi pšenicu sada nudili i nekoliko puta više