Zatekla sam osam milijuna kuna a HNK ostavljam s 14 milijuna kuna u plusu

Od svih intervjua najteži su oni kojima se podvlači crta. Ovaj je baš takav, Dubravka Vrgoč, intendantica HNK Zagreb, odlazi nakon dva mandata i osam godina koliko je vodila središnju hrvatsku kazališnu kuću. Još ne zna što će raditi 1. rujna, a konačno mišljenje o njezinu radu tako i tako dat će godine koje dolaze.

S kakvim emocijama odlazite s mjesta intendantice HNK Zagreb? Čini li vam se sada, nakon svega, da ste bili naivni vjerujući politici?

Nerijetko su mi zamjerali da sve shvaćam previše osobno, da unosim previše emocija u posao, da se ne mogu odmaknuti od onoga što radim, da me se sve to previše tiče... U većini slučajeva te su zamjerke bile točne. Doista sam unosila cijelu sebe u sve što sam radila, bez imalo zadrške, i sigurna sam da je to bio zalog mog uspjeha. Kazalište se ne može raditi s odmakom, s figom u džepu, pregovarački, uz kompromise... Ne može se manipulirati umjetnicima ni lagati publici. Barem ja ne poznajem ni jedno takvo kazalište za koje bih mogla reći da je uspješno u kategorijama prepoznavanja i kod publike, ali i na europskoj kazališnoj sceni. Odgojena sam tako da vjerujem da se vrednuju samo rezultati rada, da oni osiguravaju opstanak i napredak. Možda sam krivo odgojena, možda za krivo vrijeme. No, tijekom svih ovih mojih kazališnih godina trudila sam se, ponekad u nemogućim uvjetima, ponekad i griješeći, stvoriti teatar koji će biti reprezentativan i hrvatskoj kulturi i hrvatskoj državi. I pri tome nisam mislila da bih trebala vjerovati ili ne vjerovati politici.

Je li dogovorena primopredaja kazališta, nakon vaših osam godina?

Postoje različite primopredaje. Ona digitalno-papirnata koja podrazumijeva prijenos financijskih računa i razne dokumentacije obavit će se prije moga odlaska iz kazališta, potkraj kolovoza. Ona druga, simbolička, neće biti zabilježena u primopredajnim listama. To je ostavština koju ostavljam zajedno sa svojim timom i svim onima koji su s nama proteklih osam godina surađivali, dok smo osmišljavali teatar iz potrebe ovog vremena i ovog prostora, trudeći se na sve moguće načine da ga prije svega promoviramo kao nezaobilazno mjesto u životima naših građana, kao njihov osobni prostor koji im je potreban. Ta mi se ostavština čini mnogo važnijom od one prve u kojoj su brojke, pravni akti, revizijski nalazi... U tu se ostavštinu upisuju ne samo predstave, već i energija koju smo pokrenuli s obje strane gledališta, pa i dalje, po svim dijelovima grada, države i Europe gdje smo nastupali i gdje smo ostavili, po mišljenju mnogih, značajan umjetnički trag. Nadam se da će tu ostavštinu naši nasljednici znati prepoznati i dalje razvijati.

Došli ste s vrlo jasnom vizijom da HNK Zagreb mora biti relavantna kazališna kuća u europskim okvirima. Koliko ste planova uspjeli ostvariti?

Ambicije su mi bile nacionalno u naslovu teatra prevesti u pojam progresivnoga i time zadržati nacionalno obilježje u kontekstu autentičnoga prinosa hrvatske kulture europskoj te omogućiti susret između autorskog djela i gledatelja. I to tako da odnos bude što bogatiji i uzbudljiviji kako bi jamčio slobodu umjetničkog stvaranja, te njegovu dostupnost što je moguće većem broju ljudi. Kazalište smo odredili mjestom na kojem će se okupljati kazališna profesija s umjetnicima i publikom kako bismo zajedno procijenili i ucrtali budućnost scenske umjetnosti u danom društvenom okviru. Omogućili smo susret domaćih i stranih umjetnika u želji da taj susret rezultira umjetničkim pomakom u izvedbi i percepciji koji zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište pozicionira kao jednu od središnjih europskih kazališnih kuća. Preispitujući postojeće prakse, nastojali smo da HNK Zagreb ne samo svojim repertoarom već svojim djelovanjem i širom misijom postane prostorom individualnih sloboda ojačanih jedinstvenim osjećajem pripadnosti zajednici razmjenom fizičkih i mentalnih iskustava: mjestom susreta, dodira i borbe za kulturnu demokraciju. Željeli smo dokazati da teatar nije izdvojeni mehanizam koji generira nostalgična povijesna sjećanja, već živ organizam koji se, registrirajući promjene u društvu, mijenja. Vjerujem da smo u tome uspjeli. Kroz zagrebački HNK kao središnje hrvatsko kazalište prelamali su se znakovi naše suvre