Utorak 28. 6. 2022.
Znali smo da je Split lud grad, ali da će Splićani ovo sami sebi napraviti, to nitko nije očekivao. Zamislite, umjesto Željkova tunela ispod Rive, nasipanja kilometara autentičnih umjetnih plaža prekrasnim tucanikom, umjesto gradnje stanova za potrebite i rodijake, oni izaberu ludog Puljka koji je svoje komunjarske planove otkrio kada je oko Dioklecijanove palače uništio poduzetnički inkubator protuzakonito, ali vizionarski postavljenih štandova s proizvodima svjetskih brendova proizvedenih u jednoj garaži kod Čapljine. Bezbožnički i virtualno promiskuitetni Puljkovi suradnici na čelu sa strašnim Bojanom Ivoševićem večeras slave po cijelom gradu, dok se novinari Slobodne u manjim grupama ilegalno prebacuju nazad u Dugopolje u strahu da će im se Bojan napiti krvi. Željkova Fani viđena je usred noći kako dezorijentirano luta u haljini Karla Lagerfelda i zaustavlja ljude po ulici tražeći privremeni smještaj dok ne dođe Žele i kupi pola Biokova.
Ljudi moji, kakva će ovo biti sezona! Premašujemo sve rekorde, broj noćenja raste u nebo, Plenki se napuše kao Zokin paun s Pantovčaka kada govori o turističkim uspjesima. Postali smo turistička avangarda, a svjetski mediji izvještavaju da je na dubrovačkom groblju Boninovo i na splitskom Lovrincu krenulo iznajmljivanje obiteljskih grobnica preuređenih u šarmantne studio apartmane u mirnom i sjenovitom okolišu, pogodnom ne samo za kraći odmor nego i za vječni počinak. Primijećen je i evolucijski napredak stanovnika Komiže i Visa, na kojima su se pojavile škrge i male, simpatične leđne peraje jer pokušavaju preseliti život u more kako bi na kopnu mogli iznajmiti apsolutno svaki slobodni milimetar djedovine koju su im glupi djedovi zasadili maslinama i vinovom lozom umjesto da su napravili par apartmana.
Uh, baš je bilo dirljivo jutros u našoj Zračnoj luci “Franjo Tuđman”. Stisnuo se Zoka s koferom u ruci, stisnuo se Burčul, a grop se u grlu stisnuo svima koji su došli na oproštaj. Ode naš Zoka u Madrid na tulum NATO-a, ode sa suprugom Sanjom i vjernim Burčulom. Do zadnjeg trena, preklinjao je Plenkija i Gogu Grlića Radmana da pođu s njim, ali netko je trebao ostati čuvati jedinu nam i vječnu Hrvatsku. Kada je ulazio u avion, baš malo prije nego je zagledan u daljinu mahnuo tamo daleko, daleko od mora gdje u tamnom vilajetu pate bosanskohercegovački Hrvati, još jednom je pozvao Plenkija i GGR-a da s njim krenu na dušmane u Madrid, ali veliki ljubitelj poezije samo mu je odgovorio stihovima Jasne Zlokić iz pjesme “Moj Zorane”: “... za moje dobro, dalje ću poći, znam da o meni ne brineš jako, mijenjam sa tobom dane za noći, ti žuri samo, a ja ću polako...” Nakon toga vrata su se zatvorila, zrakoplov je zaplovio zrakom, a mala grupa spontano zbijenih dužnosnika još je dugo suznih očiju gledala u zrak sve dok se Zoka nije izgubio u višim slojevima atmosfere.
Dolijao je “Fantom sa slavonskih njiva”, kako su tajanstvenog seljaka s plugom prozvali novinari iz Slavonije koji izvještavaju o čovjeku koji po noći ore zapuštene oranice, a pred jutro nestaje kao da ga nikada nije bilo. Poljoprivredni Čaruga pao je u policijsku zamku na zemljištu u blizini Našica, gdje su mu specijalci u zoru postavili čeku. Vidno iscrpljen nakon cjelonoćnog oranja, samo je klonuo ispod jedne vrbe gdje su ga okružili pripadnici MUP-a. Predao se bez otpora. Policajci su mu oduzeli plug, malo ga okrijepili i odveli na ispitivanje. Normalno, inspektore je zanimalo tko je on i zašto po noći ore tuđe zapuštene oranice. Rekao da se zove Jakov i da i da ga je supruga poslala da zaore Slavoniju kako bi spasio Hrvatsku, ali i cijeli svijet od gladi koja će nastati jer su vražji Rusi Ukrajini ukrali žito.