Ima li nova Tomaševićeva odluka bitno manji teret za obitelji s troje i više djece?
Nova odluka uvodi ukidanje pomoći i 60-postotni rez unutar godine dana, dok je ranija imala 80-postotni rez i ukidanje za četiri i pol mjeseca, a sud sugerira izmjene “svake godine ili drugi interval”
Sobzirom na demografsku sliku Hrvatske i stoga sve izraženije gospodarske probleme, obitelji s troje i više djece trebalo bi tretirati kao prave branitelje. Ali, sa zrnom soli, a ne baš iracionalno kako je to radio Milan Bandić. Povlašteni tretman zaslužuju baš zato što ih je Visoki upravni sud (VUS), ukidajući odluku Grada Zagreba o mjeri roditelj-odgojitelj, okarakterizirao “manjinskim tipom” obitelji. U tom pogledu “kratkovidom” vijeću VUS-a to je bio protuargument za tezu kako ta “manjina” nije demografski vrijedna dane im povlastice pa se tu pronatalitetno neučinkovitu mjeru, kako su je suci ocijenili bez stručne pomoći demografa, može i ukinuti. Ali, visoki suci tražili su stručnu pomoć pravnih eksperata. Zato i imamo demografsku katastrofu jer se u ovoj državi demografe očito ništa ne pita. Nemamo ih u Vladi, pa zašto bi im suci davali značaj. Tako je VUS ignorirao podatak da je za mjere roditelj-odgojitelj u Zagrebu 2016.-2020. rođeno 1746 djece više među “treće i više rođene djece” nego u pet godina prije uvođenja mjere. A prihvatio je i “argument” Grada o padu živorođenih za trajanja mjere, opet ignorirajući da je u Zagrebu bilo 1192 ili 2,87% manje živorođenih 2016.-2020. nego u prethodnom petogodišnjem razdoblju, a u RH bez Zagreba 15.766 ili 9,95% manje! Tako da VUS-ove ocjene Bandićevih mjera baš i nisu korektne, premda im u njihovoj jednostavnosti, pa i prostodušnosti i demografi nalaze mana, a nužno je bilo postaviti i pitanje jesu li dvije milijarde kuna baš najbolje uložene.
VUS je zaključio da se mjeru može i ukinuti, uz određene uvjete, unatoč i pravomoćnom upravnom aktu na kojem su roditelji imali legitimna očekivanja da će primati pomoć dok im najmlađe dijete ne napuni 15 godina. I sudska analiza je pokazala da povlastica dana obiteljima s troje i više djece nije ulaganje u budućnost, kao što je na primjer bilo ulaganje u povlašteno rano umirovljenje i veće mirovine dužnosnika, kad nije propitivano radi li se o svršenoj pravnoj situaciji ili ne, te famoznoj “kvazi-retroaktivnosti”. To je sada čarobni štapić koji omogućuje tipu političkih vladara kakav je bio Bandić, da se razbacuje s favorizirajućim mjerama, koje će vrijediti dok ga se drži na vlasti, a novim vladarima da se igraju pa i iživljavaju, unatoč pravomoćnim pravnim aktima, zakonu i Statutu grada koji izrijekom ne dopuštaju retroaktivno djelovanje upravnih akata, rušeći tu kvazi-pravnu “kulu od karata”. Pouka je, ne vjerujte onima koji vas daruju na razdoblje dulje od mandata, pogotovo kad je to na “dugom štapu” kvazi-retroaktivnosti.
Grad Zagreb je očigledno metodološki išao s “APP-metodom”, najvećeg mogućeg rezanja pomoći roditelja-odgojitelja pa “ako prođe – prođe”. Bolje da im opet ukinu odluku i produlje mjeru još nekoliko mjeseci, nego da 5567 korisnika koji mjesečno koštaju 43 milijuna kuna, dobiju previše. Ionako je od lanjske odluke 241 korisnik manje. Grad računa i s ukidanjem mjere za oko 2000 korisnika kojima do kraja 2023. djeca navršavaju 7 godina pa procjenjuju uštedu od 207 milijuna kuna, u odnosu na izdatak od 530 milijuna za 2022.
Je li ta ušteda razmjerna teretu za korisnike? To će odvagati VUS, vodeći računa o legitimnom javnom cilju koji će gradska vlast dakako naknadno oblikovati
Iz nove odluke Grada Zagreba i obrazloženja ne vidi se da su se vodili sugestijama Visokog upravnog suda radi zadovoljenja kriterija razmjernosti
sve do kraja mandata. Već iz toga je jasno da ta vaga nije precizna i da je razmjernost fluidna kategorija. VUS je prigovorio kratkom vremenu prilagodbe i nedostatku kompenzacijskih mjera, dajući primjere nekih kao što je uvođenje neoporezive socijalne pomoći prema dohodovnim razredima, ili dodatni doplatak za novorođenu djecu do 18. godine.
Tomaševićev tim tvrdi da nova odluka ima “značajno postupnije iznose i razdoblje prilagodbe”, 60-postotno smanjenje pomoći ili ukidanje unutar godine dana u usporedbi s ranijim 80-postotnim rezom i ukidanjem nakon četiri i pol mjeseca. VUS je sugerirao izmjene “svake godine ili u drugim intervalima”, a i za jedinstveno stupanje nove mjere na snagu da treba biti “bitno kasnije” nego u ukinutoj odluci.
Je li Grad udovoljio zahtjevu razmjernosti osobito u odnosu na potrebe reorganiziranja obitelji socijalno ugroženih korisnika, samohranih majki ili obitelji u kojima drugi roditelj radi izvan Zagreba, a posebice s obzirom na radno vrijeme u trgovini, prerađivačkoj i ugostiteljskoj djelatnosti?
Je li dovoljno što se oni mogu odmah zaposliti i/ili upisati dijete u vrtić, ako nađu mjesta, a i upisni rok je 1. rujna, a savjetovanje o odluci Grada traje do 28. kolovoza? VUS je izdvojio 11 podataka koje smatra relevantnima, ali iz odluke Grada i obrazloženja ne vidi se da su se vodili tim sugestijama. Uz sve to, Grad mora znati i da odluka VUS-a podliježe i ocjeni Ustavnog suda. •