”Ono kaj je koštalo pet kuna, bit će na kraju jedan euro”
”Ma sve bude poskupilo”, strahuje dio prodavača na Hreliću, dok drugi trljaju ruke: Mi kaj prodajemo skuplje stvari na kraju bumo profitirali. Ovi kaj nude sitnice ne...
Krize i inflacije na Hreliću zasad nema, a za skorašnji dolazak eura ondje nitko još pretjerano ne mari. Uvjerili smo se u to kada smo protekli vikend posjetili najveće sajmište rabljene robe u Zagrebu, a i šire. Posjećenost i atmosfera na placu podno jakuševačkog brda bila je ista kao, uostalom i svake nedjelje i srijede.
S desetaka ugostiteljskih objekata mirisali su ćevapi, kobasice i pečenje. One koji su se, poput nas, prije ranojutarnjeg šopinga razbuđivali kavom, oblijetali su prodavači parfema, a s prodajnih mjesta na šoderu odzvanjali su orijentalni ritmovi pomiješani sa žamorom kupaca i prodavača. Prava novozagrebačka, nedjeljna idila. Oni hrabri, uporni i naspavani, koji zadnji dan u tjednu nisu odlučili provesti u horizontali, na Hreliću će uvijek pronaći nagradu za trud i takvo zalaganje.
I oni ovise o tržištu
- Ajmo, akcijaaaa! Sad ili nikad, sve po deset kuna, sve po deset kuna, sve po deset! - povik je koji prekine uobičajeni hrelićki šušur.
Preživjelo je kultno zagrebačko sajmište u svojih 50 i kusur godina sve i svašta. Propast bivše države, bolnu tranziciju i privatizaciju, nekoliko pokušaja bivše gradske vlasti da ga iseli s njegove standardne lokacije, dva potresa i pandemiju... A kako se čini, preživjet će i uvođenje eura koji prodavače, preprodavače i kupce očekuje od 1. siječnja.
Iako za ekipu koja prodaje na Hreliću ne vrijedi obveza da svoje cijene od početka rujna moraju isticati dvojno, u kunama i eurima, u prvom tjednu su brojni trgovci to ipak napravili što su zabilježili i fotoreporteri Pixsella. Mjesec dana kasnije, to jest prekjučer, dobro smo se pomučili da pronađemo one koji dvojno iskazuju cijene.
Činili su to jedino u ugostiteljskim objektima uokolo živopisne tržnice. Cjenik je u mnogima od njih bio istaknut u kunama i eurima, i to bez zaokruživanja. A i cijene su ostale prihvatljive. Kavu s mlijekom, i to finu, platit ćete osam kuna, odnosno 1,06 eura kada za to kucne čas. Kobasica u hot-dog varijanti stajat će vas 15 kuna, odnosno 1,99 eura, dok ćete par kobasica platiti 30 kuna, odnosno 3,98 eura. Hamburger će vas pak doći 25 kuna, odnosno 3,98 eura, a porcija velikih ćevapa 35 kuna ili 4,64 eura...
Na samoj tržnici čini se da za promjenu valute ne mari nitko. Kada se malo bolje osluhne, ipak se stječe dojam da je prešutni dogovor da se, kada za to dođe vrijeme, cijene ujednače.
Zagrepčanin Hrvoje izvrstan je primjer filozofije nula otpada (zero waste) koja je protekli vikend stigla u metropolu, s debelim zakašnjenjem. Za pet kuna po komadu Hrvoje prodaje nakit iz dućana svog punca i punice, no ima dvije ploče. Drugu je zakupio kako bi se riješio svega ostaloga što mu kod kuće ne treba pa uz nakit kod Hrvoja, također za pet kuna, možete kupiti dječje igračke, tanjure, sušilo za posuđe, beštek...
- Koliko će to sve koštati kada dođe euro? - iznenađujemo ga pitanjem pa uzima kalkulator. - Oko 66 centi - preračunava. O euru nije razmišljao iz jednostavnih razloga. Uvodi se zimi kada je na Hreliću promet slabiji pa rijetko dolazi. Kada dođe proljeće, imat će pregled nad situacijom na ostatku štandova pa će se tome prilagoditi svojim cijenama. Svoje dvije ploče zasad plaća 200 kuna i još dodatnih 50 za pristup automobilom, kao i većina njegovih susjeda na Hreliću. Zasad ih nitko, kaže, nije obavijestio koliko će to biti u eurima, niti im je najavljeno poskupljenje.
- Pripremit ćemo se, ali mislim da ću nastaviti dolaziti. Pomažem punici i puncu, a i rješavam se viška stvari u kućanstvu pa mi je ovo doista O.K. zarada sa strane. Lova je lova - kaže smiješeći se Hrvoje, koji uz ponudu nakita iz dućana svog punca i punice iz Velike Gorice, svake nedjelje skupi i ono što ne treba njemu supruzi i njihovo dvoje djece. I proda većinu toga. Na ploči u blizini njegove svoj je štand, također na dvije ploče, podigla i obrtnica Ljiljana Haramina. Ona šije imitacije radnih odijelca za djecu koja izazivaju simpatije mnogih prolaznika. Ona na kojima piše “Mala šefica”, kaže, najbolje se prodaju, a stoje 120 kuna. Sve što proda, izradi sama. Kada to preračuna u novu valutu, bit će 16 eura, dodaje. Oko dolaska eura na Hrelić, priznaje, prilično je skeptična.
- Ma sve bude poskupilo, pogotovo za nas koji stvari proizvodimo sami. Cijena repromaterijala od kojeg šijem skočila je u nebo i morat ćemo dizati cijene. A nitko ne spominje nikakve poticaje! I mi na Hreliću ovisimo o tržištu,
Kobasica u hot dog varijanti stajat će vas 15 kuna, odnosno 1,99 eura, dok ćete par kobasica platiti 30 kuna, odnosno 3,98 eura
ali vjerujem u naše kupce. Sumnjam da budu prestali dolaziti govori Ljiljana.
Velik je interes i za odjeću koju nudi iskusni Abid Pivolić koji na Hreliću tekstil nudi već 20 godina. Hit-komade nabavlja iz inozemstva, višak mu dolazi sa zapada i posao mu dobro ide. Trenutačno mu najbolje idu kaputi i bunde, kolekcija za jesen-zimu na Hreliću. One od, uvjerava nas, pravog krzna kod njega možete kupiti za 150 kuna.
- Top-roba je kod mene. Samo prva klasa - kaže.
- A kad dođe euro? - pitamo. Malo ga je “trta”, priznaje, od uvođenja nove valute.
- Mislim da će u početku biti problema s tim zaokruživanjem - kaže. A kao iskusni prodavač na Hreliću, primijetio je da unazad dvije godine, otkako je počela korona, dolazi nešto manje ljudi.
- Ljudi imaju sve manje volje za takvo druženje, a i džepovi su im sve prazniji - dijeli svoje brige s nama Abid. Ipak, na Hrelić će nastaviti dolaziti. On i supruga, koja je ujedno i šefica blagajne, u poznijim su godinama pa im je odlazak na Hrelić srijedom i nedjeljom svojevrsna zabava, izlazak, kaže. A kako će na kraju zaokruživati, kaže, još nisu odlučili.
Hodamo dalje sajmištem. Čak i buduće mladenke u ovim teškim, inflacijskim vremenima ovdje mogu pronaći vjenčanice, i to po cijeni od 400 kuna! Kako jutro na Hreliću odmiče, tako se i spuštaju cijene pa već oko 10 sati možete vidjeti i artikle za po kunu i akcije još luđe od onih tri za deset kuna. Na pitanje koliko će koštati ono što sada dođe pet kuna i kakve će biti akcije tri za deset, dobivamo različite odgovore. Ivan, iskusni trgovac iz Dubrave, ima svoju računicu.
Kako odluči većina
- Ma bit će to super. Ono kaj je koštalo pet kuna, bit će na kraju jedan euro, a akcije ćemo navući na tri za dva eura. Ljudi će i dalje dolaziti, a mi ćemo zaraditi više iznosi on svoj poslovni plan koji će, i nama se čini, postati svakodnevica na Hreliću. Jedini od prodavača kojega smo zatekli da svoje cijene drži i u eurima, prodavač je bicikala.
- Mi kaj prodajemo skuplje stvari na kraju bumo profitirali. Ovi kaj nude sitnice ne. Tko bude šaraf koji stoji kunu plaćal euro - pita se on. Istog su mišljenja i preprodavači koji svoje štandove plaćaju 1000 kuna. Na kraju će na Hreliću biti onako kako odluči većina. Na starom zagrebačkom sajmištu, izgleda nam, nema nelojalne konkurencije. A hoće li tako i ostati, vidjet ćemo u siječnju.
Čak i buduće mladenke u ovim teškim, inflacijskim vremenima ovdje mogu pronaći vjenčanice, i to po cijeni od 400 kuna