Hrvatska ne smije dozvoliti manevar Vučića i Orbana jer bi postala ‘strateški’ zapećak

Ne mogu se novi naftovodi graditi na premisi da oni koji su obilnim izuzećima za sebe bušili europsko jedinstvo oko sankcija sada još postaju i dileri izuzećima. Pa da sav posao i profit seli k njima. To tako ne ide

Jake snage europskih ustaša i zbora diplomatske garde dejstvovale su jučer po nedužnoj srpskoj derogaciji u paragrafu 11 osmog paketa sankcija protiv Rusije… Karikiramo, ali tako bi valjda izgledalo naše izvještavanje iz Bruxellesa da su točne - kao što nisu - sve one reakcije iz Srbije na jednu našu vijest, objavljenu u Večernjaku u četvrtak prošloga tjedna. Premijerka Ana Brnabić jedno sasvim uobičajeno, logično ponašanje države članice u Vijeću EU prekrstila je, divljom konfabulacijom, u “neprijateljski akt Hrvatske protiv Srbije”. Ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin zaključio je da je Hrvatska “iskompleksirana ustaška država” čiji su “kompleksi i osveta” jedini “zakon i pravilo u klubu” zvanom EU. A predsjednik Aleksandar

Vučić iznio je uvredljivu usporedbu moderne hrvatske države, članice EU, s ustaškom NDH. Htio je možda još zaprijetiti da bi nas trebalo “denacifikovati”, ali taj termin ukrao mu je ruski predsjednik Vladimir Putin u Ukrajini, pa se Vučić zadržao samo na tezi da Hrvatska 2022. vodi politiku koju je započela NDH 1941. godine. Zaista, kad bismo prihvatili tu perverznu logiku, mogli bismo o sljedećem sastanku Corepera izvještavati kao o sastanku “Glavnog stana stalnih pobočnika” pri Vijeću EU. Ali nećemo, jer ne prihvaćamo tu logiku.

Svima je jasno zbog čega je i kada Europska unija uvela embargo na uvoz i transport ruske nafte, koji se odnosi i na Hrvatsku i na Janaf, te zbog čega za izuzeće od tog embarga ekskluzivno za rafineriju u Pančevu nema valjanih argumenata. Jasno je i Vučiću, ali on bira pokrenuti divljačku kampanju protiv Hrvatske. I tu dolazimo do glavne poante.

Kampanja koju je pokrenuo nije nimalo trivijalna, nije samoj sebi svrha, nije njegovo klasično skretanje pozornosti sa stvarnih problema s kojima je suočen na omiljenog “dežurnog ustašu”.

Ne, ovdje je ta kampanja protiv Hrvatske zbog jedne odluke donesene u Vijeću EU poslužila kao izlika, kao uvod u nešto drugo.

Divljačko optuživanje Hrvatske Vučiću služi kao izmišljeni “casus belli” za odluku o spajanju Srbije na ruski naftovod Družba preko Mađarske.

Kao što smo pisali, predvidjevši dan unaprijed taj Vučićev potez, izgradnja naftovodnog spoja između rafinerije u Pančevu i jednog kraka Družbe koji završava u Mađarskoj financijski je skupa (nije jasno s kojim novcem Beograd i Budimpešta to misle financirati), vremenski dugotrajna i geopolitički ne baš bezopasna avantura. Ali, Hrvatska već sada treba razmišljati što će učiniti da ne ostane izigrana gubitnica u tom najnovijem manevru Vučića, Viktora Orbana i, u konačnici, Vladimira Putina.

Za Hrvatsku je to nepovoljan razvoj događaja ne samo zato što bi Janaf bio na gubitku. Naftna industrija Srbije je veliki, tradicionalni klijent Janafa. A poanta nije da Janaf u ovoj krizi, kad se uvodi embargo na rusku naftu, gubi stare klijente dok možda negdje, na drugoj strani, dobiva nove. Poanta je da zadrži stare i izgradi mrežu novih, tako da dobije

Divljačko optuživanje Hrvatske Vučiću je poslužilo kao izmišljeni ‘casus belli’ za odluku o spajanju Srbije na ruski naftovod Družba preko Mađarske

na važnosti i veličini prometa. To je jedan aspekt.

Drugi aspekt tiče se načina na koji to pokušavaju izvesti. Hrvatska već danas treba signalizirati da to ne dopušta. Način je nepošten: sankcije su zajedničke, europske, a Mađarska je dobila izuzeće za sebe (zapravo nitko ne zna zašto i kako je to dobila, osim ucjenom), ali to ne znači da svoje izuzeće Budimpešta može koristiti za nepoštenu tržišnu utakmicu, za otimanje posla drugima, koji se pridržavaju slova i duha sankcija.

Hrvatska treba već sada reći da u Vijeću EU neće dopustiti, pa makar morala uložiti i veto, da budući tranzit ruske nafte Družbom kroz Mađarsku do Srbije bude izuzet od embarga.

Ne mogu se novi naftovodi graditi na postavkama nelojalne konkurencije i na premisi da oni koji su obilnim izuzećima za sebe bušili europsko jedinstvo oko sankcija sada još postaju i dileri izuzećima. Pa da sav posao i profit seli k njima?! To tako ne ide.

Vučić i Orban već su ranije gradili nove magistralne pravce - kinesku brzu željeznicu i ruski plinovod turski/ južni tok - koji su Hrvatsku ostavljali u zapećku.

Izgrade li i cjevovod za rusku naftu, i to baš u doba embarga na rusku naftu, to bi značilo da i Janaf i Hrvatska postaju neka vrst “strateškog slijepog crijeva”. Strateškog, jer si volimo tepati da smo strateški važni, a zapravo po stvarnom prometu važni kao slijepo crijevo. To je

• opasnost koju treba izbjeći.