Barbara i Lara – cimerice koje su se tukle za zlato
Preradović i Crnov, treneri svjetske prvakinje Matić i doprvakinje Cvjetko, gledali su njihov finale s tribina šutke, sjedeći jedan pored drugog
Barbara Matić i Lara Cvjetko izazvale su čuđenje u džudaškom svijetu. Nitko, naime, nije mogao očekivati da će se na Svjetskom prvenstvu u Taškentu dogoditi hrvatski finale (70 kg), posebice ne s obzirom na to da su obje Hrvatice za polufinalne suparnice imale Japanke, djevojke iz postojbine džuda.
– Vjerujem da je rijetko tko, vidjevši dva japansko-hrvatska polufinala, vjerovao da finale može biti hrvatski i mnogi bi se zacijelo kladili na japanski finale. Čekajući svoj polufinale, gledala sam Barbarin i, kada sam vidjela da je ona dobila Japanku, još sam jače počela vjerovati da i ja to mogu – kazala je Lara koja je svoje oduševljenje podijelila sa svojom finalnom protivnicom.
Fantazija postala stvarnost
A slavila je i Barbara, ne zbog toga što će se za zlato boriti sa suparnicom koju jako dobro poznaje ili stoga što se neće boriti s još jednom Japankom.
– Skakale smo od sreće. Meni je to bio predivan doživljaj, da imamo finale SP-a, da će i zlato i srebro u Hrvatsku.
Nakon te spoznaje dogodilo se još nešto iznenađujuće za ostatak džudaškog svijeta.
– Mi smo se skupa zagrijavale te smo jedna drugoj rekle neka pobijedi bolja – kazala je Barbara na koju se Lara nadovezala:
– Predstavnici drugih zemalja govorili su nam da je to njima sasvim nevjerojatno, a meni je bilo skroz logično. Ne postoji nešto što ne znamo jedna o drugoj i nemamo što sakriti, a i prijateljice smo. Osim toga, na ovom smo natjecanju bile i cimerice.
Jesu li u razgovorima večer prije nastupa možda zamišljale hrvatski finale između cimerica?
– Barbara je bila favoritkinja i nju se moglo očekivati u zoni medalja pa smo se zezale da se vidimo u hrvatskom finalu. I dogodilo se da je zezancija postala stvarnost. To je nešto posve nevjerojatno.
A bio je to najljepši dan i za predsjednicu Hrvatskog judo saveza Sandu Čorak i glavnog tajnika Saveza Hrvoja Lindija koji je ponavljao:
– Ljudi, ovo je nestvarno. Bilo je to nestvarno i za dvojicu trenera. Barbarina Vladimira Preradovića i Larina Dragana Crnova koji su se dogovoriti da će finale posve prepustiti curama.
– Nakon što smo se načas razdvojili i u nekoliko minuta, svatko na svojoj strani, dogovorili taktiku, treneri su rekli: “Vi na borilište idete same, a mi ćemo uzeti kokice i finale gledati s tribina.”
I doista je tako i bilo. Sjedili su Vlado i Dragan jedan pored drugog i navijali u sebi, bez dovikivanja kojem treneri inače ne mogu odoljeti ni kada su na tribinama.
– Bio je neobičan osjećaj gledati finale Svjetskog prvenstva svoje džudašice s tribina. To je doista bilo posebno iskustvo.
A do njega je došlo džentlmenskim dogovorom izbornika (Preradović) i glavnog trenera reprezentacije (Crnov).
– Ja sam izbornik i ponekad Laru vodim na turnire te ne bi bilo dobro da u ovakvoj prilici sjedim Barbari u kutu. Njih dvije su se čak i zagrijale zajedno, što je većina reprezentacija gledala s čuđenjem, a trener talijanske reprezentacije pitao nas je može li to objaviti na društvenim mrežama. Naravno da može jer to je poruka našeg zajedništva – objasnio je Preradović.
Tu su poruku pojačali i time što su njih dvojica sjedila na tribini jedan pored drugoga.
– Svako od nas navijao je za svoju curu, ali u sebi, bez vikanja i davanja uputa – kazao je Preradović koji svog bliskog suradnika očito jako cijeni.
A cijeni ga i Lara koja je, kaže ona, prelaskom u Solin dobila novu kvalitetu koju potvrđuje i ovo svjetsko srebro.
– U radu s trenerom Crnovom dobila sam neku novu kvalitetu. Osim toga, imam i bolje uvjete. U Splitu je dosta dobrih džudašica, odlično se radi pa imam i dosta dobrih suvježbačica.
Osim što su reprezentativne kolegice i cimerice, ono što Barbaru i Laru spaja jest i izbor fakulteta. Šest godina starija Barbara već je završila elektrotehniku na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, a Lara se, s promjenom kluba i selidbom iz Zagreba u Solin, prebacila upravo na taj fakultet.
– Ja sam u Zagrebu završila cijelu prvu i dio druge godine, no kako sam promijenila faks, a drugačiji su programi, moram polagati razliku. Na istom sam faksu koji je završila Barbara, ali nismo isti smjer. Ona je završila elektrotehniku, a ja studiram računalstvo.
A potencijalna programerka Lara (21) “programirana” je nasljednica šest godina starije Barbare Matić (27) pa joj i ne smeta toliko što zbog dvostruke svjetske prvakinje za dvije godine neće moći nastupiti na Olimpijskim igrama u Parizu.
– To što je Barbara tu za mene velika je prednost jer uz nju ću i ja rasti do njezine razine.
Eh, da je tu još i Brigita
Tako su se stvari trebale razvijati i s mlađom Barbarinom sestrom Brigitom, nekadašnjom svjetskom juniorskom prvakinjom i pobjednicom Olimpijskih igara mladih, koja se između sportske karijere i majčinstva odlučila za ovo drugo. A da je kojim slučajem ostala u džudu, imali bismo, zacijelo, još jednu vrlo potentnu džudašicu.
– Da je ona ostala u džudu, vjerujem da bismo u Parizu osvojili i prvu olimpijsku medalju za hrvatski džudo i još pokoju medalju s velikih svjetskih natjecanja. Ovako pak, kako ona kaže, ja ostvarujem njezine snove – kazala je Barbara koja se maksimalno posvetila sportu.
Je li zbog toga nešto propustila?
– Ako i jesam propustila koji izlazak, puno više sam dobila. Osim toga, stizala sam ja i na kave s prijateljicama, a i završila sam fakultet.
Na tržište rada, kaže, neće sve dok ne ostvari svoj san, a najveći joj olimpijska medalja u Parizu. Uostalom, zasad može kvalitetno živjeti od džuda jer će za ovo svjetsko zlato od Svjetskog džudaškog saveza dobiti 20.800 eura, a njezin trener 5200, a tu je i 60.000 kuna od države koji pripadaju svjetskim prvacima u sportovima koji SP imaju svake godine. Lara će pak biti nagrađena s 12.000 eura (a trener 3000)
• te s 34.000 kuna od Vlade.
Za zlato Barbara će od IJF-a dobiti 20.800 eura, a trener 5200. Za srebro Lari pripada 12.000, a treneru 3000